Rijeka je ukrotila Dinamo, ali navijačima nije uspjela podariti slavlje, otvaranje šampanjca. Svakome po bod, a gledatelji su ostali gladni. Svi zajedno kuhali su se u loncu od »stijena i mora«. Juha bez soli, pogodaka i pravih prigoda od kojih bi zastao dah. Jednostavno, malo uzbuđenja u taktičkim okovima. Rijeka je pokazala da nije, barem u ovom trenutku, slabija od ovakva Dinama. Grč visoke tenzije pojeo je dušu lopti i igri. Alžirac Soudani preskočio je derbi iz vjerskih razloga, Sammir je duže u nekom drugom filmu. Rijekin trener »oživio« je Jugovića i Brezovca (za 40 minuta), Anas Sharbini se nakon četiri godine pojavio u bijelom dresu. Rezerviran do zamjene u 55. minuti. Nitko sastave derbija nije pogodio. Nije to, međutim, iznenadilo trenere, Keka i Jurčića, imali su u glavi figure i raspored svojih momčadi. Bili su konentrirani na »kontrolu situacije«. Pa u prvom poluvremenu igra nije bila dostojna dekora stadiona Kantrida i velikih očekivanja. Visoko postavljene obrane, skraćen je teren, gust promet na sredini terena. Teško se izlazilo iz klinča. Zatvoren gard. Oba sastava u istom rasporedu 4-2-3-1, Rijeka s dvojicom veznih igrača, Jugovićem i Sharbinijem, na krilima, a Alispahićem iza Benka. Dinamo s napadačima, Fernandesom i Rukavinom (4-3-3...), na bokovima kao potpora središnjoj špici Čopu, iza kojega je ordinirao onaj najopasniji igrač, Husejinović. Ali »modra« su krila postavljena u momčad da bi postavili rampu Škarabotu i Tomečaku, neutralizirali pozadinsku potporu riječkoj fazi napada. Dinamo s više brzih igrača, Rijeka s puno veznih, spori u stvaranju igre. Umorni na afričkoj temperaturi. Čekanje kontre s obje strane, a Dinamo nešto konkretniji. S trojicom napadača držao je riječku obranu pod pritiskom. Više nervoze nego igre. Kek je do 55 minute ubacio dvije nove figure, Zlomislića i Kvržića, bio je to dobar potez. Obojica rastrčaniji i opasniji u situacijama kada je Rijeka uspjevala izlaziti iz defenzivnog bloka. Rijeka se nakon toga okuražila. Ali bez dinamita pred vratima mladog Zelenike. Teško se s obje strane izlazilo na prvu streljačku liniju, do završnice napada. Šahovska partija do kraja. Šest sudaca? Premalo s obzirom na žučne reakcije oba trenera(?). Zdravko Mamić stigao je utakmicu 75 minuta prije početka, Davor Šuker 35, a ministar Željko Jovanović sa svojim pomoćnikom Petrom Skansijem (s Nikolom Pilićem) posljednji, 15 minuta prije sučeva zvižduka. Nisu se sreli, niti su bili u istim ložama. Zdravko Mamić ne uči na svojim greškama. Neobjašnjiva je količina bahatosti i primitivizma. Još jednom je, naime, doslovce shvatio poslovicu »da se jezikom cijeli svijet može izorati«. Dan prije utakmice na Kantridi od jezika je napravio lopatu. Povod, kazna UEFA-e od 25.000 eura i zatvaranje istočne tribine za susret s Šerifom zbog homofobije i rasizma, a onda udri po svima koji ne misle njegovom glavom. Amnestirao je policiju, a na križ odgovornosti za »huliganizam navijača« (Dinamovih) razapeo političare. U zanosu mržnje nitko nije pošteđen. Od njegova »krvnika«, ministra Željka Jovanovića, preko premijera Zorana Milanovića do predsjednika Ive Josipovića. A on ih plaća, jer Dinamo u državnu blagajnu uplaćuje 25.000.000 kuna poreza. Naravno, najveći krivac je Jovanović. Poticao je huligane, davao im podršku, sastajao se s njima... Mamića je za »govor mržnje« Izvršni odbor HNS-a amnestirao, povukao prijavu, a Hrvatski olimpijski odbor kaznio ukorom. Na gađenje žrtve ludila, Jovanovića. Ministar je u našim novinama, na dan Mamićeva novog skoka u septičku jamu svojih crijevnih pražnjenja, izjavio da je razočaran kukavičlukom HNS-a i HOO-a, koji nisu imali hrabrosti donijeti jedinu ispravnu odluku, a to je doživotni izgon iz sporta osobe koja diskriminira ljude po nacionalnoj osnovi. Kazne UEFA-e je Mamiću sitnica u odnosu na Jovanovićev istup bez dlake na jeziku. Izvršni dopredsjednik Dinama, kralj hrvatskog nogometa bez naroda (navijača), zamjerio je Jovanoviću da dolazi samo na utakmice Rijeke i tamo sluša »Ubij Srbina« i »Šugava Rijeko, ima još vrba...«, da bi poslije pričao o veličanstvenoj atmosferi. »Da ima malo časti podnio bi ostavku za dobrobit hrvatske države«. Racket je – ucjena, iznuđivanje, otimačina. U SAD naviz za gangstersku bandu. Tko koga reketari u hrvatskom nogometu? Je li hrvatski nogomet Mamićev talac ili je Mamić talac navijača... Jedno je sigurno, najmoćniji čovjek našeg loptanja osjeća se kao zvijer u kavezu. Od zlata je, ali je ipak – kavez. Smeta mu, odjednom i Rijeka, kojoj se do jučer (Miškoviću) divio i dobro surađivao. Zbog Jovanovića! Mamić je u subotu, nakon što je izašao iz septičke jame, još jednom stao ispred ventilatora. Smrad se širi po cijeloj državi. Do kada, gospodo? Živjela demokracija, na Divljem zapadu bi to brzo riješili. Još dugo ćemo se zabavljati i zgražati. |