Pa naravno stranac...
Iz HNL-a, u Rijeci bi volio vidjeti samo Vukušića i Rebića, te onog Osijekovog klinca Dugandžića, a to baš nije realno...

Ne bih se čudio da nam sutra Ahmad navrati.

Izgleda da se nije našao s Istrom, možda dođe na kavu..

Zato i kažem.

Neka ahmada što dalje od nas

EKSKLUZIVNO GABRIELE VOLPI, TALIJANSKI BIZNISMEN, ZA NAŠ LIST GOVORI O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH NAPUŠTA PRO RECCO I VATERPOLO

Ne mogu financirati Primorje ako sam izašao iz Pro Recca


Do subote će biti privezan u opatijskoj luci, a onda će Gi-Vi, jahta talijanskog biznismena Gabrielea Volpija zaploviti prema zapadnoj obali Istre, pa Jadranom prema jugu... Vrijeme je godišnjeg odmora, a Volpiju je Hrvatska druga domovina. Opatija odmor za tijelo i dušu. Jučer ujutro »listao« je internet novine. Ponudio nam je, međutim, papir s tekstom koji je prošle subote osvanuo na službenim stranicama talijanskog vaterpolskog diva – Pro Recca, kao i priopćenje Social Sporta, nizozemske zaklade koja brine o njegovim sportskim projektima. Pismo njegova oproštaja s vaterpolom, talijanskim i europskim, sporta koji je više od pola stoljeća bio dio njegova svakodnevna života. Najprije kao igrača, a na kraju kao gazde koji je stvorio momčad iz snova. Odlazi razočaran politikom LEN-e i FIN-e, asocijacije koja su uništile ovaj sport.
Možda je i dio krivice u meni, jer nisam htio biti poslušnik na njihovim pirovanjima, ali činili su što su htjeli i uspjeli su – odlazim, potvrdio je Volpi svoju odluku o rastanku s vaterpolom. Talijanskim, europskim i – hrvatskim! Prestaje financiranje Social Sporta, vaterpolo više neće biti predmet njegova zanimanja! Odlaskom obitelji Volpi, povlači se i nizozemska zaklada.
Razlozi su jasno navedeni u »oproštajnom pismu«, obitelji i Social Sporta, ali da čujemo iz prve ruke. Zbog čega?
– U Italiji je federacija u kaosu. Svaka tri mjeseca se raspravlja o broju stranaca. Tko je mali, tko veliki klub, svako gura osobne interese. Nemoguće je bilo što planirati, ozbiljno raditi. U nogometu se kaže, toliko stranaca i to je zakon.

Nedostatak poštovanja

A rastanak s LEN-om?
– Njihov politički izbor. Plaćao sam europskoj federaciji 200.000 eura godišnje zbog TV prijenosa, a šalju nas da završni turnir Lige prvaka igramo u rumunjskoj Oradei. Tamo nam daju dvije ulaznice... Nedostatak je to poštovanja u katastrofalnoj organizaciji. To je kap koja je prelila čašu. Ne znam zbog čega je domaćin bila Oradea, govore da je jedan od članova LEN-e, iz tog grada. Kao da igramo u mom kućnom bazenu, ili na mojoj jahti. A nisam organiziran, nema publike... Troši se naš novac. Pro Recco daje reprezentacijama 20 igrača, osam Italiji, dva Španjolskoj, dva Hrvatskoj... I šalju nas igrati u Oradeu. Umorio sam se, neka igraju gdje hoće.
A Superliga kao jabuka razdora?
– Nisam bio za Superligu! Mora, naime, postojati federacija, LEN i dobra organizacija. Nisam partizan koji želi ratovati s rukovodećim strukturama. Htio sam nešto promijenti, nisam uspio, odlazim!
Koliko ste godina bili u Pro Reccu?
– Od 2000. godine, pet godina kao funkcioner, a posljednjih sedam godina kao predsjednik. Uz ranije partnerstvo, 22 godine!
Na cjedilu ostaje i Primorje?
– Žao mi je. Ne mogu financirati Primorje, a ne ulagati u Pro Recco. Ne mogu ne davati svojoj zemlji, gdje sam rođen i odrastao, a hraniti hrvatski vaterpolo. Teška odluka, ali takva je. Obitelj Volpi prestaje sa svakom vaterpolskom aktivnošću! Napuštamo Pro Recco, Primorje, Camogli... mlade ekipe i europske kupove.

