Kao prvo, pozitivno je uopće što smo u Antalyi. To bi se sad po novom režimu trebalo podrazumijevati, ali u povjesti nije bilo tako.
Drugi plus je što igramo protiv jačih protivnika, da se barem možemo uspoređivati s onim čemu težimo, a ne kao do sada protiv slovenskih drugoligaša. (Iako su se lani igrači ponašali kao da baš tome teže).
Rezultat prijateljskih utakmica nije ni plus ni minus, nego koga boli kiki za rezultat. Igra može biti mali plus ili minus, ali to može ocijeniti isključivo stručni stožer jer oni znaju u kakvim treninzima je momčad i koji su bili zahtjevi u igri.
Priča ajmo mi uzeti još para Volpiju, pa ćemo igrati kup Uefa je čista zamjena teza. Dobili smo nešto da pokažemo čim više znamo s tim, a dalje će se dijeliti po zaslugama. Nama je veliki cilj igrati kvalifikacije, postoji šansa da prođemo, možda budemo igrali protiv atraktivnih protivnika, ili ćemo se osvjedočiti da postojeći igrači nisu dovoljno dobri. Neigranjem kvalifikacija smo i dalje u magli i ne znamo gdje smo u stvari.
Uspoređivati nas s ruskom ligom, makar i dnom iste je veoma nezahvalno. Iako, bilo bi zanimljivo za početak usporediti razliku u plaćama (iako ne igraju novci po terenu, može natuknuti omjere snaga), a drugo, taman i da imamo podjednake igrače, naši su ove jeseni odigrali s Dinamom, Hajdukom, Splitom i Belupom teže utakmice, a ovi su igrali protiv Zenita, Lokomotiva, ... što bi reklo da su protiv težih protivnika mogli bolje stasati.
A usporedbom igre (nisam gledao cijelu utakmicu nego desetak minuta), rusi uglavnom igraju iz prve, ali smisleno. Igrači se pravovremeno otkrivaju i nude više rješenja, te nema davljenja lopte.
Prvo trebamo i mi doći do automatizma u otkrivanjima, a onda ćemo dalje.