S obzirom da je u klubu proteklih par sezona bilo kadrovski „veselo“, da se prisjetimo nekih bivših i gdje ih je put nanio...

Tomislav Pelin – i dalje u Slaven Belupu, grije klupu i čeka da se Rodić proda s obzirom da ga puno poznavatelja situacije u SB vidi boljim od njega. Na njegovu žalost, mislim da je prestar za strani angažman, a SB navodno ima i neke perspektivne mlade vratare.

Robert Lisjak – proteklu polusezonu grijao klupu u Osijeku, bez nastupa, a sada je bez kluba. Točnije, ima ugovor s Rijekom još godinu dana, ali sumnjam da će mu klub praviti smetnje u ikakvom odlasku. Neslužbeno, vrlo blizu dogovoru s Funtanom (1. ŽNL).

Velimir Radman - Nakon Rijeke išao u Panserraikos gdje isprve brani standardno, ali krajem druge sezone počinje grijat klupu i prelazi u Atromitos. Tamo prvu sezonu grije klupu, a lani grije klupu samo prvu polusezonu. Druga polovica sezone standardna (11 nastupa za redom). Trenutno nema kluba, vjerojatno kemija nešta s Dalekim Istokom.

Adnan Hodžić – nakon Rijeke otišao u Azerbejdžanski Simurq gdje je u dvije i pol sezone gotovo standardan. Poslije se vraća u Crikvenicu i sada je u Novalji (3. HNL).

Andrej Prskalo – u Istri 1961, gdje se trenutno „mlati“ za jedinicu s Lovrićem, Ježinom i velikim potencijalom Ćorićem. Očito izvlači deblji kraj. Lani dobio dosta prilika za braniti.

Igor Čagalj – nema puno smisla pisati o ovim manje opskurnim igračima. U Istri 1961 je, imao je lani dva perioda ozlijeda, ali mimo toga – standardni prvotimac.

Fausto Budicin – vidi pod Igor Čagalj.

Dino Drpić – nakon Rijeke otišao u brunejski DPMM, proslavljen po stručnjaku intergalaktičkih sposobnosti, Vjeranu Simuniću. Sad je opet bez kluba.

Mario Tadejević – standardan lani u FK Sarajevo, a izgleda da će i ove sezone biti. Horde Zla baš ne padaju u nesvijest oko njega, ali se slažu da je sasvim pristojan igrač i navodno im je sasvim drag.

Marko Simanović – nakon Rijeke se skrasio u Novalji. To bi bilo to, aj ges.

Duje Baković – nakon Rijeke otišao u FC Baku gdje je igrao malo do ništa, s naglaskom na ništa. Trenutno bez kluba.

Vedran Turkalj – vidi pod Igor Čagalj i Fausto Budicin, samo zamijeni Istru za Pomorac.

Matej Sucurovic – nakon Kantride zaputio se u Fruškogorac Ilok (međužupanijska liga Osijek-Vinkovci), a zatim u BiH drugoligaša Krajišnik, poznat po tome što je Rijeci podario Alena Dedića i skoro Ahmeda Trejića. Nakon toga odlazi u njemački SGV Freiberg (Oberliga Baden-Württemberg ), a sada je u Vukovaru '91 (međužupanijska liga Osijek-Vinkovci).

Kenan Čejvanović – nakon raskida s Rijekom odlzi u Karlovac kod Pamića, gdje igra standardno i solidno. Nakon toga se vraća doma u tuzlansku Slobodu, od kuda ove zime dolazi u ambicioznog hr. drugoligaša Goricu. Tamo je standardan ovu polusezonu (14 nastupa).

Tarik Cerić – nakon Rijeke se zadržao u HNL-u u Šibeniku, nakon kojega odlazi u mostarski Velež, a zatim u Slobodu Tuzla gdje po završetku ove (tehnički prošle) sezone okončava karijeru u 35. godini.

Denis Ljubović – nakon Kantride prati Pamića u Karlovac, a potom i u Istru. U oba kluba igra relativno malo, nakon čega se gotovo na moljakanje skrasio u Zadru, gdje je ekšli i igrao dosta, što ga transferira u Sloveniju. Trenutno pravi društvo Banoviću i Gabriću u Domžalama. Otkad je došao, klub je nastupao samo u Europi, gdje Ljubović igra bez propuštene minute.

