RIJEKA  - Damir Mišković u svojem je razgovoru za Novi list iznio nekoliko pomalo frapantnih podataka.

Prva momčad »Rijeke« stoji samo 10 posto više nego ona lanjska iako je budžet gotovo dvostruko veći. Osim toga, tvrdi Mišković, »bogata« »Rijeka« još uvijek nije ni približno bogata kao primjerice »Hajduk« koji unatoč financijskim problemima troši najmanje dvostruko više po sezoni. Budući da ne treba sumnjati u predsjednikove riječi i podatke koje je iznio (platio je i sve naslijeđene dugove pa valjda dobro zna koliko je tko i na što trošio) sasvim sigurno najmanje ugodno nakon opsežnog Miškovićevog izlaganja može biti bivšem predsjedniku Robertu Komenu i njegovim stručnim suradnicima (sportskom direktoru i trenerima) u prošloj sezoni.

Predsjedniku »bijelih« sasvim sigurno nije bila namjera nikoga prozivati, ali ispada da su njegovi prethodnici s momčadi u koju je uloženo oko dva milijuna eura umalo odveli »Rijeku« u Drugu HNL! Nameće se logično pitanje: Gospodo, na što ste potrošili novac? 

   Mišković je neizravno prozvao svojega dopredsjednika, a šefa škole Predraga Stilinovića okarakterizirao praktički ključnim čovjekom u svojim ambicioznim planovima i progamiranom pohodu na naslov prvaka koji bi tek trebao uslijediti. 

  Povijesna ulaganja

Predsjednik je upeterostručio ulaganja u omladinski pogon (sa 250 tisuća eura na milijun i 200 tisuća eura!), udvostručio broj uposlenika u školi, a uskoro će polaganjem umjetne trave na Podmurvicama prvi put u povijesti omogućiti školi nogometa dva travnata terena za organizaciju treninga i utakmica. Omladinski pogon ni u doba najslavnijeg predsjednika Ljube Španjola krajem sedamdesetih godina (trofejnijega Roberta Ježića nikada nije previše zanimala škola nogometa) nije imao tako kvalitetnu podršku klupske Uprave i trošio oko trećinu ukupnih sredstava u klubu! Jasno je da ta, za hrvatske prilike ogromna ulaganja, traže i adekvatne rezultate.

Kaže Mišković da se od šefa škole Predraga Stilinovića i njegovih suradnika ne očekuje da budu prvaci u nižim uzrasnim kategorijama već da stvore šest, sedam vrhunskih mladih igrača koji će predstavljati okosnicu momčadi »Rijeke« koja će napasti sam vrh prvenstvene ljestvice. Budući da u Miškovićevu programu stoji da bi se u roku od tri godine »Rijeka« trebala prometnuti u legitimnog kandidata za naslov prvaka jasno je da u omladinskom pogonu nemaju puno vremena i da šef škole dugoročno gledano postaje važnija karika u klupskom lancu obveza i odgovornosti od sportskog direktora ili trenera prve momčadi. Škola u roku od tri godine mora vratiti klubu barem četiri milijuna eura koliko će aktualna Uprava u tom periodu uložiti u proces proizvodnje igrača. 
  

Prilika karijere

Upitno je, naravno, koliko je to realno iz više razloga. Prije svega, proces stvaranja igrača je dugotrajan i mukotrpan, osim novaca i strpljenja potrebno je i jako puno znanja. Stilinović ga nedvojbeno ima (pretpostavka je i suradnici koji su dovedeni u školu isključivo na njegovu preporuku), iako to nigdje nije valorizirao kroz adekvatne rezultate osim za svojih (pre)čestih epizoda u Kostreni (te na početku karijere na Krimeji). 

   Obećavajuća trenerska karijera zapinjala je svaki put kada je Stilinović trebao napraviti iskorak iz provincijskog kostrenskog nogometnog okruženja. Uostalom, Stilinović je u ambicioznom Herjavčevu »Varteksu« izdržao samo osam kola (dvije pobjede), prvu momčad »Rijeke« vodio je tek 10 kola (dvije pobjede) i to do grčevite borbe za ostanak (Rijeku je od ispadanja spasio Ivan Katalinić u posljednja četiri kola), a ništa dulje nije se zadržao ni u prvoligaškoj »Marsoniji« (sedam kola/jedna pobjeda). Mišković, doduše, nije doveo Stilinovića da bi u njemu dobio trenera prve momčadi, očito je predsjednik svjestan njegovih limita, ali se nada da će u njemu dobiti čovjeka koji će kvalitetno posložiti omladinski pogon koji bi trebao biti pokretačka snaga projekta nove »Rijeke«.

Mišković je u svakom slučaju navalio veliki teret na Stilinovićeva pleća. Pred iskusnim stručnjakom je izazov karijere i vjerojatno posljednja šansa da stvaranjem novih igračkih vrijednosti na Kantridi dokaže da nije samo dobar trener za klubove koje je moguće voditi sa šanka Stilinovićevog kafića na Piramidi.