Bolna odluka

Teška odluka?
– Bolna. Igrao sam vaterpolo u mladosti. Imamo puno prijatelja u ovom sportu, ali sve ima svoje granice. Ne mogu dozvoliti da me za nos vuku ljudi koji vode apsurdnu politku uništavanja ovog sporta. Ako sam pogriješio, ispričavam se, ali uvjeren sam da sam u pravu. Razočaran sam zbog pomanjkanja poštovanja ostalih europskih klubova. Predrag Sloboda, prijatelj i direktor tvrtke u kojoj radim, dobio je 14 potpisa europskih klubova. U zadnjem trenutku, a mislim da znam što se dogodilo, intervenirali su LEN-a i FIN, većina je odustala od onoga što su – potpisali. Neozbiljno i neprihvatljivo. Vidjet ćemo što će se dogoditi.
Što će se dogoditi s Primorjem poslije tri sezone iz bajke?
– Predsjednik Sloboda morat će pronaći nove izvore prihoda, pomoći ću mu u pronalaženju novih sponzora. Ali ne više s mojim novcem. Ali nije to samo problem Primorja. Kriza je u Mladosti, Partizan je u velikim problemima. Vaterpolo umire. Ponavljam, ne mogu ulagati u Primorje, ako sam otkazao Reccu! Žao mi je djece i mladih. Recco ima tradiciju, živio je i bez mene. Primorje će, vjerujem, pronaći nove izvore, živjeti skromnije.
Talijanska federacija iz-razila je žaljenje zbog vašeg odlaska, vjeruje da ćete se predomisliti...?
– Da su tako razmišljali prije dvije, tri godine bilo bi bolje za njih i za nas.
Nećete se predomisliti?
– Ne pada mi na pamet. Ušao sam u 70. godinu života, kada nešto odlučim to je – tako!

Dobar posao

La Spezia i Rijeka, nogometne priče?
– Vaterpolist sam. Davao sam savjete, ali to ne činim u AC Spezia i HNK Rijeka, jer nogomet nije moj sport. Rijeku vodi Damir Mišković, sjajan je, jedan od najvažnijih ljudi naše tvrtke, u socijalnom i sportskom dijelu. Jasno je definiran budžet od strane Social Sporta, rezultate ćemo vidjeti ubrzo. U AC Spezia našli smo trijumvirat sposobnih, Spalenza, Micheli, Ricci. Očekujem dobru suradnju Rijeke i Spezie. Nogomet je druga razina. Ulaskom u Serie B dobili smo od televizije 4.000.000 eura. U vaterpolu sav televizijski novac ide – federaciji! Kratko rečeno, mi uzdržavamo vaterpolo, trošimo, a oni rade što hoće.
Češće ste na stadionu Kantrida?
– Svakako. Rijeka radi dobar posao. Mišković zna kako stvoriti klub. Juričić je stručan sportski direktor, a Scoria moderan trener. Izabrali su odlične igrače, nedostaje možda još jedan ili dvojica, puno sreće.
Social Sport pomoći će rukometu (Zamet) i odbojci (ŽOK Rijeka)?
– Uz HNK Rijeka uložit ćemo u rukomet. To su dva projekta, odbojkaški je u rukama Miškovića.
Košarkaški klub Benetton nije upisan u novu sezonu Serie A. Sponzor je odustao i klub se raspao...
– Benetton je vratio uloženo u košarku i odbojku, što nije slučaj u vaterpolu ako finala igramo u Oradei. Cesare Rubini je 1960. godine bio neodlučan između košarke i vaterpola, a vidite gdje je danas u Europi košarka u odnosu na vaterpolo. Vraćam se na onih 14 klubova koji su se povukli nakon potpisa. Četiri budale nas prave idiotima. A mi bacamo novac.
Nije vam žao baciti s broda Slobodu?
– Dobro, nije dijete... Shvatit će, mora štititi svoje interese.
Koliko su dobivali igrači Recca?
– Oni najbolji, stranci, sa sponzorstvima mogli su ostvariti zaradu od 200.000 eura. Amaterski smo sport. Možda smo pretjerali svi zajedno, i drugi klubovi, gladni pobjeda.

