RIJEKA » Dario Knežević odigrao je profesorsku utakmicu u Puli, no njemu uz bok, ako ne i za nijansu bolji bio je – Marko Lešković. Osječki stoper obilježio je posljednje kup-utakmice riječkoga prvoligaša kao što je jesenas svojim sjajnim izvedbama u Europi (igrao je uglavnom umjesto kažnjenog Kneževića one najvažnije utakmice protiv Stuttgarta), privukao interes brojnih skauta poznatih europskih klubova. Te ljude ne možeš prevariti, znaju prepoznati – potencijal. Šteta što se kasnije ozlijedio, pa (pre)dugo izbivao s terena jer bio je u vrhunskoj formi što vjerojatno ne bi promaknulo ni izborniku Niki Kovaču i barem ga zainteresiralo za Leškovićeve mogućnosti. Doduše, sigurno još nije kasno, uostalom bivši mladi reprezentativac Hrvatske svojevremeno je baš na Kantridi zaigrao za selekciju Prve HNL protiv »kockastih«. – Ne volim puno pričati o tome, jer da bi se netko nametnuo izborniku, treba odigrati puno dobrih utakmica u kontinuitetu. Moraš biti stvarno na jednoj jako visokoj razini da bi dosegao taj status. Normalno da je svima nama to želja i cilj jednoga dana, ali ispred mene je još puno utakmica i puno dokazivanja da bi to netko primijetio. Prošao sam sve reprezentativne selekcije, ali teško je kada igraš u »Osijeku«, kada se ne boriš za trofeje, skrenuti pozornost na svoje mogućnosti. Sada sam tu u »Rijeci« i treba igrati i dokazivati se. Neka sve ide svojim tijekom – govori 22-godišnjak rođen u Našicama koji ponekad na terenu djeluje kao da ima desetak godina više i u nogama nekoliko stotina onih najzahtjevnijih utakmica. Seljakanje Mirnoća, dobra igra glavom, dobro čitanje igre... samo su neke od odlika igrača kojega su prema kazivanju osječkih kolega umalo »uništili« »stručnjaci« u Gradskom vrtu koji su ga stalno seljakali s pozicije na poziciju. U »Osijeku« nije jedino stao – na gol. – U »Osijeku« je bila drugačija situacija. Nije bilo lijepe igre jer se išlo na rezultat. Morao si odigrati ono što trener traži da bi se postigao neki cilj, neki rezultat. Igrao sam u veznom redu, polušpicu, pa na beku, a najmanje svoju poziciju stopera. Ali, nisam to doživio kao nešto negativno za svoju karijeru. Upravo suprotno, mislim da mi je to pomoglo da postanem kompletniji igrač – nastavlja Lešković, kojega je po dolasku na Kantr
U Puli smo se osjećali kao kod kuće Posebna priča nakon pulskog trijumfa su navijači. – Podrška je bila prava, dvije i pol tisuće naših navijača na tribinama, ali ne samo onoj iza gola već i na drugim tribinama. Stvarno su napravili odličnu atmosferu. Njihovi navijači gotovo da se nisu čuli. Osjećali smo se kao kod kuće i stvarno su nam navijači pomogli da napravimo dobar rezultat – rekao je Lešković. |
idu trener Matjaž Kek odmah vidio na poziciji – stopera. Kud' ćeš bolje od stopera koji je često igrao u veznom redu. Dakle – zna igrati! Kao što je nekada »Rijekina« branička škola bila poznata po igračima koji su itekako znali baratati loptom i povremeno su igrali u veznom redu (Juričić, Brajković, Milinović, Rubčić...). Nažalost, većina njihov nasljednika nedovoljno je »nogometno pismena« što je jedna druga tema koja je usko vezana uz metode rada u školi nogometa koje je već odavno trebalo temeljito preispitati. Lakše je naravno prijeći preko (ne)rada u vlastitom omladinskom pogonu kada imaš dovoljno novca da možeš uložiti u tuđe talente poput Leškovića. Kek mu je očito pronašao pravu poziciju. – Otkada sam došao, igrao sam na mjestu stopera i to mi se sviđa. Ipak sam ja to igrao u mlađim uzrastima, prošao sam sve selekcije na toj poziciji – podsjeća Lešković. Drugo mjesto Osvrnuo se i na posljednje »Rijekine« partije, posebno trijumf u Puli, koji je još uvijek sportska tema broj jedan u gradu na Rječini. Lešković je posebno emotivno doživio taj uspjeh iako ga uz »Rijeku« i Rijeku vežu samo poslovne veze. Barem zasada. – Normalno da sam bio sretan, da mi je bilo drago što smo se plasirali u finale. Osim toga, nakon dugo vremena sam se vratio na teren, ponovo igram i to utakmice koje nose borbu za trofeje. Normalno da sam zbog svega toga sretan. Što se utakmice tiče, mislim da smo je odradili bez velikog pritiska. Stajali smo dobro na terenu, onako kako smo se dogovorili i na kraju pobijedili. Bili smo čvrsti, blizu, nastojali se nadigravati. Oni nisu stvarali neke prilike, osim nakon nekih dugih lopti i prekršaja koje je sudac sudio, a o tome bolje da ne pričamo. Uostalom, nema potrebe jer na kraju je sve ispalo odlično. Slijedi finale s »Dinamom«, za mnoge igrače »Rijeke« pa i Leškovića prva prilika u karijeri da nešto osvoje. – Nemamo što kriti, došli smo blizu i naša želja je osvojiti trofej. Svi znamo što je »Dinamo« i sigurno da će nam biti teško, ali nećemo prihvatiti to da budemo samo finalisti, već ćemo pokušati to i osvojiti. Pokazali smo da uz odgovornu i agresivnu igru možemo protiv njih. Bitno je samo da nas ozljede zaobiđu. Sutra Riječanima predstoji novi izlet na Aldo Drosinu. Ovoga puta u igri su tri boda u utrci s »Hajdukom« za drugo mjesto. – Čeka nas ponovo teška utakmica, ali ovo je sada borba za bodove. Naša želja je zadržati drugu poziciju i naravno da ćemo ići na pobjedu – poručio je konačno zdravi i spremni Lešković, samim time i jedno od najvećih riječkih pojačanja na proljeće. |