U zemlji mržnje najviše mrze onoga (one), tko ne zna mrziti, mislim da je to rekao Ivo Andrić. Nobelovac. U tome i jest problem Rijeke (grada), odnosno veličina. Svi se osjećaju kao u rodnom kraju, nitko ne broji krvna zrnca, 23 nacionalne manjine žive u slozi i ljubavi. Rijeka jednostavno ne zna mrziti. U pretjeranoj ljubavi daje svoje srce do – prostituiranja. Ali nitko joj ne može uzeti pravo na ponos, na vlastiti identitet. Pa ni mudraci iz Hajduka, koji su nakon utakmice na Kantridi sotonizirali Rijeku zbog navodne mržnje prema Dalmatincima (kojima?). Odnosno hajdukovcima. 
    Doživjeli smo mržnju, to je nepodnošljiva količina bijesa i mržnje. U redu, psovanje tu i tamo razumijem kao reakciju, ali takva količinu netrpeljivosti, provale bijesa, nema nikakvih opravdanja, rekao je član Nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković, inače ugledni odvjetnik, koji je u društvu istomišjenika (navijača Hajduka), sjedio u svečanoj loži.
    Igrom slučaja sve je vidio kontrolor suđenja Branko Stipković iz Karlovca, inače novinar Sportskih novosti, i napisao kako bi Hajduk morao pripaziti koga pušta u svečanu ložu: jedan svat koji je sjedio do uglednika kažiprstom preko usana htio je ušutkati pola centralne tribine, prouzročio je golem gnjev i dobro je što se konfuzija nekako smirila. 
    Dokaz prepotencije i bahatosti, a nedostatak hrabrosti. Jer da je pravi mangup pokazao bi – srednji prst. Taj ugledni član uprave Hajduka. Je li tako gospodine Brbiću? Niste valjda očekivali da vam na provokaciju uzvrate bacanjem ruža. Stadioni, nažalost, još uvijek nisu crkve. Niti će ikada biti. 
    Mržnja je osjećaj jake antipatije, uzroci mogu biti sebičnost, zavist, ljubomora... Izaberite, Brbiću što Vas muči. I nemojte dijeliti lekcije o tome kako se moraju organizirati utakmice, kako se moraju ponašati navijači, tko je zapalio šibicu sramote na Kantridi. Barem vi imate u tome iskustva, kako ne treba raditi. Dobro znate što znači racket – ucjena, iznuđivanje, otimačina, a u SAD je naziv za gangstersku bandu. Sačuvaj Bože, nisam mislio na Vas i Hajduka. U svakom žitu ima kukolja. 
    Brbiću, apelirati na smirivanje strasti alimentirajući vatru mržnje. Podlo pripremate treći ogled Hajduka i Rijeke, sredinom prosinca, na Poljudu. Stvarajući atmosferu linča. 
    Splitski su automobili stradali, vjerojatno ćete uzvratiti tako da će se oni s riječkim tablicama kupati u moru... Ne bi bio prvi put. Strašno jadno, kao što je sramota sve što se zbivalo na riječkoj Kantridi. S jedne i druge strane. Bez obzira tko je započeo. Ali u kavezu umobolnice je mjesto onima koji su u stanju bakljama i raketama gađati djecu! 
    Bilo je svega, krivica je nedjeljiva. Bavite se svojim vrtom, čupanjem korova i divljih trava. Pustite riječku mržnju, jer nema grada u Hrvatskoj koji se s toliko ljubavi odnosi prema onima koji su došli u potrazi za svojom srećom. Vjerujte mi, uglavnom su je našli. Nemojte im zagorčavati život zbog svog egoizma. Skrivajući tako svoju golotinju. 
    Brbiću, volimo Vas! Posebice kada ste daleko. Čekajući da pronađete novog neprijatelja. Šukera, Mamića, Bebeka, Platinija... Rijeku (klub i grad) pustite neka živi svojim životom ljubavi! 
    U četvrtak dođite na utakmicu Rijeka – Betis, vidjet ćete da neće biti nikakvih incidenata. Ne igra, naime, Hajduk!

