Hajduk će realno jako teško uhvatiti Europu, međutim, nitko osim dinama i Lokomotive ju još nije uhvatio, stoga treba ući maksimalno u svaku utakmicu.

Ovo je Splitov poklon Hajduku, iako meni to miriši na x.

Evo jedne analize navijača Rijeke sa tribine.hr, na temu granica između navijača i huligana, a povodom napada na naše igrače. Vrlo poučni tekst, mislim da zaslužuje da ga se stavi i ovdje. Autor je Cortez..

 

  Stvar i stav pojedinca, a ne grupe

Analize inače pišem direktno ovdje,nema "Copy-paste",ne brišem redove,ne razmišljam previše,već emocije,razmišljanja iznesem u max 10 minuta.No,ova tema me tjera na razmišljanje,malo dublje,vrte se razne scene u glavi.

Pripadam generaciji koja je odgledala par posljednjih Jugo prvenstava,i naravno,sva ova sadašnja.Za sebe smatram da sam uvijek bio vatreni navijač,kluba i reprezentacije,no nikad huligan!No,sada u srednjim 30-tim,sa 2 klinaca i suprugom "punom razumijevanja",šal je predan nasljedniku,dres veličine "L" mi je odavno premalen,pa ni onaj "XL" što sam kupio prije par godina ne stoji više reprezentativno.Gledam neki dan u Fan-shopu "XXL"...hm,e nećeš!!!

Navijačka scena se razbuktala krajem 80-tih,dakle,poklopilo se sa mojim počecima posjećivanja stadiona.I odmah u startu,onda je bilo 100% više nasilja,nereda,baklji,dimnih,nereda...No,to je bio trend u Europi,mlatilo se svagdje,po Italiji,Engleskoj,Njemačkoj.Kako je svako vrijeme nosilo nešto svoje,tad je bilo to navijačko ludilo.Pamtim mnoge utakmice gdje su dimne bombe gorile doslovno 90 minuta,tako da nisam vidio ni minute utakmice.A pošto je na ovim područjima politička situacija pogodovala tome,kod nas se to još dodatno razvilo,kulminiralo ratom.

Uzori mi nisu bili ni mama ni tata,uzor je bio susjed koji je bio u Armadi,čovjek koji me prvi odveo na zapad,na prvo gostovanje.Inače,potječem iz fakultetski obrazovane obitelji,totalno antisportski nastrojene.Pošto su roditelji na to gledali sa svoje intelektualne strane,tu moju opsjednutost tribinama pripisivali su raznoraznim stupnjem odrastanja.No,nasljedio sam od njih crtu inteligencije,pa sam od rana znao iskoristiti njihovo povjerenje,i sa 14 godina završiti na gostovanju u -Beogradu!To je bilo blaženo vrijeme bez mobitela,kompjutera,pa su mislili da sam sa-izviđačima!

Pamtim nerede protiv Zvezde,Hajduka,Dinama...Pamtim gostovanje protiv Croatie kada je nas 3 000 bilo ugurano na mjesta za 500 ljudi,a prijatelj je završio u Lučkome u nekom hangaru i tamo su im specijalci svako malo bacali dimne bombe unutra.Stopirati za Zadar,Varaždin je bilo pod "normalno".No,u svim tim situacijama UVIJEK sam bio navijač,opijen ljubavlju prema svome klubu,a ne mržnji prema čovjeku koji navija za protivnika.U svim "opasnim" situacijama sam nastojao ostati po strani,iako to nije uvijek bilo moguće.Nikada nisam prvi napao,uvijek branio sebe i prijatelje.

Imate npr. tu utakmicu Croatia-Rijeka.Bišćan je postigao gol,i nije otišao slaviti sa svojim navijačima,već se zaletio ispred naše tribine i uhvatio se,da ne budem prost,spolni organ i izgovarao razne psovke.On je prošao bez kazne,a ljudi koji su skočili na ogradu u spomenutom hangaru. No,godine čine svoje,a i svijet se ubrzano mijenja,starenjem razmišljaš i o nekim drugim stvarima,svijet gledaš drugim očima,postaješ jednom riječju-zreliji.Mene osobno da razmislim prije nego li uzviknem "Ubi tovara,purgera..." je natjerala situacija da sam upoznao te ljude,razgovarao,živio s njima-u služenju vojnog roka.Iako mi se tada činilo da je to bačenih 10 mjeseci moga života,onaj tko je ukinuo vojni rok je napravio medvjeđu uslugu svakom "muškarčiću."