FATAMORGANA BIVŠI NAPADAČ BOLOTNA DANIMA JE GLAVNA TEMA NA KVARNERU
IZMEĐU JAVE I SNA
Riječka bajka o Ivanu Klasniću


U 1 sat i 30 minuta u redakciji je zazvonio telefon, a uzbuđeni glas s druge strane žice nudio senzacionalnu vijest:
»Na Volpijevoj jahti viđeni su Gabriele Volpi, Damir Mišković, Robert Komen i Ivan Klasnić. Izgleda da dogovaraju najveći transfer u povijesti riječkoga nogometa.«
Što se to u prvim satima utorka u opatijskoj luci događalo na sedamdesetmetarskoj ljepotici »GiVi« talijanskoga milijardera i budućega vlasnika HNK »Rijeka«? Konobar je na palubi pored luksuznoga bazena nizao riblje specijalitete: za hladno predjelo carpaccio od hobotnice pa krem riblja juha, za toplo predjelo njoki s kozicama, za glavno jelo plemenita riba i jadranski škampi, a za desert rožata i osvježavajući sorbet. Bura je već odavno oslabila, nebo nad Kvarnerom obasjale su zvijezde, lagani maestral odagnao je sparinu, s obližnjih terasa dopirali su zvuci evergreena, a pred Ivanom Klasnićem bio je obrazac dvogodišnjega ugovora i zlatno nalivpero. Tko ne bi potpisao?

U najboljim godinama

U ranim popodnevnim satima utorka zazvonio je mobitel, a poznati glas upitao: »Nije me valjda opet netko vidio u Rijeci ili Opatiji?« Ne, Ivan Klasnić ipak nije jezdio Kvarnerom na Volpijevoj jahti, u rodnom Hamburgu proklinjao je ciklonalni poremećaj sklon meteorološkim prilikama na sjeveru Njemačke, osluškivao vijesti s međunarodnoga tržišta i vagao ponude iz Njemačke, Engleske, Rusije i Grčke. Za sve navijače »Rijeke« koji su snivali slatke snove o »transferu stoljeća« i kojima je vrela srpanjska fatamorgana pomračila um pa im se odjednom po opatijskim jahtama počeo pričinjavati Ivan Klasnić u tajnim pregovorima s čelnicima njihova omiljena kluba, slijedi bolan susret sa stvarnošću:
– Drago mi je da ljudi u Rijeci imaju visoko mišljenje o meni, čujem da klub ima ambiciozne planove, ali moja nogometna budućnost još uvijek je daleko od Prve HNL. Kao najbolji strijelac premierligaša »Boltona« prošle sezone imam se valjda pravo nadati još jednom dobrom ugovoru. U najboljim sam igračkim godinama, mislim da sigurno još dvije godine mogu igrati nogomet na vrhunskoj razini – poručio je Klasnić.

Mašta može svašta

Ivan Klasnić, Luka Toni, Roque Santa Cruz... Tko je sljedeći? Zahvaljujući izdašnom financijskom impulsu Gabrielea Volpija i njegovih najbližih suradnika i prijatelja riječki navijači uzeli su za pravo maštati o velikom napadačkom pojačanju, ali pritom gube zdrav razum. Spuste li se na zemlju i uzmu u obzir činjenicu da ugovor najskupljeg igrača u riječkoj svlačionici ne premašuje 200 tisuća eura godišnje možda jednoga dana ipak prestanu naklapanja o dolasku napadača koji svoje godišnje gaže još uvijek imaju pravo naplaćivati u milijunima, a ne u tisućama eura. Volpijevim milijunima unatoč, »Rijeka« još uvijek ne može biti konkurentna nekim europskim klubovima (Rubin Kazan, Panathinaikos, Olympiacos) koji Klasniću mogu ponuditi milijun i pol eura godišnje... Ili se možda Volpi zainati pa novce koje je trošio na »Pro Recco« odluči uložiti u provjerenoga napadača o kojemu bruje riječki nogometni kuloari. Možda se u tom slučaju Ivan predomisli i zaista osvane na jednoj od paluba najluksuznije brodice u opatijskoj luci. Maštati nije zabranjeno. Tko »provali« vijest neka slobodno nazove. Zvonko, Srećko, Josip i Mate na centrali u Zvonimirovoj 20a na usluzi su od 0 do 24. Kolege fotoreporteri također. I jedva čekaju.