Orlando RIVETTI

U zemlji mržnje najviše mrze onoga (one), tko ne zna mrziti, mislim da je to rekao Ivo Andrić. Nobelovac. U tome i jest problem Rijeke (grada), odnosno veličina. Svi se osjećaju kao u rodnom kraju, nitko ne broji krvna zrnca, 23 nacionalne manjine žive u slozi i ljubavi. Rijeka jednostavno ne zna mrziti. U pretjeranoj ljubavi daje svoje srce do – prostituiranja. Ali nitko joj ne može uzeti pravo na ponos, na vlastiti identitet. Pa ni mudraci iz Hajduka, koji su nakon utakmice na Kantridi sotonizirali Rijeku zbog navodne mržnje prema Dalmatincima (kojima?). Odnosno hajdukovcima. 
    Doživjeli smo mržnju, to je nepodnošljiva količina bijesa i mržnje. U redu, psovanje tu i tamo razumijem kao reakciju, ali takva količinu netrpeljivosti, provale bijesa, nema nikakvih opravdanja, rekao je član Nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković, inače ugledni odvjetnik, koji je u društvu istomišjenika (navijača Hajduka), sjedio u svečanoj loži.
    Igrom slučaja sve je vidio kontrolor suđenja Branko Stipković iz Karlovca, inače novinar Sportskih novosti, i napisao kako bi Hajduk morao pripaziti koga pušta u svečanu ložu: jedan svat koji je sjedio do uglednika kažiprstom preko usana htio je ušutkati pola centralne tribine, prouzročio je golem gnjev i dobro je što se konfuzija nekako smirila. 
    Dokaz prepotencije i bahatosti, a nedostatak hrabrosti. Jer da je pravi mangup pokazao bi – srednji prst. Taj ugledni član uprave Hajduka. Je li tako gospodine Brbiću? Niste valjda očekivali da vam na provokaciju uzvrate bacanjem ruža. Stadioni, nažalost, još uvijek nisu crkve. Niti će ikada biti. 
    Mržnja je osjećaj jake antipatije, uzroci mogu biti sebičnost, zavist, ljubomora... Izaberite, Brbiću što Vas muči. I nemojte dijeliti lekcije o tome kako se moraju organizirati utakmice, kako se moraju ponašati navijači, tko je zapalio šibicu sramote na Kantridi. Barem vi imate u tome iskustva, kako ne treba raditi. Dobro znate što znači racket – ucjena, iznuđivanje, otimačina, a u SAD je naziv za gangstersku bandu. Sačuvaj Bože, nisam mislio na Vas i Hajduka. U svakom žitu ima kukolja. 
    Brbiću, apelirati na smirivanje strasti alimentirajući vatru mržnje. Podlo pripremate treći ogled Hajduka i Rijeke, sredinom prosinca, na Poljudu. Stvarajući atmosferu linča. 
    Splitski su automobili stradali, vjerojatno ćete uzvratiti tako da će se oni s riječkim tablicama kupati u moru... Ne bi bio prvi put. Strašno jadno, kao što je sramota sve što se zbivalo na riječkoj Kantridi. S jedne i druge strane. Bez obzira tko je započeo. Ali u kavezu umobolnice je mjesto onima koji su u stanju bakljama i raketama gađati djecu! 
    Bilo je svega, krivica je nedjeljiva. Bavite se svojim vrtom, čupanjem korova i divljih trava. Pustite riječku mržnju, jer nema grada u Hrvatskoj koji se s toliko ljubavi odnosi prema onima koji su došli u potrazi za svojom srećom. Vjerujte mi, uglavnom su je našli. Nemojte im zagorčavati život zbog svog egoizma. Skrivajući tako svoju golotinju. 
    Brbiću, volimo Vas! Posebice kada ste daleko. Čekajući da pronađete novog neprijatelja. Šukera, Mamića, Bebeka, Platinija... Rijeku (klub i grad) pustite neka živi svojim životom ljubavi! 
    U četvrtak dođite na utakmicu Rijeka – Betis, vidjet ćete da neće biti nikakvih incidenata. Ne igra, naime, Hajduk!

Orlando RIVETTI