Rijeka je u siječnju prošle godine putovala za Međugorje (ne zbog Gospe, nego zbog zimskih priprema) kada je stigla prva informacija – Volpi je zainteresiran za Rijeku. Stao sam na benzinskoj postaji, uzbuđeni glas tadašnjeg predsjednika kluba (istinskog vatrogasca!), pokojnog Roberta Komena, obavio je sjajan »centaršut«, servirao mi Gabrielea Volpija. Talijanski je biznismen potvrdio sve i lavina riječke nogometne sreće se zakotrljala. Gradonačelniku Vojku Obersnelu pao je kamen sa srca. Uskoro je potpisan povijesni ugovor o trogodišnjoj suradnji s nizozemskom zakladom Social Sport, krenula je pretvorba na čvrstim financijskim temeljima, a ne na praznim političkim obećanjima. Na svoj rođendan, 20. ožujka, Damir Mišković, Riječanin zbog kojega je Volpi zavolio Kvarnerski zaljev (ali i zbog Predraga Slobode iz vaterpolskih, Volpijevih voda), postao je predsjednik HNK Rijeka. Nakon sedamnaest mjeseci, od bitke za ostanak (11. mjesto podijeljeno s Interom), do treće pozicije i europske vize, Rijeka se digla iz pepela. Iz ono malo žara buknula je vatra. Plamen oduševljenja i euforije progutao je sve ulaznice za sutrašnji susret sa Stuttgartom. Nikad se to nije dogodilo u povijesti kluba. Rijeka je ove sezone neporažena u deset nastupa (četiri europska). Pokušajte nekom od navijača kazati da Stuttgart neće pasti i postat ćete mu najveći neprijatelj. Bilo je puno značajnih (ulazak u Prvu ligu ..., finale Kupa bivše države i sada Hrvatske), i velikih dvoboja (Juventus, Real Madrid...), ali nikada nije došlo do takve eskalacije oduševljenja i optimizma. Stuttgart je na papiru morski pas u odnosu na Rijeku sardelicu... Na sreću Rijeke, nije riječ o borbi za preživljavanje u moru, nego o nogometu, igri s loptom u kojoj, kako bi rekao trener Kek, bolja momčad uvijek ne pobjeđuje... Navijači žive u snovima. U 17 mjeseci od suza tuge i depresije života na olupini pred nasukavanjem do plovidbe europskim morima na kruzerima sreće i ponosa. Kantrida će sutra biti dupkom puna, najveća je to pobjeda Damira Miškovića i njegovih suradnika, na zadovoljstvo počasnog predsjednika Gabrielea Volpija i švicarskog bankara (šefa Social Sporta) Francesca Cuzzoree, predsjednika Nadzornog odbora HNK Rijeka. Volpi i Cuzzorea bit će sutra na tribinama. Mišković će se s pravom kočoperiti. U rekordnom vremenu stvorio je klub i momčad, Stuttgart je dar Volpiju, koji mu beskrajno vjeruje. Uostalom, postao je drugi čovjek njegove kompanije u Nigeriji. Sreća je za riječki nogomet da Mišković u mladosti nije postao uspješan vratar Orijenta, već je krenuo u nigerijsku avanturu trbuhom za kruhom i sada je predsjednik HNK Rijeka kojemu skidaju šešir. Val osvježenja u hrvatskom nogometu. Najveći je navijač Rijeke, uživa u svakoj pobjedi, u ambijentu kakav Kantrida ne pamti. Gostovanje Stuttgarta aktualiziralo je problem udobnosti (loše), i kapaciteta (malog) stadiona koji je inauguriran prije točno stotinu godina. Kantrida je postala pretijesna nakon što je prije samo dvije sezone bila pustinja, skupa kućna zabava za prijatelje i rodbinu. Dolazak Volpija i Cuzzoree na susret s Nijemcima u kao oko punoj Kantridi, sigurno će pogurati već postojeći projekt o novom stadionu na istom mjestu. Mišković tvrdi da se čeka samo »blagoslov grada«, kompletiranje dokumentacije. Fantastična nogometna priča nakon što je prije 17 mjeseci Kantrida bila zgarište. Ulaznice za susret s njemačkim divom Stuttgartom nema već šest dana, njemečki mediji i televizijske postaje nude reportaže o klubu i gradu. A kakvi bi to bili navijači da ne vjeruju u – čuda. Ako je mogao svojedobno pokleknuti Real Madrid, zašto ne bi i Stuttgart. Bez obzira na to što jedan njemački novinar tvrdi da je Rijeka momčad za drugu njemačku ligu. Činjenica je da Rijeka živi u nogometnoj bajci. Zar ima što ljepše za onoga tko voli Rijeku (klub i grad)? |