Miroslav Blažević, Josip Skoblar i Nenad Gračan hrvatski su treneri koji su radili u tri najbolja hrvatska kluba, vodili su Dinamo, Hajduk i Rijeku! Rijeka je četrdesetu sezonu zaredom u prvoligaškom društvu. Toliko se i trenera smjenjivalo za kormilom riječkog broda. Bilo je onih koji su pod stijenama Kantride proboravili nekoliko sezona (Spasojević, Skoblar, Gračan), ali i onih koji su imali rok trajanja leptira (Filipović), jedan dan. Često trojica po sezoni (Kranjčar, Mladenović, Lokica – Skočić, Bračun, Kuže, Dalić, Ivančić, Rubčić), ali i četvorica (Horvat, Ištuk, Skočić, Scoria)... Matjaž Kek, Slovenac, koji je prošli tjedan, nakon osam mjeseci »probnog rada« i ugovora do 30. lipnja 2014., potpisao novi ugovor na još tri godine (do 2017.), mogao bi postati rekorder na riječkoj klupi u posljednjih 40 godina. Ako odradi ugovor do kraja nadmašit će Josipa Skoblara koji je (u prvom mandatu), trenirao bijele od svibnja 1983. do prosinca 1986. godine. Dok nije preselio na Poljud i iduće godine osvojio Kup s Hajdukom svladavši u finalu Rijeku boljim izvođenjem jedenaesteraca uz »suradnju« beogradskog suca Zorana Petrovića. Gračan bio je Skoblarov igrač i asistent u drugom mandatu, neslavno završenom gnjusnom smijenom dok je u Marseilleu davao otisak noge, »Zlatne kopačke«. Hrvoju Šariniću to nikada nije oprostio. Keku je zadatak osvojiti naslov prvaka Hrvatske koji je Gračanovoj Rijeci otet (Krečakova zastavica). Nikad se neće saznati je li bilo petokolonaša u riječkim redovima. Nedvojbeno je Kek zaslužio povjerenje i – ugovor. U devet mjeseci potvrdio je da je riječ o vrhunskom stručnjaku, Rijeku odveo do rajske doline (Stuttgart), izborio Europsku ligu. U Lyonu su Riječani odigrali (veoma dobro), devetu europsku utakmicu u jednoj sezoni, a predstoje još tri. Kek je osvojio Riječane i Hrvatsku. Mjerilo je vrijednosti, stručnosti i poštenja. Cinično mudar u komunikaciji s »vanjskim svijetom«, na svoj simpatičan način i kada – ironizira. Na uzdi drži tridesetak igrača, do boli potencira da je rad jedino mjerilo za ulazak u momčad. Iako se ponekad osjeća – hijerarhija. Valjda mora biti tako. Psiholog i demagog u interesu momčadi i kluba. Da bi zamotao u celofan određene slabosti, zaštitio »svoje stado«. Postao je najjača karika riječke momčadi pa je razumljivo predsjednik Damir Mišković požurio s ugovorom. Kek je čovjek za njegov projekt – Rijeka prvak države 2016. godine! Mišković, Juričić i Kek, kičma Kantride. Nenad Gračan je s Kantride otišao 8. studenoga 2010. godine. Olakšao je posao tadašnjem predsjedniku Ivanu Turčiću (bilo je doba gladi i neimaštine...), koji se punih gaća tresao nakon prosvjeda navijača. A sezonu je Gračan počeo sa pet pobjeda (Dinamo u Maksimiru 2:1) i jednim remijem! Treneri su kao klasje na buri. Nakon tri godine Gračan je opet u sedlu, postao je izbornik hrvatske selekcije U-21. Naslijedio je Niku Kovača, dobio ekipu u kojoj su Riječani Močinić i Datković, te Čulina (Spezia) i Miloš (Siena). Dakle, Kekov veoma bitan suradnik. Doktor (nogometa) Gračan, dugo je čekao na posao, ali isplatilo se. Pravi izazov za već iskusna stručnjaka, koji je nekada bio sjajan igrač. Gračanove su lopte »pjevale« na putu do suigrača ili suparničke mreže. Posebna poslastica bile su majstorije iz slobodnog udarca. Igrač umjetnik koji će znati cijeniti biserne igrače poput, recimo, Močinića. U odnosu na Gračana igrača, Močinić puno više trči, agresivniji je i odgovorniji u fazi obrane. Slabiji mu je udarac. Ali Močinić je na dobrom putu da postane novi – Gračan. Uz pomoć Gračana i Keka. Rijeci se dogodio Kek. Najprije, dakako, Mišković. Pred ekipom je autocesta do slave. O naslovu prvaka govori se sve glasnije. Zanimljivo će biti proljeće, vidjeti koliko je Rijeka moćna bez europskog (slatkog) tereta. |