Vlade Lazarevski – nakon Rijeke odlazi u kazahstansku Astanu, a potom i u francuskog drugoligaša Amiens. Nakon „lige petice“, ponovo se smješta u drugu ligu, ovaj puta u srpsko Smederevo, otkuda na zimu prelazi u albanski Flamurtari.

Mikael Yourassowsky – nakon Rijeke odlazi u Toronto gdje ga vrlo brzo skidaju s rostera. Otada je bez kluba (godinu i pol).

Luka Vucko – Rijeku mijenja Eskisehirsporom, nakon kojeg ide u poljsku, u Legiju Gdansk. Nakon raskida s Poljacima, završava u madžarskom Pecsiju. U sva 3 kluba je relativno standardan te je trenutno u US developmental ligi (2. liga) gdje nastupa za San Antonio Scorpionse čiji gazda ima plan franšizu plasirati u MLS iduće sezone. Nudio se nešta po HNL-u na ljeto.

Andre Luiz – odlazi u Osijek, gdje ga zadešavaju ozlijede kao i u Rijeci. Potom se vraća kući, gdje nastupa uglavnom u Serie B za Recife, Ateltico Bragantino i Fortalezu, s promijenjivim uspjehom i redovitošću. Trenutno je u svom prvom klubu, Santo Andreu.

Dario Bodrušić – s Kantride seli u Tiranu, u Dinamo, a potom u Istru. Nakon šup-karte od strane zermana, skrasio se u drugoligaškom Rudešu, gdje je standardan uz iznimku „izleta“ u FC Adelaide koji je potrajao punih 45 dana. Tek mu je 30, u biti.

Dario Dabac – kuvajtski Al-Arabi je zamijenio kineskim Chongqing Lifanom, a potom i Shenyang Shenbeiom. Između Bliskog i Dalekog Istoka održavao je formu u svom Nehaju, gdje se na zimu vratio, vjerojatno zakljuciti karijeru.

Ivan Bošnjak – pogledati pod Dino Drpić. Polusezona u DPMM Brunei, a potom biro.

Alen Dedić – standardan, uz par golova, u zeničkom Čeliku.

Fenan „ima'l vode, jarane?“ Salčinović – nakon Rijeke je u BiH igrao samo za Olimpik, iako je napravio dar mar u dobrom dijelu lige. Obećao se Sarajevu, pa krenuo u Želju gdje ga odbija Amar Osim, pa se obećava Čeliku u kojem ga prate ekscesi na pripremama. Vratio se u „svoj“ Sandefjord u Švedsku, na svoju sreću, kao i sreću pola BiH Premierlige.

Andro Švrljuga – standardan u litavskom Žalgirisu gdje je upisao 17 nastupa, 1 gol, 4 asista i osvojen Kup na poziciji desnog veznog.

Željko Tomić – zamijenio Rijeku albanskim Skenderbeu Korceom, gdje je, uz iznimku ozlijeda, relativno standardan.

Milan Đurišić – kako je došao iz podgoričke Mladosti, tako se u istu i vratio, a nedugo zatim završio u cetinjskom Lovčenu.

Davor Landeka – iz Rijeke se pomalo neočekivano transferira u švicarski Grasshoppers, gdje vrijeme provodi između klupe i tribine te biva nagrađen titulom najgoreg pojačanja sezone. Brzo se otrijeznio i vratio u Široki gdje je bitan kotačić na sredini terena u paru s našim Zlomislićem. Onda kada nije ozlijeđen. A često je ozlijeđen.

Antonio Rukavina – nakon Rijeke ide u Karlovac koji je tada već u slobodnom padu. Brzo dolazi pameti i bježi u azerbejdžanski Turan Tovuz gdje je standardan već preko sezonu.

Hrvoje Štrok – nakon Rijeke vuče Zagreb koliko može, sve do ispadanja ove sezone. Ne zna se hoće li probati na nekoj egzotičnoj lokaciji ubrat koji dolar ili će izabrati nekog zagrebačkog niželigaša s redovitim i sitnim primanjima. U svakom slučaju, sumnjam da će mu Medić praviti probleme, što god da odluči.