Druga stvar je što sam dobio dijete.Daaaa,cijepljen je,svim mogućim cijepivima u plavo-bijeloj boji.Ali na način da voli svoje,a ne mrzi tuđe.Redovito ga vodim na sve utakmice,osim na Hajduk i Dinamo.Pretpostavljate zašto.Zato me ovo škokira:

http://www.youtube.com/watch?v=GCFtMmFbphc

Svijet je shvatio da nasilje ne vodi ničemu,pa pomalo i mi.Ovo oko napada na Riječke nogometaše smatram sporadičnim incidentom,stavom dvoje mandrila,ne vrijedno pažnje i isticanja.No,zbog opće situacije,medijski pumpane,i i tih ljudi koji su uvijek spremni na sve,osjećam se nelagodno kada npr. vodim djecu u Zagreb da vide ZOO.Prvo gledam da slučajno Dinamo ne igra doma,jer gdje ćeš sa RI tablicama u Maksimir.Isto tako,prije par godina u Rogoznici mi je izgreban auto i izbušene 2 gume,a na zadnjem staklu mi napisali "Ovo je Hrvatska".No,to su pojedinci,i ja nikako ne mislim da su svi tamo takvi,dapače,svi su se trudili pomoći,i hebali sve po spisku tko god da je.No,nelagoda ostane.Vjerujem da ostali imaju i negativnih iskustava iz Rijeke,jer ovo nije rezervirano za određene regije,jer budala ima svagdje.No,mora se reći da ne pamtim posljednji incident na nekoj našoj utakmici.Više se to potencira kroz medije,a sranja se događaju van stadiona,ne organizirano,već upravo ovako,2,3 čovjeka.

I mislim da će proći još puno godina,i izmijeniti se puno generacija kada ćemo viditi da ljudi u 2 različita dresa sjede na istoj tribini.Jer,treba razumijeti da jedno je tribina Ultrasa,a drugo ostale tribine.S toga sam totalno iznerviran što je na Kantridu nemoguće legalno unijeti bočicu vode koju dijete nosi u ruci.Kada je zadnji put netko pogođen bocom u glavu??Pa prije ćeš na Kantridi naći kamen veličine lopte nego li bočicu!

Navijačke skupine su danas postale organiziranije,imaju čak svoj OIB,matični broj,registrirane su,bave se raznoraznim dijelatnostima,posebno humanitarnim radom.Od redovnog davanja krvi,humanitarnih nogometnih turnira,pomaganja svojim članovima koji su "zaglibili" u životu.No,uvijek se jače čuje loša vijest od dobre,pa tako stigma huligana ostaje priljepljena za sve Ultrase,iako većina samo jako voli svoj klub.Druga prokleta stavr je u čovjeku da ga pukne adrenalin,opije masa,euforija,i u toj grupi izgovori i učini nešto što sam nebi nikad.To je već stvar pojedinca,koliko je on inteligentan,jak,da sam procijeni i kaže:"Ok,ovo ću prešutjeti".Evo primjer,Armada je imala jednu ružnu pjesmu "Gori,gori,Dalmacijo."Nakon Kornatske tragedije ta pjesma nikad više nije pjevana,a neposredno nakon toga u Šibeniku na utakmicu su došli sa transparentom "Nikad više ne gori Dalmacijo".Prepoznat granicu dobrog ukusa je odlika čovjeka,jer jedno je zafrkancija,navijačko podbadanje,a drugo izravno utjecati na nečije emocionalno i životno stanje.

Živimo gdje živimo,zapravo većina preživljava.Mnogo puta smo pokazali da kada treba stati zajedno i pomoći da nam nema ravnih u svijetu.No,iz dana u dan dokazujemo da i kad treba zajebati da smo prvaci svijeta.Pa tako,umjesto da se ljudi bave sobom i svojom sredinom,da privređuju,žive život punim plućima,bave se trivijalnim stvarima.Jer da ja mogu uzeti dijete,pa on 2 bočice soka,da ga imam gdje odvesti na stadionu na WC...Da svi imaju posla,da razmišljaju kako će promijeniti auto,gdje će na ljetovanje,večeras na večeru...Ali za Hrvate to je ravno "Snjeguljici i 7 patuljak"...bajka.

