Juričić: Rijekina svlačionica više nije trajektna luka bez voznog reda

RIJEKA   Nogometaši »Rijeke« jučer su poslije jutarnjeg treninga i zajedničkog ručka zaključili šestodnevne pripreme u Rovinju i vratili se na Kvarner. Danas je slobodan dan, sutra slijedi novo okupljanje i serijal treninga prije polaska momčadi na desetodnevne pripreme u Španjolsku. S momčadi se u Rijeku nije vratio sportski direktor Srećko Juričić. Otputovao je u inozemstvo, ispostavilo se zajedno s predsjednikom Damirom Miškovićem poželjeti dobrodošlicu Brazilcu Moisesu Limi Magalhaesu. Riječ je o veznom igraču koji bi trebao dignuti igru »bijelih« na višu razinu, igraču kakvoga su na Kantridi »potiho dovodili« u posljednjih mjesec dana.

Traži se još lijevi bek. Juričić se još u petak zahvalio Libijcu Mohamedu El Moniru (karijeru će nastaviti u tamošnjem Al Itihadu), a po svemu sudeći bez konačnog dogovora su zaključeni i pregovori s »Istrom 1961« oko Korejca Chunga Woona. Puljani su navodno previsoko dignuli letvicu financijskih zahtjeva kada je govora o obeštećanjima, što je odgovorne na Kantridi učvrstilo u razmišljanju da odustanu od tog transfera. Treći lijevi bek koji se u posljednje vrijeme spominje je 27-godišnji Portugalac Ricardo Nunes. On je za razliku od Woona i El Monira slobodan igrač, međutim očito da u »Rijeci« nisu najsigurniji da je on najbolje riješenje pa razrađuju još neke druge opcije. Osim lijevoga beka traži se i pričuvni vratar

   Stabilna situacija

Srećko Juričić postao je sportskim direktorom »Rijeke« početkom ožujka 2012. godine neposredno nakon što je klub preuzeo predsjednik Damir Mišković, odnosno fondacija Social sport. Dakle ovo mu je 23. mjesec na toj funkciji po čemu već sada spada među dugovječnije sportske direktore riječkoga prvoligaša. Mnogi su se na toj osjetljivoj klupskoj poziciji zadržali godinu dana, odnosno dok ne bi došlo do promjene vodstva kluba. Juričić ima tu sreću da iza sebe ima predsjednika s jasnom vizijom i stabilne izvore financiranja. Sve su to, naravno, osnovni preduvjeti da bi dobro odradio svoj posao. Većina njegovih prethodnika nije uživala takve radne uvjete i zbog toga su svake usporedbe nezahvalne. Treba, međutim, uzeti u obzir i da su očekivanja puno veća i stoga se na Juričićev radni učinak može gledati kroz jednu drugačiju prizmu.

   Juričićeve nepune dvije godine na mjestu sportskoga direktora obilježio je veliki priliv afirmiranih igrača što je potpuno logično ako se uzme u obzir ambicija predsjednika Damira Miškovića. Želja je bila u prvoj polusezoni zadržati prvoligaški status, u drugoj sezoni se vratiti u vrh hrvatskog nogometa i izboriti Europu, a u trećoj napraviti dodatni rezultatski iskorak. U takvim okolnostima dovođenje afirmiranih igrača je potpuno opravdani i jedini logičan put. Budući da riječka publika ne trpi prosječnost, jasno je da bi svaki duži put sobom nosio dosta frustracija.

   Predugi ugovori

U četiri protekla prijelazna roka, računajući i ovaj zimski, »Rijeka« je angažirala ukupno 34 igrača (bez Moisesa koji još nije potpisao), otišlo je 27 računajući samo one igrače s kojima je raskinut ugovor. Iako su se ciljala »provjerena pojačanja«, »Rijeka« je u ove nepune dvije godine otkada je Juričić sportski direktor dovela i dosta mladih igrača. Dakle, razmišljalo se i o budućnosti. U tom smislu je napravljeno dosta. »Rijeka« danas ima potentnu momčad, a mlađi igrači pokriveni su ugovorima na duži period. Iako se u prvom redu nastojalo dovesti slobodne igrače, treba reći i da su se ubrzo počele plaćati odštete. »Rijeka« je u posljednje dvije godine potrošila otprilike 1,1 milijun eura na plaćanje obeštećenja.

S druge strane, od odšteta je zarađeno oko 300 tisuća eura (Kreilach, Sušac,) što je jedan od »minusa« koji se mogu staviti uz Juričićev prezime. »Rijeka« je s obzirom na ulaganja premalo zaradila od prodaje iako treba reći i da to nije bio imperativ, odnosno da se u ovom razdoblju akumulirala kvaliteta, a kroz rezultate »bildale« cijene igrače. Na koncu rezultat je bio u prvom planu, a u tom dijelu stvari idu željenim tijekom. Osim toga, Juričiću se mogu spočitati prečeste smjene trenera (četiri trenera u nepune dvije godine!), pa i da je s nekim starijim igračima potpisao preduge ugovore (Neretljak...), međutim svi ti »minusi« ipak nisu u većoj mjeri prevagnuli »pluseve«.

   Planovi i ciljevi

Ono što Juričić radi savršeno jest da vjerno provodi klupske planove i doseže rezultatske ciljeve koji su stavljeni pred njega. Osim toga, treba reći i da je »pogođeno« preko 50 posto dovedenih igrača, što ni u nekim europskim i svjetskim razmjerima nije postotak koji je lako dostići. Osim toga, zdušno se zalagao za domaće kadrove, pokušavao nametnuti što više domaćih igrača (i trenera u klubu). To, naravno, nije uvijek bila laka zadaća jer kriteriji su visoki, a jedino mjerilo – kvaliteta. Upravo iz tog razloga pred Juričićem je vrlo zahtjevan posao tijekom četvrtog prijelaznog roka za koji je zadužen. »Rijeka« ciljano traži igrače koji moraju biti bolji od postojećih iako su okolnosti specifične. Zimski prijelazni rok ne nudi previše izbora. Potraga se uglavnom svodi na igrače pod ugovorima što podrazumijeva plaćanje odštete.

»Rijeka« je u tom smislu postala poželjan poslovni partner, mnogi u poslovima s »bijelima« vide priliku za ekstra zaradu pa nerijetko nabijaju cijene koje će sigurno pasti kako se budu bližili zadnji dani prijelaznog roka. Prekasno za ovo proljeće. Prijelazni rok završava 10. veljače, šest dana ranije »Rijeka« igra protiv »Osijeka« prvu utakmicu četvrtfinala Kupa Hrvatske. Juričić će u ovim okolnostima morati promijeniti filozofiju i tražiti na zimu igrače za ljeto kao što je to prošle zime učinio dovođenjem četvorice osječkih igrača (Jugović, Kvržić, Vargić i Lešković), koji su se s vremenskim odmakom prometnuli u pojačanja. U svakom slučaju »Rijekina« svlačionica više nije »trajektna luka bez voznoga reda«. Kontrolirano dovođenje igrača, međutim, mora slijediti kontrolirana prodaja i stvaranje novih vrijednosti što je novi izazov za odgovorne na Kantridi, a u prvom redu sportskoga direktora – Srećka Juričića.