Neven Vukman – iz Rijeke je otišao u kazahstanski Taraz, a od zime je bez kluba. Trenutno u pergovorima s Inter Zaprešićem, ali stručnjaci s kojima je održavao formu od zime kažu da su mu koljena u takvom stanju da komotno može okačiti kopačke o klin. 28 mu je godina.

Marin Datković – jedan od dinastije Datkovića na Kantridi, poznat i kao „čupavi Datković“. Vrijeme potpisano za Rijeku provodio je uglavnom na posudbi u Novalji, što mu je sada i stalni klub.

Ramon Fernandez – o njemu se na forumu ionako sve zna. Iz Rijeke se vraća u matični Estudiantes, gdje nakon 6 mjeseci u B ekipi odlazi u čileanski Union La Calera, kojeg mijenja O'Higginsom te Universidad de Chileom. U sva 3 je važan igrač i motor ekipe. 28 godina.

Admir Malkić – nakon odlaska iz Rijeke šeće na relaciji Istra 1961 – Žminj – Istra 1961 – Istra Pula – Istra 1961. Od 2010. u Grobničanu.

Darko Miladin – nakon Rijeke okončao karijeru u 30. godini. Ha!

Ivan Božić – nakon Kantride i teškog loma noge, vraća se u Šibeniku i igra sasvim solidno 3 i pol sezone, te odlazi na pola sezone u Dragovoljac. Posrećuje mu se i odlazi na Daleki Istok, prvo u Yanbian Bakedu Tigers, a potom i u Guizhou Zhicheng.

Dario Jertec – nakon Rijeke se šetucka između dva kluba bratska, a potom odlazi u saudijski Al Faisaly (poredstvom Zlatka Dalića). Saudijsku Arabiju mijenja Katarom i FC Qadsiom kojoj je trener Rodion Gačanin. No, kako je „doma“ najlijepše, vraća se u SA i to u Al Taawon. U sva 3 kluba je relativno standardan.

Nikola Šafarić – poslije avanture na Kantridi završava u Belupu, kojeg nakon dvije sezone mijenja Varteksom, no kako isti propada, Nikola ide u mađarski Kaposvar, gdje u dvije sezone postaje dosta bitan igrač. Od ovog ljeta je u ambicioznom slovenskom Zavrču, s još pola Hrvatske.

Ivan Bijelić – dočekao raskid ugovora s Rijekom na posudbi u Grobničanu. Prošlo ljeto je praktički bio sređen njegov transfer u bahreinski Al Muharraq, no čini se da nije bilo ništa od toga, pošto je proteklu sezonu proveo opet u Grobničanu.

Damir Čehič – vratio se otkuda je i došao, u drugoligašku Belu Krajinu. Tamo je zabio 3 gola u 7 tekmi, a onda se očito ozlijedio i pauzirao 2/3 sezone.

Uroš Palibrk – nakon Rijeke, Milan ga posuđuje belgijskom Lierseu, gdje igra, sudeći po većini baza podataka, ravno 0 utakmica. Vratio se u Milanello, a čini se da je još i pod ugovorom s rossonerima.

Ilija Sivonjić – nakon Rijeke 6 mjeseci bez kluba, a od zime u Dragovoljcu. 12 utakmica i 3 gola za „crne“.

Valentino Stepčić – nakon što je dio ugovora s Rijekom odradio na posudbi u labinskom Rudaru, tamo je završio i za stalno. Na zimu dolazi u Belu Krajinu kao zamjena za ozlijeđenog asa Čehiča. Upisao je sve nastupe - 11 utakmica, od toga 7 svih 90 minuta. 0 golova uz isto toliko asista.

Vedran Gerc – nakon Rijeke i silnih posudbi po niželigašim, ide u Karlovac pa Zadar. Potom odlazi u malezijski Kedah i sada je u Žalgirisu sa Švrljugom, u kojem u pola sezone ima 3 gola i 2 asista u 12 tekmi.

Sergio Zijler – nizozemski as je Rijeku zamijenio turskim drugoligašem Ordusporom gdje praktički niš ne igra. Nakon raskida s njima, još uvijek je bez kluba. I tako već godinu i pol.

Radomir Đalović – osim plakanja za Vedranom Linardić, vrijeme je proveo igrajući u Amkar Permu, a sada i u iranskom Sepahanu. Vidjet ćemo mu sudbinu s obzirom da je Cico otišao iz kluba.