I zato donekle razumijem ispade adoloscenata,ljudi na pragu punoljetnosti,razumijem da traže svoje mjesto u društvu,da nikako nemožemo isto razmišljati.Ali zato ne razumijem odrasle,koji ne reagiraju,ako nikako onda ignoriranjem njihovih postupaka.Većina sljedi njih.Osuditi riječju,zviždukom je takvima veliki minus i poniženje.Mene nitko nemože natjerati sada da kažem nešto ili učinim što ne želim.Zato pustimo djecu da odrastaju,a mi trebamo biti sa strane i pozorno paziti i reagirati u pravom trenutku.

Navijačke scene u HR zapravo nema.Imamo Dalmaciju kojoj je Hajduk vrsta religije,i član Torcide se postaje rođenjem,a prestaje smrću.I to dođe nešto kao normalno,nešto s čime živiš.BBB godinama vode neku svoju bitku protiv Mamića,a meni se čini da zapravo ni sami među sobom neznaju što bi htjeli i što bi zapravo dobili odlaskom Mamića.8 uzastopnih titula,Liga prvaka...Ostali klubovi skoro pa i nemaju navijače.Što slabim rezultatima,što životnim uvjetima,imaju posjetu od jedva 1000,2000 ljudi na utakmici.I onda dođemo do brojke od cca 20 000(nategnuto)ljudi koji posjećuju nogometne utakmice,i recimo da je od toga pola(opet nategnuto)Ultrasa.

Rijeka sada radi projekt.Tu je novi semafor.Taj semafor privuče na Kantridu oko 1500 do 2000 ljudi kad Rijeka igra u gostima!!!Ljudima treba malo,jakooo malo da budu sretni.Nisu huligani ti koji tjeraju ljude sa stadiona.

Rezima:Ovom napadu na igrače Rijeke nebi pridodavao neku važnost,tretirao bi je kao i klub,izolirani napad(ako ga je i bilo,više verbalni,naguravanje?).I to će tako i biti,osim ako u Torcidi oni ne budu slavljeni,a vjerujem da neće,ili dobiju neKu kaznu,a na ogradi se izvjesi transparent."Sloboda za X.Y."Navijačka scena se svela na mali broj ljudi,ljudi koji žive taj život iz dana,koji su ljepša starna,koja izrađuje koreografije,duhovite transparente,oslikava grad predivnim grafitima i muralima,a ne pukim švrljenjem sprejom.Ti ljudi nisu huligani,oni su jedan veliki dio svog života odlučili živjeti kao navijač-Ultras.A u ostalo vrijeme je student,automehaničar,arhitekta,doktor...nebitno.

tržišna vrijednost alispahića je oko milijun eura, a pamića upola manja. sad ti vidi uz malo elementarne matematike je li ili nije alispahić poklon, računajući i njegovu plaću.

@adriano

Lipo je to sve sastavljeno. Skoro pa ni ja ne bi sastavija bolje. Pogotovo me pogodilo sad kad san se sitija da mi

Milinovićev dres iz 99 više ne bi proša ni ka topić jer je "L" ka i njegov.

Navijačke pisme, čak i one najdegutantnije ne treba shvaćat ozbiljno. To je uvik bija izraz nekakve ritualne agresije 

koja za veliku većinu navijača nikad ne prelazi u pravu, fizičku agresiju. A ona agresivna manjina bi svoju agresiju

izrazila negdi drugdi. Ako ne na stadionu, onda u kafiću, na poslu ili u obitelji.

Samo se ne slažen da nema navijačke scene u HR. Ima je, iako nije mnogobrojna. Al' mislin da kvantiteta 

i nije presudna.

Ovaj lik sere kvake, al totalno sere kvake, ponaša se ka neko ko nikada nije vidija stadiona, a priča o Beogradu i gostovanjima.

Neka ode vanka u "civilizaciju" i nek sidne na najkontroliranije stadione na svitu, engleske, pa kad čuje kako navijači pivaju Adebayoru kako mu je "mater kurva a ćaća pere slonove" ili slične morbidne pjesmice koje u engleskoj nastaju ka gljive nakon kiše, nek vodi svog maloga na happy hour u McDonalds.

