Gotovo ista stvar se događala Rijeci, samo puno ranije, '60-ih i '70-ih. Srećom se uskoro kao balans tome postavila omladina, stvorena je jaka urbana, izrazito homogenizirana, glazbena scena i stvoreni su svi uvjeti da se ne dogodi posvemašnja krkanizacija grada. Problem Splita je što se taj proces dogodio u mračnim '90-im, kada je puno ljudi još uvijek bilo zaraženo umjetno stvorenom ideologijom i nije postojalo volje, ni političke ni osobne da se obračuna s porastom malograđanštine. Koliko ja izvana mogu pokušati objektivno procijeniti, sada u Splitu imaš ogroman rascjep između dvije poptuno oprečne populacije koje međusobno skoro pa i nemaju dodirnih točaka, s tim da urbana inteligencija sve više izvlači deblji kraj. To me posebno žalosti jer ta splitska inteligencija ima ogromne kapacitete koje ne može u potpunosti ostvariti jer za to nema sluha i jer nikoga nije briga. I dalje se trude nešto pokrenuti, u gradu vam se često organiziraju zanimljive inicijative, radi se na zaista naprednim projektima, ali najčešće sve zapne kada se treba naći netko tko će to sponzorirati. A sve češće i češće Rijeka u tome igra bitnu ulogu, vjerojatno tome može zahvaliti i toj nekoj odbojnosti koju svi mi ljudi s mora osjećamo prema Zagrebu.


I slažem se u potpunosti s zadnjim dijelom posta, samo da nadodam, ne može se kriviti doseljenike da su uništili urbanu kulturu grada, krivica je na onima koji su to gledali i dopustili, iz tko zna kojih pobuda i interesa.