Davor Šuker trebao bi odigrati desetak minuta sutrašnjeg prijateljskog ogleda. Iz jednostavnog razloga što je jedini Hrvat kojega znaju u Južnoj Koreji nakon što su obveza apsurdnog putovanja oslobođeni Modrić, Ćorluka, Olić, Pletikosa... I tako dalje, gotovo cijela momčad koja je igrala (nastupala!) na beogradskoj Marakani. Šuker će im dijeliti legendarnu »devetku« s Mundijala u Francuskoj 1998., kao što je to činio i u Beogradu. S razlogom, njegovi su golovi još uvijek reklamni sport, kada spomenete Hrvatsku na svim meridijanima i paralelama, odgovorit će vam – Šuker! Nažalost, »hrvatski Platini« nije krenuo stopama predsjednika UEFA-e, iako ima puno dobrih ideja. Pristao je živjeti između čekića (Mamića) i nakovnja (Štimca) od prvog trenutka, više od godinu dana, i tako sam sebe kompromitirati, privlačiti bijes munja i gromova svekolike javnosti. Nakon Beograda i predstava koju nitko nije uspio dešifrirati, utakmice u kojoj je Hrvatska bila amorfna masa, krenula je hajka na nikada prihvaćenoga izbornika Štimca(?). Svi nose ruzinave čavle, razapet će na križ u Šukerovu dresu, a za njegovu dušu molit će se, a tko drugi nego najveći vjernik i ljubitelj oltara – Zdravko Mamić. Bježim iz čopora vukova, kolektivnog napada na jarca iz Metkovića. Štimac ima pravo odraditi posao do kraja kvalifikacija, otići na Mundijal, daj Bože, a onda mora položiti račune. Ako Hrvatska ne bude vidjela Copacabanu, nebitna je njegova ostavka, mora postati bivši. Južna Koreja je vjerojatno »biznis avantura«, Hrvatski nogometni savez puni blagajnu. Štimac tvrdi da je pobjeda važna zbog rankinga prije baraža za Rio de Janeiro, određuje nositelje dvostrukih ogleda biti ili ne biti. Na sva je zvona trubio kako će Hrvatska biti u najboljem sastavu. Iako je znao da, primjerice, Modrića i Mandžukića ne može voditi na izlet kao da je riječ o maturalnom putovanju veselih srednjoškolaca. Dvanaest sati leta i selidbe po zrakoplovnim lukama redovnijim linijama... Podvalili smo Korejcima nakon što smo pristali na prostituiranje. Valjda smo se prodali za veliki novac. Štimac je u noći nakon utakmice skupljao ekipu, sjetio se i Rijeke, pozvao Vargića, Marića i Benka, a nakon toga i Kneževića, kao zamjenu za ozlijeđenoga Marića...(?) Otputovao je samo Benko. Prvi strijelac prošlog prvenstva, koji je i ove sezone nastavio žetvu, na domaćoj i međunarodnoj sceni. Zaslužio je! Vratar Vargić je već bio u kadru, morao je otkazati jer nema putovnicu. Dobro mu je došlo, jer u tako sastavljenoj reprezentaciji vratar na kraju može platiti najveću cijenu. Prije četrdesetak godina po aerodromima se skupljala reprezentacija Jugoslavije za susret s Bugarskom. Pozvan je i Riječanin Marijan Jantoljak (drugi i posljednji nastup), reprezentacija je u Sofiji dobila šest komada (6:1). Knežević je u reprezentaciji Hrvatske debitirao u isto tako egzotičnoj utakmici, u Hong Kongu (4:0) kod izbornika Kranjčara u veljači 2006. godine i postigao jedan pogodak. Kasnije je kod Bilića imao status reprezentativca. Bez obzira na razlog, ovo nije bila avantura za riječkog kapetana. Rijeka ima pred sobom zahtjevnu seriju utakmica, tri gostovanja, Koprivnica, Guimares, Pula, u sedam dana. Šukeru su u beogradskim novinama na dan utakmice podvalili da je za »balkansku ligu«. Rekao je, naime, »da«, na upit je li ovo početak stvaranja prvenstva SFRJ. Ugrizao se za jezik vidjevši osiguranje »ratnog stanja«, a posebice ambijent na Marakani. Malo pojačana doza mržnje u odnosu na Maksimir. Ista količina ludila i nacionalističkih pjesama. Zamislite da na Marakani igraju Crvena zvezda i Dinamo? Trebalo bi više policije, na ulicama bi bili i tenkovi, a ne samo konji, te helikopteri u zraku. Šuker je u noći poslije utakmice okrenuo ploču. Zauzeo je gard – NE Jugoligi! Jer, bilo bi to političko silovanje jadne lopte. Festival primitivizma. Zagreb je položio ispit, Beograd također. Sve ostalo je još uvijek, nažalost, daleko. Zamislite samo da srpskim navijačima nije zabranjen dolazak u Zagreb, kao i hrvatskima u Beograd. Srušili bi pola grada, a teško bi bilo prebrojiti razbijene glave... Političari i nogometni djelatnici neka se grle (ljubav iz interesa), a nogometne utakmice klubova valja pustiti za neka druga vremena. |