Luka zavidi Elvisu na predsjedniku!
Početak jednog intervjua s Francescom Tottijem (velikim igračem, »desetka« koje nestaju…), išao je otprilike ovako:
Ime? Francesco. Prezime? Totti. Rođen? Da…
Bog mu je podario »majstorstvo loptanja«, izvan zelenog travnjaka rijetko aktivira mozak. U hrvatskom nogometnom siromaštvu ima predsjednika ( bogatih), koji su uvjereni da su treneri kao – Totti. Jedan je svakako Dražen Medić, gazda »Zagreba«, od kojega Ćiro Blažević potražuje 1.000.000 kuna...Zlatka Kranjčara je potjerao zbog pijanstva. Gutač trenera, ali posljednji, Dražen Besek, odstupio je sam nakon što je u prvih sedam kola nanizao isto toliko poraza. Je li Luka Bonačić (9 bodova u šest kola), još uvijek trener »Zagreba«? Izvrijeđao ga je Medić u poluvremenu utakmice (cijelu momčad ?), »Zagreb« je na kraju preokreo rezultat, dobio »Osijeka«, ali Luka je, nakon čestitke (?), spakirao stvari i krenuo put Splita. Viroza ga je jučer spriječila da rasčisti svoj odnos s Medićem, pretpostavljam financijski. Pa svako vrti svoju priču.
Luka Bonačić nije trener poslušnik, a Medić nije Berlusconi (crtao je sastav Ancelottiju, ali nije mogao Leonardu), i vladar kluba u Kranjčevićevoj ulici morao je znati da je svlačionica sveto trenersko mjesto, njemu zabranjeno. Bonačić je u lipnju 1996. godine bio trener »Rijeke« dva mjeseca, vodio je pet prijateljskih ogleda, a onda zalupio vrata Hrvoju Šariniću, održavši mu političku lekciju... U »Hajduku« je tvrdoglavost (principijelnost !) platio razbijenom glavom. Napadači nisu nikada uhvaćeni, a menadžeri i dalje vode kolo. Lukina je glava tvrda, ima kičmu. Ne prihvaća zakon mrkve i batine. Za njega ne vrijedi ona da nitko nije otpušten zbog išijasa, svi se dobro saginju. Nije mu bio problem ni predsjednikov sin, Lovre. Često jabuka stručnog razdora.
Elvis Scoria nema problema s predsjednikom. Nikome ne mora objašnjavati zbog čega je netko (ili nije) nastupio. Niti su porazi traumatični. Njegova pozicija je zabetonirana do kraja sezone. Damir Mišković od prvog dana vrti izlizanu ploču – »Rijeka mora biti biti među prvih pet. Na kraju sezone ćemo podvući crtu, napraviti analizu, svatko u klubu odgovara za svoj segment posla«. Poraze prihvaća kao normalnu pojavu, a svakoj se pobjedi raduje kao da je finale Lige prvaka. Jer, riječ je o trogodišnjem projektu – »Rijeka« prvak!
Utoliko je veća odgovornost sportskog direktora Srećka Juričića i trenera Elvisa Scorije. Svjesni da s ovom ekipom faraonskog života moraju dosegnuti drugu ili najmanje treću poziciju na kraju sezone. Trenutačno »Rijeka« igra u »jesenskim kišnim uvjetima«, s kišobranom taktičkim, na rezultat. Valja skupiti što više bodova, skriti slabosti dok momčad u proljetnom nastavku ne ponudi koncert, festival za dušu i oči. Scoria, naime, još uvijek apotekarskom vagom važe mogućnosti svakog pojedinca, vrti 20 igrača, za svoj zamišljeni kalup. Spaja noge i glavu u – kolektiv. Pa se zna dogoditi (Vinkovci), da se momčad preda bez borbe, kao Cezar Kleopatri...
U kamenolomu ni kiša ne može pokvariti idilu. Zadarskih četiri komada podignulo je samopouzdanje, topnici (Benko i Cesarec, po četiri gola), ofenzivni su potencijal, jamstvo da više neće biti utakmica bez golova. Anestetika protiv svih kriktika, onih koji traže dlaku u jajetu. Igra? Sve je opravdano (oprošteno), kada loptu ugurate u suparničku mrežu.
Na Kantridi se vratio osmijeh na licu. Posebice na izvanrednoj skupštini, završnog čina preoblikovanja, kada je predsjednik Mišković objelodanio da je 500.000 eura na računu, namjenski iz Social Sporta, za uređenje igrališta Podmurvice, a još toliko je na računu. Izobilje koje obvezuje sve, jer većina klubova živi poput crkvenih miševa.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena