Ne priliči mi baš neka pretjerana patetika, al da me jebeš meni je ovo još uvijek nekakav jebeni san iz kojeg se stalno bojim da ću se probudit.
Prije godinu i pol (ej, godinu i pol!) naša surova realnost je bila majstorica s Interom i borba za očuvanje prvoligaškog statusa, a Dinamo i Hajduk su za nas bili milky way. Godinu i pol dana nakon (godinu i pol!), Hajduk slavi bod protiv Rijeke ko malo dijete, a (navodni nikad jači) Dinamo iste sekunde nakon europe spominje nedjeljnu prvenstvenu utakmicu i dolazak Rijeke na Maksimir kao jedino bitno.
Malo jebeno nestvarno mi sve to skupa još uvijek zvuči.
Nestvarno zvuči činjenica (ne navijačka mašta) da je Rijeka u dvije utakmice pobjedila Žilinu koja je prije koju godinu igrala Ligu Prvaka, da je Rijeka u dvije utakmice izbacila peterostrukog prvaka Njemačke (koji je toliko loš da je, by the way nakon Rijeke upisao 6 pobjeda u Bundesligi), da je Rijeka odigrala nerješeno i al pari s ekipom iz najbolje lige svijeta koja je prije par kola odigrala neodlučeno s jednim Real Madridom u Madridu.
Nestvarno zvuče podaci da je moja Rijeka u protekla 3 mjeseca igrala na Poljudu pred 25 000 ljudi, u Stuttgartu pred preko 30 000, u Portugalu pred 20 000, da na Kantridi igra prvenstvene utakmice protiv Splita, Istre ili Lokomotive pred 8 000 - 9 000, a protiv Dinama i Hajduka koliko stane, da Rijeku na gostovanju u Njemačkoj prati preko 3 000 navijača, a da je već sada "pol" grada zakapariralo prijevozno sredstvo za Lyon...
Nestvarno zvuči činjenica da se za kupit kartu za utakmicu Rijeke dolazi u 1 sat po noći i kampira pred kućicama, da se Rijeka nalazi na početnoj web stranici UEFE gdje se glorificiraju pobjede protiv oba Reala...
Umjesto Mladosti 127, Kamen Ingrada i TŠK-a, Opatijom gledamo defilee Žiline, Stuttgarta, Betisa, Lyona i njihovih navijača koji izjavljuju da nikad u svom životu nisu doživjeli ovakvu mržnju, gdje TV kuće domicilnih zemalja šalju svoje reportere da bi pisali o fenomenu N.K. Rijeke i prirodnim ljepotama ovog kraja.
Kantridom mi se šepuri ona fucking narančasta lopta UEFE, a dijete našeg kluba i našeg grada Ivan Močinić, dok na ramenu svog dresa ima njen logo i poruku respect, igra i nadigrava vezne igrače Bundesligaša i Primere.
Predsjednik mog kluba koji nije ni u SDP-u ni u HDZ-u, ni na kurcu-palcu, prezentira idejni nacrt novog stadiona N.K. Rijeke kojeg potpuno natkriva, diže 4 metra od tla, gradi malo Rijekaselo i trening kamp na Rujevici.
Da me jebeš, ja se još uvijek bojim probudit. Previše sam batina istrpio uz ovaj klub da bi ovo bilo stvarnost. A izgleda da jest stvarnost!
...to je pitanje za predsjednika policije i ministarstvo MUP-a...
http://www.youtube.com/watch?v=Sq502Jnnbp8&feature=related