Svugdi na svitu, gdje postoji rivalstvo, pogotovo tradicionalno rivalstvo, se navijači međusobno vriđaju, na najgore moguće načine, mater protivničkih navijača je tog dana kurva, otac je kokošar i peder, a sestra daje pizde svima, i to je tako taj dan. Kada padnu tenzije, onda se sve vraća u normalu, stadion i to vrijeđanje služi kao neki ispušni ventil, skačeš, vičeš, pivaš, vrijeđaš, čupaš, psuješ, mašeš, sve je to sasvim normalno tog dana i stvarno ne vidim ništa lošeg u tome, kome je do civiliziranog ponašanja nek ode u galeriju i gleda isklesane muške penise, šta da kažem..

Na koje ti to stadione, dvorane ili natjecanja za boga miloga ides? Ja idem na stadion da navijam za svoj klub, da serem na suca (zvidim) kad pogrijesi i da svojom bagrom na utakmicama repke/kluba pjevam navijačke pjesme i raspravljam, te s pravom poserem svog igrača iz kluba kad napravi amatersku grešku kao kad prvi put igra nogomet. Neidem na stadion da zazivam kurvu, oca i mater onom drugom na tribini, ustvari s njima imam jos bolji odnos i tijekom tekme imamo zdravo rivalstvo, a poslije tekme bez obzira na rezultat idemo festat,  te kad popijemo udjemo u rasprave ciji je klub zasluzio pobjedu i sl.  Ja to zovem sportskom kulturom.  Zar nemoze jedna sportkska muska vecer proc da incidenata i idiota. Ja nemam djecu al na takve 
dogadjaje i sportske veceri kao sto ih ti zoves, ja svoju djecu nebi vodio i klonio se idiota kao ti ako zbog tog ides na stadion.

A jeli postoje tribine koje su za obitelji sa malom djecom? Oćeš svoje dijete odvest na sjever?

Naravno da nećeš, odvest ćeš ga na istok, odvest ćeš ga na zapad, barem je mene stari vodija na te tribine, nikada na sjever.

Onoga dana kada bude dovoljno star da može na sjever nek ode ako mu je želja.

Isto tako, igrom slučaja, bija san točno par metara kada je ovaj mali "vodio navijanje", bila je utakmica protiv Lokomotive mislim, pred kraj prvenstva, prazan stadion, tmurna atmosfera, a ni stari mu baš nije bija bistar, dok se mali histerično uživio u ulogu vođe, ne može se to uzet ka neki primjer ičega, jer je to iznimka a ne pravilo, jer nikad niko ne uči ovdje svoje dijete da mrzi tuđi klub, nego kada zavoliš neki klub, vrijeđanje protivnika dođe usput da tako kažem, emocije te ponesu i nema apsolutno nikakve potrebe pravit slona od ovoga slučaja, ili nać nešto na you tubeu pa zaključit kako u Dalmaciji očevi uče svoju djecu da mrze.

Iskreno, meni je ovaj njegov tekst patetičan, nije mislija loše, čovjek je bistar i pogodija je u nekim stvarima, ali mi mislimo da je vrijeđanje protivnika ili tuče navijačkih skupina neki fenomen sa ovih prostora, dok se vanka valjda svi grle i ljube dok nose različite dresove.

Da se razumimo, vanka stvarno možeš doć, recimo u dresu Schalkea na Bayernov stadion ali samo na mirnije tribine, i neće ti niko ništa, ali ako naletiš možeš dobit itekakve batine.

Ono šta ja želim reć, je da je to sastavni dio navijačkog folklora, i da tu svugdi u svijetu postoji pogotovo gdje postoji rivalstvo, i da je vrijeđanje posljedica emocija s kojim si vezan za svoj klub, a ne zbog nekavkih frustracija ili mržnje prema protivniku gdje mu želiš smrt ili tako nešto.

Evo recimo, da smo ja i ti prikaši, i sad igraju Rijeka i Hajduk, ja taj dan se nemam šta nalazit s tobom niti ić na piće, nisi mi napet i gotovo, čut ćemo se na telefon i reć ću ti "danas će to dobit po pički, rečke pičke" ti ćeš mi reć "vidjet ćemo to još tovarska ušata pičko" i to je to.

Drugi dan se nalazimo, i sve je ka i prije, pijemo piće, normalno pričamo o utakmici i nema nikakve mržnje ni loših emocija.