Šteta što ovaj divan ambijent nismo nagradili pobjedom. Uspjeli smo se vratiti, no kod 2:1 je ponestalo i snage i koncentracije da bi do kraja mogli preokrenuti utakmicu. Ništa, idemo u Split tražiti bodove koje gubimo prelako i prenaivno. Jer kad izgubiš 80% duela, ne osvojiš niti jednu odbijenu loptu, u današnje vrijeme je teško igrati nogomet. Predaleko smo stajali od protivnika, kasnili smo u reakciji i kad su ti mladići iz Zagreba, koji znaju igrati dobili prostora, onda je to izgledalo jednostavno. Mi nemamo igrača koji može napraviti višak jedan na jedan, a iza smo u dvije utakmice dobili šest golova i to kakvih golova. Osim lijepog Antolićevog gola, svi su drugi iz dvoboja jedan na jedan. Tu smo premalo agresivni, stojimo daleko i nemamo ni snage ni moći. Umjesto da nas ponese pozitivna energija koju smo stvorili s četiri pobjede, mi smo zaspali. Meni sve to djeluje presporo i pretromo. Vjerojatno sam i ja kriv, zbog treninga. Morat ćemo sjesti i porazgovarati. Nije to tragedija ili smak svijeta. Kada je bilo najljepše upozoravao sam da nas teški dani tek čekaju. Alispahić? Premalo u odnosu na ono što se od igrača njegovih kvaliteta očekuje, završio je Kek.


Ja bih dodao par činjenica:
- Alispahić više nema što tražiti u prvom sastavu
- Mutombo je u 15 minuta igre pokazao isto što i Alispahić u šest utakmica pod Kekom (isto je imao predasistenciju u Vinkovcima, kao Mutombo danas) i on mora igrati češće, on je moderan, brzi igrač
- Mierzejewski bi mogao preseliti na klupu, a Datković bi mogao na beka
- agresivnost je kod nas strani pojam osim kada su u pitanju glupi, bespotrebni startevi; pri kraju je Peko, kao Belle pretrčao 30 metara, prešao i golmana bez da ga je itko slomio
- Mujanović je bezglavi igrač i on može biti od koristi na krilu, ali ne na beku
- ponavljam da Mutombo mora igrati jer je za usporenog Alispahića pojam...