Matija Matko – s njim se susrećemo dosta često, bilo u HNL, bilo na prijateljskima. Prvo je išao u Inter Zaprešić, a potom u Zvijezdu Gradačac, koja mu je bila samo usputna postaja do FK Sarajeva. Iz glavnog grada BiH se vratio prvo u Inter te na zimu u Goricu s još nekolicinom prvoligaških HNL igrača.

Dominik Mohorović – igrač poznat i kao „Pčela“, nakon Rijeke je igrao u Opatiji, a zadnjih sezonu u pol u Crikvenici.

Ivan Rodić – nakon Rijeke ide u Istru 1961. Kako raskida ugovor s njima, tako je cijelih 9 mjeseci bez kluba. Konačno se „porodio“ i otišao u ukrajinsku Zoryu, koja ga nakon jedne polusezone u kojoj je ulazio s klupe (10 ulazaka, 265 minuta, 1 asist) na zimu baca u B ekipu. Od kraja sezone je bez kluba.

Igor Novaković – nakon drugog odlaska iz Rijeke završava u katarskom Al Arabiju (ne ga miješati s kuvajtskim klubom istog imena u kojem je nastupao Dario Dabac). Po povratku iz petro-landa, igra u slovenskom Koperu iz kojeg se spušta u austrijskog landesligaša SC Weiz. Iz Austrije se vraća doma u Karlovac, a potom i u Zelinu. Od prošle sezone je u Ilovcu (1. ŽNL).

Alen Škoro – poslije Kantride, nastupao je u Poljskoj za Jagielloniu Biyalistok, a potom i za svoj matični FK Sarajevo. Iz bordo tima ide ni manje ni više nego u Meksiku, u Queretaro. Kod amigosa obično ulazi s klupe i u 10 tekmi i 302 minute daje 1 gol. Nakon 4 mjeseca u Meksiku, nigdje ne igra čitavu godinu dana, da bi potpisao za Austriu Klagenfurt. Na početku protekle sezone se vraća kući, u Sarajevo, ali ovaj puta u Olimpik. Od zime nema kluba. Ima 32 godine.

Edin Junuzović – nakon Rijeke u Sloveniji igra za Celje, Krku i Rudar Velenje iz kojeg se ne uspjeva prodati u Chievo zbog izričite želje predsjednika da ga zadrži. Nešto kasnije završava u Amkar Permu, koji ga proslijeđuje na posudbu u Dynamo Briansk. Tamo u 28 utakmica daje 9 golova i 2 asista, pa po povratku u Amkar zasluzuje i pokoju minutu u EL protiv Fulhama. Nažalost, to nije dovoljno pa se ponovno vraća u Dynamo B. gdje u 30 utkmica daje 7 golova, što ga transferira u kazahstanski Zhetsyu Taldykorgan (23 ut./7 gol.). Njegov sadašnji klub je također kazahstanski – Ordabasy Shymkent.

Mate Brajković – odlazi u albanski Flamurtari, nakon kojega pauzira 6 mjeseci da bi potom potpisao za Crikvenicu. Nešto kasnije Crikvenicu mijenja Pomorcem, a od protekle sezone je u Krku.

Nedim Halilović – nakon Rijeke odlazi u Albaniju, u Dinamo Tiranu, a potom s juga na sjever – u švedski Dalkurd. Iz Skandinavije se vraća u Novi Marof, no tamo provodi samo par tjedana da bi početkom prošle sezone potpisao za Međimurje. Na zimu, pak, potpisuje za austrijskog niželigaša ASKOE Stinatz, a početkom ove sezone za landesligaški SV Ollersdorf.

Nino Bule – nakon Rijeke se kratko zadržava u Inter Zaprešiću, a potom pravi društvo Radmanu u Panserraikosu. Vraća se u Lokomotivu di podučava mlađe i često nam zapapruje. Pred sezonu i pol se umirovio.

Ispričavam se ako sam udavio s ovoliko teksta.

Btw. nisam pisao one najpoznatije (braća Sharbini, Gonzo, Križman...) i one koji su praktički još u klubu ili oko njega (Grujević, Matovina, Mance...).

Također, nisam pisao više unazad od sezone 07/08, al budem i to kad stignem malo... I nisam previše istraživao ni statistiku ni detalje, tako da ako netko zna - neka dopunjava.