Malo o jučer.

Jest da su ljudi poluprofesionalci, jest da dolaze iz loše lige i jest da to nikako kvalitativno nije ekipa koja može biti adekvatno mjerilo, ali mi (napokon) imamo Igru (s velikim I).
Ovakve utakmice mogu se dobit i 5 razlike, ali bez tečnosti, pogocima u razdoblju od 70 min. na više, u pravilu kad ovakvim ekipama ponestane snage.

Mi smo jučer jednako igrali i u prvoj i u 90 minuti i to je ono što posebno veseli.
Sa svakom utakmicom mi rastemo i to rapidno rastemo.

Uglavnom, možda sam već i dosadan, ali što ovaj mali Jugović igra i kako on iz svake utakmice izgleda sve bolje i bolje je stvarno milina.
Koliko trke, koliko mirnoće, volje, a na koncu i minijatura (peta protiv Istre za asistenciju Benku, jučer lažnjak i bicikla za 4 gol...), uglavnom veznjak za poželjeti.
Izuzetno pozitivno me iznenadio i Boras (a i ludi Kek sa tim kombinacijama lijevo - desno on i Tomečak).
Dečko onako visok djeluje dosta nezgrapno, ali kad je par puta potegnuo pun sprint po boku, lasom ga ne možeš ulovit, a ima i odličnu tehniku.
Uglavnom, mi imamo igru i to je ono što najviše veseli, a još ti trenutno ne igra ni onaj grobnički monstrum ni primjerice Kvržić.

Atmosfera.
Hvala ti bože da opet živimo!

Miško.
Po nti put, moj naklon do poda.