Inventura učinka prinova "bijelih"
Rijeka ljetos dovela 14 igrača: Cesarec, Mujanović i Weitzer najveći dobici
Utakmicom i domaćom pobjedom protiv »Istre 1961« društvo s Kantride odradilo je točno trećinu prvenstva. Sasvim dovoljno da se pod neke stvari podvuče crta i donesu neki zaključci. Recimo, o tome što su u ovih 11 kola pružili igrači koji su dovedeni prošloga ljeta bilo kao pojačanja, bilo kao prinove.
Kantrida je prošloga ljeta bila kao prometna trajektna luka usred turističke sezone. Klub se svjesno odrekao usluga čak petnaestorice igrača, dio njih uputio na posudbe u svoju kostrensku ekspozituru, a na mjesta otišlih angažirao čak – 14 igrača. Većina su stigli kao slobodni igrači, izuzeci su Leon Benko (40 tisuća dolara odštete) i Lukasz Mierzejewski (odrekao se 20 tisuća eura ugovora da bi Rijeka platila odštetu). Otprilike 50 posto dovedenih igrača stiglo je na početak ili neposredno nakon početka priprema. Ostali su popunjavali riječki kadar u hodu, neki su stigli (Mujanović, Mierzejewski, Cesarec) i kada je prvenstveno već počelo.
Samim time imali su i manje prilike da potvrde svoje vrijednosti, što se u riječkom slučaju nije pokazala kao otegotna već olakotna okolnosti. Ispalo je na kraju da je sportski direktor Srećko Juričić, najodgovornija osoba za dovođenja igrača uz naravno trenera Elvisa Scoriju, najviše pogodaka imao upravo u »foto finišu« prijelaznog roka.
Poljsko pojačanje
Zbog lakšeg snalaženja četrnaestoricu »Rijekinih« prinova najlakše je podijeliti u četiri skupine. U prvoj su igrači koji su apsolutno ispunili očekivanja, u drugoj oni koji su svoje odradili iznad svih očekivanja, zatim oni koji su razočarali i u četvrtu skupinu se mogu smjestiti igrači koji su malo igrali ili ih je jednostavno teško staviti u bilo koju od prethodnih skupina.
Mato Neretljak, Dario Knežević, Lukasz Mierzejewski, Josip Brezovec i Leon Benko spadaju u krug igrača koji su opravdali očekivanja. Posebno se to odnosi na iskusne stopere i najbolje igrače »Rijeke« ove sezone – Matu Neretljaka i Daria Kneževića. Iskusni braniči odigrali su sve prvenstvene utakmice ove sezone i potvrdili ono što se i najavljivalo da će predstavljati najbolje što »Rijeka« u ovom trenutku ima u svojim redovima. Njima uz bok ide i Josip Brezovec, vrijedni veznjak, koji je u posljednjim utakmicama dignuo svoju igru na jednu višu dimenziju, te pretrčanim kilometrima i dobivenim duelima počeo je pridodavat nešto više: asistencije i golove.
Među igrače koji su ispunili očekivanja idu i Lukazs Mierzejewski i Leon Benko. Poljski branič je u nekoliko utakmica pokazao da je osvježenje na desnom beku gdje »Rijeka« još od Daniela Šarića nema pravo rješenje. Leon Benko postigao je dva pogotka u 10 odigranih utakmica što nije neki osobiti učinak za napadača, međutim treba uzeti u obzir činjenicu da nije u pitanju klasični golgeter i da se »Rijeka« najviše tražila upravo u tom dijelu momčadi. Tek u posljednjih nekoliko utakmica standardiziran je napadački tandem Benko – Cesarec.
Ivor Weitzer, Goran Mujanović i Danijel Cesarec trojica su igrača koji su ugodno iznenadili u ovih 11 kola. Od njih se objektivno nije puno očekivalo. Štoviše, sva trojica su dočekana s određenom dozom skepse, no na kraju su se pokazali – pojačanjima u punom smislu te riječi. Uostalom, Weitzer i Cesarec su prvi strijelci momčadi.
Reprezentativni promašaji
Ako su Weitzer, Cesarec i Mujanović ugodna, onda su Vranješ, Gabrić i Vannucci neugodna iznenađenja. Posebno se to odnosi na dvojicu veznjaka i bivše hrvatske reprezentativce Juricu Vranješa i Dragu Gabrića. Ono što su do sada pružili je daleko ispod njihova renomea. Gabrić doduše još može popraviti dojam za razliku do Vranješa koji je na izlaznim vratima Kantride. Vannucci nije stigao tako »bučno« na Kvarner, ali opet od igrača koji je standardno igrao u Serie C i koji je navodno bio na meti brojnih talijanskih drugoligaša se očekivalo da će istisnuti iz momčadi vremešnog Kristijana Čavala u čemu nije uspio.
Luka Marić, Ivan Mance i Andra Mutombo trojica su igrača koji je teško svrstati u jednu od tri prethodne »ladice«. Mance je doveden kao pričuvni vratar i kao takav prirodno je da nije igrao ako nije bilo prijeke potrebe. Marić je četvrti stoper koji je malo igrao, a ono što je odigrao bilo je korektno. Mutombo je za razliku od njih dvojice igrao dosta, opravdao najave da je riječ o zanimljivom igraču koji bi mogao predstavljati dobar posao za budućnost, međutim nije pružio ništa više od toga. Teško će se izboriti za mjesto u ekipi ako ne počne minute provedene na terenu korisnije koristiti.
Podvuče li se crta dolazi se do sljedećih brojki. Od 14 prinova njih sedmorica su nezamjenjivi članovi prve momčadi, osmi bi bio Mierzejewski da se nije teško ozlijedio. Trojica igrača se barem iz sadašnje perspektive (Vranješ, Gabrić, Vannucci), mogu smatrati promašajima što gledajući na promet igračima koji je ljetos zabilježen na Kantridi predstavlja sasvim pristojan omjer pogrešaka i pogodaka.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena