ŽILINA » U Walesu je bio izlet, u Slovačkoj, drugoj europskoj postaji (Riječani vjeruju ne i posljednjoj), bit će nevjesna bitka za konačnu pobjedu. »Rijeka«, kako tvrdi Kek, neće braniti »pola gola« (2:1) iz prve utakmice. Bilo bi to samoubojstvo, jer ova se momčad ne zna braniti, njena igra na počiva na temeljima – bunkera. Destrukcija dok se ne ukaže prigoda za kontru. U zrakoplovu jedini je zabrinuto djelovao – Kek. Ima iskustva u takvim utakmicama (majstorica s reprezentacijom Slovenije protiv Rusije!), u prvom redu letjelice živio je u svom filmu, utakmice u Žilini. Četrdeset minuta kašnjenja čarter leta za isto toliko leta do Bratislave, a onda dva sata (200 kilometara) autobusom do Žiline. Temperatura plus 36, trening u vrijeme utakmice (17.30), ali Kek je već navikao (kao i igrači) na tropske uvjete igranja. Marina i Joso Predsjednik Damir Mišković će vjerojatno doletjeti na dan utakmice iz Genove, gdje ima nekoliko službenih sastanaka. Na čelu ekspedicije je već iskusni dopredsjednik Dean Šćulac. Miran, maksimalno koncentriran. Direktorica Marina Vela srela se s posljednjim »komunističkim direktorom«, Josom Malinovićem. Vodio je klub od 1985. do raspada bivše države. Uspješno. Nikada neće zaboraviti izgubljeno (oteto, u režiji beogradskog suca Zorana Petrovića) finale s »Hajdukom« 1987. godine. Splićane je vodio Josip Skoblar nakon što je tri i pol godine vrlo uspješno kormilario riječkim brodom. Potopio je kraljeve iz Madrida. Srećko Juričić je igrao sa Skoblarom, prije nego što mu je Zlatna kopačka (1983.) postao trenerom, ali ne želi se izjasniti je li najuspješniji trener »Rijeke« posljednjih 40 godina. Jer, trebalo bi analizirati treninge, vidjeti kriterije odlučivanja... Malinović će kazati da je bio »skup trener«, a Miroslav Uljan, također u zrakoplovu, nije imao komentar... Zec, Spasojević, Blažević, Brnčić, Skoblar, pet trenera prvih 12 godina novog riječkog prvoligaškog poglavlja koje traje 40. sezonu. Juričić spaja četiri desetljeća, kao igrač, trener i sada sportski direktor. Matjaž Kek danas želi s »Rijekom« prokrčiti put do četvrtog europskog kola. Nadmašiti Ćiru Blaževića (1980.), stigao do susreta s »Juventusom«, nakon što je eliminirao Slovake iz Košica. Kek nije opterećen prošlošću, živi samo za svaku sljedeću utakmicu. Ponavljajući da je ova momčad u fazi selekcioniranja igrača, stvaranja igre i – rezultata. Svjestan da je rezultat taj koji je stvorio nevjerojatnu atmosferu entuzijazma i optimizma na riječkoj Kantridi. O čemu svjedoči broj gledatelja, 30.000 na četiri domaće utakmice. Zbg toga je utakmica u Žilini značajna. Neka se europska zabava nastavi... Sutra je ždrijeb za play-off, s »Rijekom« ili bez nje, odgovor ćemo saznati večeras. Glava u lopti Na plus 36 u Žilini sigurno je jedno, da Kek neće kušati čuveno slovačko pivo »Zlaty Bažant«, niti probati »strapačky«, okruglice s kiselim kupusom, a još manje posjetiti poznatu Katedralu. Glava mu je u lopti. Trkač Brezovec ostao je kod kuće zbog ozljede. Na upit hoće li Maleš i Pokrivač igrati na poziciji zadnjeg veznog u rasporedu 4-2-3-1, odgovorit će diplomatski kako postoji mogućnost i za korekciju taktike, u 4-3-3! Jasna najava da se »Rijeka« ne misli braniti, već će tražiti pogodak. Kako će razmjestiti Jugovića i Krvžića? Jugović sigurno igra, bio je odgovor. Puno u odnosu na količinu informacija koje Kek servira prije utakmice kada je u pitanju sastav momčadi. Željko Rukavina, »Rijekin« skaut na posljednjim utakmicama Žiline, gledao je i prvenstveni susret »Dukla Banska Bistrica« – »Žilina« 3:3. Trener Gula čuvao je Mihalika, desni bok, za »Rijeku«. Pečovsky je još jednom bio dirigent igre ispred obrane, opasan je Pich, kao i nezgrapni i robusni napadač Majtan. O tome nešto znaju Riječani iz prve utakmice. Stoper Piaček je još jednom imao velikih problema, igrači »Dukle« su igrali na njega kao slabu točku... »Žilina« je iskusna i ozbiljna europska momčad. »Olimpiju« su u revanšu samljeli (2:0), igrom nakon 1:3 iz ljubljanske utakmice. Riječani će biti na velikoj kušnji. Prednost je minimalna, valja maknuti suparnika iz vrućeg prostora, agresijom i brzinom na sredini terena otvoriti prostor na napadačke akcije. Jer, samo jedan pogodak jamči – prolaz. Biti bolji u dvije utakmice. Zaboraviti riječko prvo poluvrijeme. Prvi pravi europski ispit nove (Kekove) »Rijeke« ponudit će nam odgovore na mnoga pitanja. Ono najvažnije, koja je vrijednost momčadi na vrućem terenu i pod pritiskom rezultata. |