POGLED - TEME TJEDNA: <<< NATRAG
Zoran Stevanović IZVRŠNI DIREKTOR UMKI-ja I UTEMELJITELJ HRVATSKE ISPOSTAVE FARE-a O PUTU KOJIM TREBA PROĆI HRVATSKA, POSEBICE KAD SU STADIONI U PITANJU
RUSANOVA IZVOR nekulture hrvatskih stadiona
Hrvatski nogometni savez niti ima strategiju, niti akcijske planove usmjerene na rad s navijačima iako već godinama potpisuju akte koji su to trebali promijeniti. Kad dođe do propusta i kazni, za sve krive navijače mada su glavni krivci institucije, na čelu s HNS-om

Edi PRODAN
Football Against Racism in Europe ili skraćeno FARE svog partnera u Hrvatskoj ima u riječkom Regionalnom info centru za mlade, odnosno Udruzi za mlade Korak ispred (UMKI) čiji je izvršni direktor Zoran Stevanović. Nedvojbeno pozitivna stremljenja kako FARE-a, tako i UMKI-ja, u Hrvatskoj nerijetko nailaze na nerazumijevanje i otpor. Primjerice krajem srpnja Stevanović je proglašen »izdajicom«, a ovih dana Rijeka je u šoku: zbog neonacizma Armadina »D« tribina mora ostati prazna na utakmici protiv Lyona. I opet za sve su »krivi« FARE i Zoran Stevanović. S ključnom osobom po pitanju suradnje FARE-a i Hrvatske, odnosno o putu koji treba proći Hrvatska, ne samo njezini stadioni jer s pravom se kaže da su ta mjesta ogledalo društva, razgovarali smo krajem perioda u kojem je borba protiv rasizma i diskriminacije na nogometnim stadionima bila posebno istaknuta. I ma koliko pritisak na njega često bio golem, Stevanović je miran. Uvjeren da proces koji je pokrenut niti može, niti smije stati, probleme na koje nailazi smatra premostivima, odnosno logičnima na putu preobrazbe Hrvatske u civilnu i civiliziranu zemlju. Posebice kad su stadioni u pitanju.
Period između 15. i 29. listopada vrijeme je najveće aktivnosti FARE-a. I u Hrvatskoj je održan tjedan posvećen borbi protiv rasizma i diskriminacije na nogometnim stadionima kojeg podupire i UEFA. Kakvi su zaključci o trenutnom stanju u Hrvatskoj?
– Često se u medijima provlači utisak da imamo problem s rasizmom što je suprotno stajalištima i izvještajima UEFA-e i FARE-a. Ne, u Hrvatskoj imamo problem s regionalnim nacionalizmom i lokalnim animozitetom, no i to je zabrinjavajuće, odnosno ne ublažava činjenicu da neonacizma uistinu nema.
Najvažniji zaključak nakon našeg akcijskog tjedna je kako ni Hrvatski nogometni savez, ni država niti imaju strategiju niti akcijske planove usmjerene prema radu s navijačima niti na lokalnom niti na nacionalnom planu.

Navijači i huligani

Izvršni direktor FARE-a Piara Power nedavno je u Zagrebu istaknuo kako će hrvatski klubovi morat proći bolan put raščišćavanja problema proizašlih iz višegodišnjih propusta. Vaša suradnja s hrvatskim nogometnim klubovima je zadovoljavajuća? Ima li po tom pitanju aktivnijih, i onih koji se na naloge UEFA-e ne osvrću pretjerano?
– To je svakako bolan put ako promatramo iz aspekta načina rada koji mi još imamo iz prošlih vremena. Svi se problemi od davnina rješavaju na šarm, telefonom ili pokazivanjem mišića bez transparentne papirne korespondencije, s puno obećavanja, a malo rada i pokazatelja. Power je svakako mislio na ukorijenjene navike koje ozbiljne organizacije poput UEFA-e ili FARE-a ne prepoznaju niti prihvaćaju. Ipak, zahvaljujući novom predsjedniku HNL-a Damiru Miškoviću ove smo godine po prvi puta okupili sve klubove u zajedničku akciju kako bi mijenjali svijest i način rada klubova prema poslovnim i programskim načelima europskog nogometa. Dosadašnja suradnja s klubovima je bila individualna kako bi koji klub ili predstavnik kluba prepoznao nešto već viđeno u inozemstvu. Danas se većina javnosti čudi obiteljskoj atmosferi na Kantridi, ali HNK Rijeka još od 2005. sudjeluje u raznim programima koji potiču toleranciju i kulturu navijanja te shvaća prednosti takvih programa za razliku od većine ostalih klubova u Hrvatskoj.
Je li podrška HNS-a samo deklarativna ili su se i oni sve aktivniji u nastojanju preobrazbe hrvatske stadionske scene?
– Podsjećam da smo, sad već davne 2008. godine na sastanku u HNS, u popularnoj »Kući hrvatskoj nogometa«, u jednako tako popularnoj Rusanovoj 13, uz prisustvo Patricka Gassera, voditelja sektora društvene odgovornosti u UEFA-i, te već spomenutog Piare Powera, definirali četiri bitne smjernice rada po pitanju stadionske scene, navijača i klubova navijača. Dogovoreno je da se potakne razvoj portala s pozitivnim vijestima od strane navijačkih klubova, te da se potiče njihovog umrežavanja. Nadalje, dogovoreno je obavezno provođenje nacionalne konferencije svih aktivnih dionika u nogometu na godišnjem planu (hns, sindikat nogometaša, predstavnici klubova, navijača i lokalne samouprave, sponzori, ured za ljudska prava, HHO, HOO, MZOS, MMS, MVEP, policija) s definiranim akcijskim planovima kao i edukacija, savjetovanje i informiranje navijača. I na kraju, dogovoreno je pokretanje navijačkih veleposlanstava na klupskim i reprezentativnim utakmicama. Što se u međuvremenu dogodilo? Malo što tako da je HNS daleko od značajnijih postignuća po pitanju razvoja kulture navijanja. Moramo znati da je HNS to itekako mogao značajno preoblikovati, a ne da i dalje na sceni imamo diskriminaciju što se neprestano ponavlja kroz priču kako su navijači zapravo izjednačeni s huliganima, odnosno da se većinu stigmatizira zbog manjine.

