Bliži se kraj godine i vrijeme je da se podvuče crta na jednu od najturbulentnijih godina u povijesti našeg kluba..
Svatko ima svoje viđenje, ali evo mojih
10 događaja koji su obilježili 2012.g.
1. Dolazak Volpija i Miškovića u klub - bez konkurencije najvažnija stvar i to ne samo ove godine. Klub na aparatima, sigurno plovi prema bankrotu i županijskoj ligi, a onda svijetlo...Posebno je važno istaknuti Miškovića koji ima sve ovlasti - Riječanin, voli klub i grad, realist, odmjeren u izjavama, stoji iza ljudi koje je izabrao, jasno je rekao što je konačni cilj, a opet ne želi ništa na silu i preko noći. Najvažnije je od svega je njegova izjava da planira dugoročno ostati u klubu..
2. Opstanak u 1.ligi - strašno traumatično proljeće ipak je sretno završilo. Ispadanje bi bila velika mrlja za Rijeku i dosta bi usporilo cjelokupni projekt. Isto tako, jednako važna je bila i posljednja pobjeda u Karlovcu, golom Močinića 5 minuta do kraja, koja nam je omogućila da izborimo majstoricu s Interom i tako izbjegnemo situaciju da smo ostali samo zbog
odustajanja Dugopolja.
3.
Rast kluba u svim segmentima - jasno je da klub napreduje, postoji
badžet oko 4mil.,a ulaže se jako puno u omladinski pogon, marketing, infrastrukturu, Pomorac, igrački kadar..Naravno, pomaci nisu ogromni jer se troši samo koliko se ima, ali to je jedini način. Čak su neka sredstva namijenjena Rijeci otišla drugim riječkim klubovima, ali to je bila dobra odluka jer je u konačnici i dobra reklama za klub..
4.
Povratak publike - rezultat svih ostalih događanja je i povratak publike na Kantridu. Prosjek na domaćim utakmicama je oko 4500 što je dobro, ali sigurno može i više. Na proljeće vjerujem da će stadion biti još bolje popunjen, možda i pun na nekim utakmicama.
5.
Nedelišće - ispadanje iz kupa - nedopustiva sramota. Ispasti od trećeligaša praktički bez ispaljenog metka je dno. Dno dna. Najveći krivac po meni je bio trener, ali ne da mi se više vraćati na tu priču. Ne ponovilo se.
6.
Igra napadačkog tandema - Benko i Cesarec su zabili 14 golova (8 + 6), s tim da je Cesarec došao tek u 6.kolu i nije prošao pripreme. Često su donosili bodove iako igra nije bila na razini, Orlando bi rekao ˝Rijeka na prednji pogon˝.
7.
Povratak Kneževića - napokon smo dočekali da se jedan naš bivši igrač, reprezentativac, vraća u klub skoro u najboljim godinama. Izabrao je Rijeku, iako je vjerujem mogao još igrati po Seria B i uzeti veći novac. Šteta što Budan i Mijatović nisu slijedili njegov primjer.
8.
Slučaj Fadila -
Vranješ i njegovi ćevapi zabavljali su nas tjedan -dva. Jedan od promašaja u ljetnom prijelaznom roku, uz Vanuccia najveći.. Jednostavno kriva procjena, očito se nije bio spreman potpuno posvetiti povratku u formu. Bilo je i teških riječi, ali ipak je nađeno sporazumno rješenje. Dobra lekcija za budućnost.
9.
Dolazak Gabrića, Neretljaka i Alispahića - zašto sam posebno naveo samo ove igrače? Zato što su to bivši igrači Hajduka i Dinama. U povijesti su ovakvi prijelazi bili dosta rijetki, bez obzira žele li ih oni zadržati ili ne. Sjećam se devedesetih su Ibrahimović(golman) i još neki igrač Dinama trebali doći na posudbu u Rijeku, a Miralem Ibrahimović, vječita rezerva Ladiću, izjavio je da ne bi došao da je kruha gladan. Mislim da polako dolaze vremena kad ćemo mi biti jednako poželjna destinacija za igrače.
10.
Pobjeda nad Dinamom - pun stadion, borba, igranje i navijanje u transu, pobjeda 3:0 nad najjačim protivnikom i sve ono što čovjek, navijač, može tražiti na jednoj utakmici.
[uredio adriano.fegic - 26. prosinca 2012. u 14:03]
24.10.1984. Rijeka-Real Madrid 3:1