PULA » »Rijeka« je u svojem sedmom finalu nacionalnog Kupa i u prilici da u dvije utakmice s »Dinamom« osvoji svoj pet trofej u istom natjecanju! Nakon tri finala Kupa bivše države »bijeli« su stigli do četvrtog finala Kupa Hrvatske. Potpuno zasluženo! Zahvaljujući pogotku Ivana Krstanovića sredinom nastavka podebljali su u pulskom uzvratu svoju prednost s Kantride. Stasiti napadač, nerijetko osporavan, svojim pogotkom prelomio je utakmicu kakve se obično nogometnim žargonom nazivaju »rovovskom bitkom«. Utakmica s puno prekršaja, utakmica za one čvrstih živaca otišla je na kraju na stranu momčadi koja je više željela igrati. Svaka čast Pamićvim igračima na silnom trudu, dali su sve od sebe, ali bunkeraški nogomet kakvoga uspješno protežira trener Puljana, teško može donijeti borbu za trofeje. Pa čak ni uz blagonakloni sudački kriterij koji je dozvoljavao nešto grublju igru. U trenucima kada je sudac Marić označio kraj utakmice igrači u »bijelim« dresovima poletjeli su prema svojim navijačima, s pulskih tribina orilo se »Volim te Rijeko« i »Kup je naš!«. Glasno i zdušno kao rijetko kada. Miris borbe za trofeje ponovo se osjeća na Kantridom nakon što su nogometaši »Rijeke« nikad ranije osigurali izlazak na europsku scenu. Prva utakmica s »Dinamom« igra se 7., a uzvrat 14. svibnja. Ždrijebom će se odrediti domaćin prve utakmice, odnosno uzvrata. Velika želja Matjaž Kek nije osjetnije »promiješao karte« u odnosu na posljednje oglede. Iz koprivničke jedanaestorke ispali su Brezovec, Jugović i Ajayi, a »upali« Moises, Mujanović i Kramarić. Trener »bijelih« poslagao je momčad u rasporedu 4-3-3 s Kramarićem polulijevo, Mujanovićem poludesno i Krstanovićem u vršku napada. Pamić je pak uzvratio sa svojim prepoznatljivim rasporedom s čak petoricom braniča, te samo Radonjićem i Joom lišenim defanzivnih obveza. Zbivanja u prvom poluvremenu nisu, međutim, odredile taktičke zamisli obojice trenera, koliko visoke tenzije, obje momčadi nabijene velikom željom išle su na svaku loptu s punim gasom što znači da je glavni »vezni igrač« na terenu bio sudac Marić. Nije imao lak zadatak, tanka je granica od agresivnog pristupa do »tučnjave«. U 16. minuti daruvarski sudac dobro je procijenio da u Radonjićevu padu na vrhu šesnaestercu ima više elementa za žuti karton zbog iznude najstrože kazne nego za penal. U 29. i 35. minuti dosudio je dva prekršaja na Radonjiću na 25 metara od Vargića za dva opasna slobodna udarca Blagojevića. Po prvom je lopta fijuknula kraj gola, a po drugom se izvio Vargić i izbio loptu iz svojih desnih rašlji u korner. Najbolja domaća prilika stigla je nakon jednog odbijanca nadomak kaznenog prostora u 41. minuti kada se Jou otvorio prostor za udarac, no tukao je preslabo za dobro postavljenog Vargića. »Rijekine« akcije uglavnom su za
Rijekina delegacija na Pamićevu počivalištu »Rijeka« se sjetila svojega bivšega igrača, preminulog veznjaka Alena Pamića i prije uzvratne utakmice polufinala Kupa položila vijenac na njegovo posljednje počivalište u Žminju. Ivan Mance, Rade Ljepojević, Matjaž Florjančič i Sinića Ćaleta odali su u ime kluba počast igraču koji ostavio duboki trag na Kantridi. Istra 1961 »stopirala« prijenos Riječki prvoligaš bio je uoči utakmice zasut upitima onih navijača koji iz nekog razloga nisu mogli u Pulu. Zašto nema TV prijenosa? Makar interenetom kao u prvoj utakmici? Zato jer o tome odlučuje domaćin utakmice, pulski prvoligaš, a budući da odgovorni ljudi »zeleno-žutih« nisu dali zeleno svjetlo. Inače, TV prava za polufinale i finale otkupila Arenasport, koja je odlučila prenositi utakmicu »Dinama« i »Slaven Belupa«. Navijači na »centralki« Posebnim autobusom na Drosinu stigli su i klupski uposlenici te članovi uprave riječkoga provligaša. Dočekao ih je već predsjednik Damir Mišković u pratnji supruge Snježane i dopredsjednika Deana Šćulca. U loži se našla i Kekova supruga sa sinom Matjažom. »Rijeka« je imala dosta navijača i na tribini koju u Rijeci zovu »centralnom«. Među njima i jedini ministar za kojega se pouzdano zna da navija za »Rijeku« – Željko Jovanović. |
