Sran jih more bit!
U četiri dana Riječani su na međimursko-slavonskoj turneji doživjeli potpun debakl. Naslov kolumne je komentar jednog od stotine ogorčenih navijača. Sramotna predstava uz Bosut, za koju Neretljak kaže da bi se »ostavio nogometa ako se ponovi«. A Knežević: "Ubili su nas, igrali su ševu s nama." Stoperi, najbolji par u HNL-u, preuzeo je odgovornost u ime cijele ekipe. I trenera Scorije! Inače, u pobjedama slave se igrači, a u porazima puca po trenerima. Mladi Željko Kopić održao je lekciju iz taktike profesoru Scoriji. Doslovce s »dječjim vrtićem«, jer Paradžiković, Župarić, Rugašević, Muženjak, Mišić, Terzić, Mitrović imaju od osamnaest do dvadeset i jedne godine. Opet će »ukrasti« komentar navijača: »Slonovi u staklarnici i staklari na zelenom travnjaku…« Naravno, nogometaši Rijeke. Jer, nakon Nedelišća, gdje je nova čarolija »pizza Rijeka« (svi se sprdaju…), ovo se u Vinkovcima nije smjelo dogoditi. Kako bi rekao Mladen Mladenović (prije 16 godina kod trenera Ivankovića): Igrali smo kao gluhe svinje!
Izbornik Španjolske Del Bosque je tijekom europskog prvenstva izjavio: »Razbit ću zrcalo u svlačionici, previše se igrača divi svojem liku...«
Ista je situacija na Kantridi poslije trijumfalne utakmice protiv Dinama. Poletjeli su igrači Ikarovim krilima. Po vlastitim tvrdnjama, prazni mentalno, tjelesno i psihološki… Jasna poruka treneru. Ne znam je li u svlačionici rabi jezik (dijalog) ili bič, ali u svakom slučaju nešto će morati promijeniti. Pobjede se kuju između četiri zida, a dojam je da je svlačionica u – plamenu. Pukao je defenzivni blok, slavonski klinci razmontirali su 3-5-2 sustav igre, trkom i mudrošću (?), s veteranom Bartolovićem (35 godina!), koji je napadao slobodne prostore kao navijen. Nakon deset kola to nije »Rijeka« koju su svi očekivali, navijači i hrvatska nogometna javnost. Opijeni veličanjem djela poslije susreta s Dinamom, pokazali su onu ružniju stranu svog lica – nedostatak karaktera i odgovornosti. U prijevodu profesionalnog odnosa prema poslu. Ili su ipak momčad limitiranih mogućnosti (bez obzira na 14 pojačanja), bez velike perspektive. Sljedeće utakmice, obje na domaćem terenu, protiv Istre 1961 i Splita, pokazat će što je istina. Zabluda ili kvaliteta. Jer, pijetlovi na Kantridi više ne kukuriču. Plač. Riječani su u 15 minuti primili dva gola, »uspješnija« je samo deva, koja u istom vremenskom razdoblju može popiti 60 litara vode. Dovoljno za potok (Rječinu) riječkih suza…
Riječani se bave Rijekom, hrvatskoj loptačkoj javnosti servirana je druga kost – Sammir! Brazilac je dobio naše državljanstvo za Bilićeva vremena, ali ne i poziv, dok nije stigao Štimac. U nekoliko dana potrošeno je više crnila nego što ga ima u svim sipama Jadrana. Nisu svi udarali po Sammiru, Štimcu i Mamiću, ima i onih koji su stali na »braniku domovine«. Sammirovi odvjetnici. Ipak, Brazilac je najbolji odvjetnik sam sebi, na terenu. U derbiju zabio je Hajduku dva gola, kao ulaznica u Štimčev kockasti svijet. Ako je Mamić ugurao Sammira u reprezentaciju, sigurno ga nije mogao »programirati« za derbi. Usput, nikoga ne zanimaju lijepe teme, ali Čačić je na derbiju proslavio 59. rođendan. Trenutačno najveći gospodin među trenerima u HNL-u! Nezapaženo je tako prošla i njegova izjava nakon poraza na Kantridi, kada je poslije debakla najprije rekao da je sretan što je bio sudionikom ovakve predstave, uz divljenje riječkom ambijentu. Kao što je bez razmišljanja nogom u stražnjicu napucao Vidu, zbog pive, bez obzira na to što mu je »bećar« donio Ligu prvaka golom Ludogorecu u osmoj minuti sudačke nadoknade. Bravo, Čačić!
Štimac je pozivanjem Sammira ostao dosljedan svojoj tvrdoglavosti i bahatosti. Sammir kao druga strana vage (Mamićeve), nakon što je u Bruxellesu u prvih jedanaest na sveopće čuđenje, gurnuo (svog igrača) Radoševića. Neka i Sammira, ako je to dio njegove vizije, kao i vraćanje dugova Zdravku Mamiću, ako je to u interesu reprezentacije. Bez obzira na to što je ne tako davno izjavio da se Sammir mora dokazivati šest mjeseci da bi dobio poziv… U hrvatskom nogometu svi od jezika prave lopatu. Što bi rekao Ćiro: *** čovjeka koji ne mijenja svoje mišljenje.
Štimac je vuk koji neće nikada navući janjeću kožu. Po cijenu rata s »cijelom Hrvatskom«, svjestan da će ga spasiti samo rezultat. Za sada sve ide po planu… U konačnici, treba mu odati priznanje barem u poštenju, vraćanja dugova Mamiću. Sammir je samo »žrtva«, moneta za trgovinu.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena