Kako je disalo Korzo, žila kucavica Rijeke, kada je riječ o sportu. Za sat vremena šetnje Korzom, dobro, u nekom kafiću, možete puno toga saznati o sportskim događanjima grada na Rječini. Nije, razumljivo, sve istina, ali nikad se ne zna... Često se neka »akcija« može pročitati prema društvu za nekim stolom. Vedran Devčić, predsjednik Uprave Luke Rijeka, mogao bi uskoro postati čelni čovjek rukometnog kluba Zamet. Aktualni predsjednik (dobri duh doktor Kolić) u ostavci je, pomlađenu momčad dobro vodi trijumvirat – Alvaro Načinović, Valter Matošević i Marin Mišković. Iznad svih očekivanja, ali igrači nisu dobili plaću mjesecima... Devčić je rukometaš (direktor RK Trsat gdje je supruga Ana predsjednica), iako mu je otac bio juniorski odbojkaški prvak bivše države, član Izvršnog odbora županijskog saveza. U društvu gradonačelnika Vojka Obersnela i dopredsjednika HNK Rijeka Deana Šćulca, nije rješavao probleme Luke, niti Šćulcu davao informacije o sinu rukometašu Trsata. Na Zametu se čeka nova Uprava (Devčić?), a onda bi se i Social Sport (Damir Mišković) mogao vratiti, nakon što je digao sidro otkrivši kosture (velike dugove) u ormaru. S Obersnelom (gradom) kao jamcem, jer ministar Željko Jovanović prema Zametu gaji još samo simpatije »prve ljubavi sportske«. A tu je i Luka... Mnogo su ugodniji razgovori s Robertom Škifićem (preporodio je »Viktor Lenac«), dopredsjednikom košarkaša Kvarnera 2010., gdje je predsjednička palica u rukama Duška Miočića, a stručna Vladimira Anzulovića. Primjer su kako se dobrom organizacijom i sa skromnim financijskim sredstvima može napraviti čudo. Prošle sezone igrali su Ligu za prvaka, sada kroče istim putem. Dvorana Kozala je kutija sardina, pretijesna, ali i to je primjer skromnosti, korak po korak do – Dvorane mladosti, nekadašnjeg hrama riječke košarke. Buktinja radosti nakon trijumfa nad Šibenikom, suparnikom koji je do te utakmice nanizao sedam pobjeda. Na tribinama je bio i župan Zlatko Komadina, definitivno bolji navijač nego što je bio član uprave onog starog, posrnulog (u stečaju pod teretom duga od 7.000.000 kuna) Kvarnera. I Damir Mišković je komplementirao Škifiću. Kantrida je »švedski stol« raskoši, Kozala pučka kuhinja zadovoljne mladosti. Priča o KK Kvarner 2010. je stvarna, Devčić, ako postane predsjednik RK Zamet, trebao bi je slijediti. Vremena se mijenjaju. Korzom su prije nekoliko dana šetali ministri sporta Srbije, Crne Gore, Slovenije i Hrvatske. Potpisana je povelja o suradnji u akademskom sportu. Uskoro, u veljači, trebala bi krenuti i regionalna košarkaška liga studenata. Sport će još jednom pokazati svoju moć, ima daleko veći značaj od ubacivanja lopte u koš ili suparničku mrežu. Bio je i susret dvaju kapetana vaterpolskih divova, reprezentacije Hrvatske i Srbije, Samira Baraća i Vanje Udovičića. Barać je predsjednik Riječkog sportskog saveza, Udovičić ministar sporta i mladeži u srbijanskoj Vladi. Udovičić, dva svjetska i dva europska zlata, ali bez olimpijskog odličja od najplemenitijeg metala, postao je ministar u Vladi Srbije sa 31 godinom, dok je Barać u kandidaturi za pročelnika za sport grada Rijeke (na upražnjeno mjesto Veljka Karabaića) zarobljen u čeličnoj paučini »zakona i propisa« – bez radnog iskustva. Pa do 40. godine je bio u bazenu, na svojim četvrtim Olimpijskim igrama u Londonu (2012.) osvojio zlatnu medalju. Zar treba većeg iskustva? U Srbiji bi bio – Željko Jovanović (za sport). Nema veze, neka se zakoni poštuju, Barać je osvježenje i bogatstvo na riječkoj sceni sportskih djelatnika.
|