Suparnik nije atrakcija, ali Europa jest: Rijeka u lovu na što veću razliku za miran put u Wales

Klub je pozvao, a možda će se i pun stadion odazvati. Kantrida će se večeras bijeliti, svi u majicama klupskih boja. Suparnik nije atrakcija, ali Europa nakon četiri godine jest. I ova Rijeka jest! Tako ju doživljavaju njeni navijači.

Igrači su, kažu, i spokojni i motivirani. Prvenstveno podrškom i pažnjom koju uživaju.

- Ne samo na stadionu, tj. tribinama, nego u gradu, na svakom koraku. Ljudi prilaze, pružaju podršku, bodre, vjeruju u nas. Profesionalci smo, ali to... To nas nosi više od ičega - govori Ivan Tomečak, Rijekin Zagrepčanin, strijelac prvoga gola u Ligi 10 i prvog HNL gola u EU.

- Da, naigrao sam se europskih utakmica pa znam da su najteže upravo ovakve kakva nas danas čeka s Prestatynom - kad si apsolutni favorit. Nije upitno jesmo li kvalitetniji ili ne, ali ključ je u nečem drugom. Neophodno je ne opustiti se. Nema utakmice u koju smiješ ući s pretpostavkom da će protivnik sam sebe pobijediti niti se to može dogoditi. Nisu Velšani neko veliko ime, no mi moramo biti svjesni da ćemo se morati itekako pomučiti! Eto, to je najvažniji dio u pristupu samoj utakmici. A onda... Kad pomislim na atmosferu, kako čujem, punu Kantridu na kojoj ćemo igrati, mislim da nas uz našu borbenost i kvalitetu nošenu navijačkim hukom, od 23 sata nadalje čeka veliko zajedničko veselje. A raspoloženje je takvo da ne možemo dočekati da utakmica počne!

Koliko će Matjaž Kek mijenjati sastav u odnosu na prošli petak jučer nisu znali ni sami igrači. Antonini Čulina nada se “otresti” laganu ozljedu pa krenuti na Otočane.

- Neovisno o tome tko će igrati, naš je cilj vrlo jednostavan. Bez ikakve iluzije o laganoj pobjedi, odigrati punom snagom od prve do devedesete pa odmah večeras ostvariti rezultat koji bi nam donio mir u pripremi i za sljedeće prvenstveno kolo i za uzvrat u Walesu - priča Čulina.

- Radni je dan, utakmica počinje u 21 sat, ali dugo godina nismo igrali u Europi, a grad punim plućima diše nogomet i meni se čini kako bi, bez obzira na to što protivnik nije magnet, večeras mogao biti - spektakl pred punom Kantridom! Ne dobiti gol, a pobijediti sa što izraženijom razlikom i sa što boljom igrom. To ćemo tražiti. A s navijačkom podrškom, vjerujem, i ostvariti.

Dvojica Ivana zamijenili su mjesta u odnosu na prošlu sezonu. Prvi Rijekin vratar više nije Mance nego 26-godišnji Osječanin Vargić. Onako slavonski miran i odmjeren. Protiv Istre je pokazao ono što se očekivalo: sigurnost je među vratnicama.

- Nadam se kako bi večeras mogao imati manje posla nego prije šest dana s Istrom (jedan istarski zicer, jedna bravurozna Vargićeva obrana, nap. a.). Naravno, ako budemo onakvi kakvi moramo biti i kakvi ćemo, uvjeren sam biti: s pristupom kao da igramo finale, a ne drugo pretkolo - govori Vargić. - A drukčije se, na kraju krajeva, ni ne može igrati pred publikom kao što je naša i pred, vjerojatno, punim stadionom. Ne, ne čudi me toliki interes. Nakon četiri godine ljudi se zaželjeli Europe neovisno o tome tko je protivnik. Velšani možda nemaju posebnu kvalitetu no danas nema europske utakmice u kojoj ti s druge strane ne stoji fizički dobro pripremljena i disciplinirana momčad. Dakle... favoriti smo, ali da bi to potvrdili morat ćemo se namučiti. Tribine će nas nositi, a mi moramo biti 100% koncentrirani kako bismo odmah večeras pokazali da smo toliko bolji da idemo na pobjede i kod kuće i u Walesu.

Inače, svi oni koji ne budu mogli doći do ulaznice, sraz Rijeke i Velšana mogu pogledati u izravnom TV prijenosu na Kanalu Ri. A igrači imaju samo jednu prognozu, tj. želju: što uvjerljivija pobjeda i to - bez primljenoga gola.

Pred punom bijelom Kantridom, pred Desnicom i Radovićem, Ravnićem i Ružićem, Makinom i Hrstićem. Rijeka obožava svoje Bijele, a oni joj večeras vraćaju Europu. Kako bi rekao Matjaž Kek: “Nakon političkoga, evo nam i nogometnog ulaska u Europu.” Bit će, izgleda, spektakularan!

Maloku je izgleda prešao kod nas službeno, nisan vidia da se tu napisalo.

Neki su se iščuđavali kako je moguće da ide iz trenutno bogatijeg kluba, šta je ok razmišljanje donekle, ali iz striktno sportskih, apsolutno je logično zašto su forsirali to. Em šta mlađi igrači imaju trenutno dosta više šanse za probit se kod nas, em šta je jednostavno bolja škola -> i sami ste pizdili šta je Pilipović stavljen za trenera juniora npr. (a mi se riješili Jarnija).

Tek ostaje naravno za vidit šta će bit s njim i bratom, koliko će im to zapravo i koristit. Konkurencija im je jača u Hajdukovoj školi. Neki tvrde da je stariji tako dominantan (bio) jer se ranije razvio od ostalih... svašta je moguće.