vršavale zaleđima (Mujanovića) ili prekršajima u napadu Krstanovića, te dvjema situacijama koje su mirisale na nešto više. Posebno ona u 24. minuti kada je Moises natrčao na loptu na vrhu šesnaesterca i neometan pucao zamalo kraj desne Lovrićeve vratnice. Obećavala je i kontra u 42. minuti koju je nakon domaćeg udarca iz kuta povukao Tomečak. Na kraju je lopta stigla do Krstanovića koji je akciju zaključio lošim udarcem s vrha šesnaesterca. Očekivani efekti Na odmoru je Kek zamijenio mjesta Krstanoviću i Kramariću. »Krama« je završio u špici. Ubrzo je trener »bijelih« uveo u vezni red Brezovca umjesto Moisesa očito uvidjevši da ni u nastavku neće biti puno igre. Brezovec je dignuo razinu trke taman onoliko koliko je bilo potrebno da se Puljani udalje od gostujućeg gola i omogući ono što se bilo u 68. minuti. Krstanović je primio loptu na 20 metara od Lovrića, zagradio se te krenuo u šesnaesterac. Otvorio mu se prostor za udarac, opalio je ljevicom, lopta je prošla kroz noge Vučku, malo promjenila smjer i od suprotne vratnice odsjela u mreži – 0:1. Pogodak je donio očekivane efekte. Puljani su potonuli, »bijeli« dobili dodatno na sigurnosti i ubrzo stigli do prilike za drugi pogodak. U 77. minuti Kramarić je gurnuo Mujanovića pred Lovrića. Napadač »bijelih« je, međutim previše čekao pa mu je pulski vratar pravovremenim istrčavanjem skratio kut i sačuvao svoju mrežu. Ubrzo je Kek bio prisiljen na drugu promjenu. Močinić je završio u svlačionici sa zavojem oko glave, a u igru je ušao Jugović. Posljedice nešto grublje igre koju je pustio Marić. U 82. minuti Kramarić je zalegao u domaćem kaznenom prostoru, ali je Marić opet bio u pravu kada mu je pokazao žuti karton zbog simulacije. Rastrgana igra u završnici više je išla u prilog sporadičnim neorganiziranim pokušajima domaćih nego gostima čija kvaliteta bi dolazila do izražaja čim bi spustili loptu na zemlju i povezali par dodavanja bez prekršaja. Budući da su nade domaćih u preokret potonule čekalo se samo da vrijeme istekne, a »bijeli« završe u »zagraljaju« svojih razdraganih navijača.
Rabuzinovo sunce riječko je... I ove godine!
Istarski ipsilon jučer je od ranih poslijepodnevnih pa do kasnih večernjih sati podsjećao na riječku zaobilaznicu. Desetak autobusa, mini busevi, brojni kombiji i još brojniji automobili riječkih registarskih tablica osvojili su najveću istarsku prometnicu. Prema stadionu »Aldo Drosina« slila se rijeka od preko dvije tisuće navijača »Rijeke« koji su u potpunosti ispunili gostujuću, južnu tribinu kapaciteta tisuću i pol mjesta, a naknadno je zatraženo i dobiveno dodatnih 500 ulaznica za susjednu istočnu tribinu, njezih H sektor. Od finala Kupa Hrvatske u Varaždinu navijači »Rijeke« nisu potegnuli u tako velikom broju na jedno domaće gostovanje. Ona europska su svoja priča. Prošle jeseni gotovo tri tisuće navijača »Rijeke« bilo je »Mercedes Benz Areni« u Stuttgartu i bodrilo »bijele« na putu prema povijesnom plasmanu u Europsku ligu. – Zar Kek nije nakon prve utakmice rekao da želi u Puli dvije i pol tisuće navijača! – objašnjavao je jedan od navijača »Rijeke« neposredno prije utakmice svojem društvu otkud dodatni motiv za rekordni riječki navijački izlet u Pulu. Kada je počela utakmica čula se samo pjesma navijača »Rijeke«. Oni najvatreniji navijači »Istre 1961« istaknuli su na svojoj tribini crni transparent »Sloboda navijačkim emocijama« i ostali izvan stadiona. Ušli su na tribine tek oko 30 minute i u završnici prvoga poluvremena podignuli dodatno temperaturu na tribinama. One domaće pristalice utišale su se u 68. minuti kada je Krstanović pogodio mrežu za delirij među navijačima »Rijeke« i po tko zna koji put ponavljanje jučer najizvođenije navijačke pjesme među plavo bijelim pristalicama: »Rabuzin, Rabuzin sunce je napravio ono riječko je, ono riječko je... I ove godine...« Tko zna koliko se puta samo odvrtila na putu od Pule do Rijeke. (I. VO.) |