Nedozvoljeni simboli

Ma koliko vam je djelovanje plemenito i usmjereno prema pozitivnim pomacima u društvu, u središte pozornosti – u najmanje tri slučaja (Uvijek vjerni, Mamić, keltski križ) – došli ste u ulozi »špijuna«, »izdajice«, čovjeka koji o »nepodopštinama« na hrvatskim stadionima izvještava Europu i tako »blati« svoju zemlju.
– U procesu primjene aktivnih pravila i zakona, nečega što je potpisano i prihvaćeno, neminovno je to i provoditi u djelo. A »keltski križ« je na popisu zbranjenih simbola, dakle nije poželjan kao ma kakva dekoracija na stadionima. Nadležnim institucijama u Hrvatskoj to je itekako poznato. Naša uloga u FARE mreži uopće nije nadgledanje utakmica već razvoj kulture mladih općenito pa tako i navijača kroz već dokazane i spomenute programe. Naš nacionalni savez kao član UEFA-e i FIFA-e je glasao i prihvatio prava i obveze u europskoj i svjetskoj nogometnoj sceni koja nas obvezuje kao sudionika u klupskim i reprezentativnim natjecanjima. I tu je sve čisto i jasno.
Po pitanju »izdajica«... sve me ovo podsjeća na vrijeme kad smo prije 15 godina započeli svoj organizacijski rad i djelovanje te bili stigmatizirani, kao i nekolicina sličnih udruga, od državne politike i javnosti kao izdajice i doušnici zapada jer smo radili na stvaranju jasnih pravila u državnoj politici.
Ne čini vam se da ponekad niti Europa razumije nas, niti mi nju. Konkretno, slučaj riječkog »keltskog križa« – više je no sigurno kako u Armadi nema baš nikakvih tragova neonacizma, a upravo zbog toga je kazna izrečena?
– Kao što smo već spomenuli, u hrvatskom nogometu nije problem neonacizam ili rasizam niti ga se u izvještajima FARE ili UEFA spominje već je problem što klubovi nisu informirani, savjetovani ili educirani od nacionalnog saveza u provedbi nulte stope rasizma i netolerancije na stadionima koje nije počelo od mjeseca lipnja već se za to znalo prije godinu dana.
Našim radom smo proteklih godina pokušavali informirati savez i klubove, čak smo u lipnju izdali publikaciju koja se bavi tim pitanjem te u njoj opisali nedozvoljene simbole od strane UEFA-e. Zašto publikacije nisu dostavljene klubovima pitanje je za nadležne u hrvatskom nogometu? Nažalost, danak i kaznu plaćaju klubovi koji pak krivicu svaljuju na navijače. Ne, oni nisu krivi, ono što užasava UEFA-u je činjenica da je HNS obaviješten, davno, o zabranjenim simbolima, a da onad na fotografijama i u televizijskim prijenosima vidimo kako uz zabranjeni simbol stoje policija i zaštitari. Zašto ga ne miču? Očito zbog toga što uopće nisu upoznati da stoje kraj zabrenjenog simbola. UEFA-i je to poruka da se u Hrvatskoj po tom pitanju ne radi – ništa.
S druge strane, ne trebamo se čuditi ljutnji javnosti na FARE i UEFA-u jer vidimo da ona nije upoznata s tom problematikom. U edukaciju stoga treba uključiti politička vodstva gradova, policiju, klubove, zaštitarske tvrtke, klubove navijača, općenito sve nogometne dionike kao pokretače promjena i osiguranja pozitivnih utjecaja na javnost.

Represija je skuplja

Kako će okončati slučaj s najavljenom zabranom ulaska navijača, pa tako i Armade, na »D« tribinu u susretu protiv Lyona? Ne boji li se UEFA većih nereda ne dozvoli li se ulazak nekoliko tisuća navijača na stadion? Odnosno nije li njezina odluka kontraproduktivna. Može ju se protumačiti i kao – poticanje nasilja?
– Ako iskreno volimo svoj klub, primjenjivat ćemo pravila koja su propisana i
HNK RIJEKA ZASLUŽUJE ARENU

Stadion na Kantridi?
– Nažalost – jer proveo sam i osobno nemalo godina na Kantridi, bilo kao navijač još tamo od '81 godine kada sam prvi put, kao prvašić, došao na utakmici, ili kasnije kao igrač omladinskog pogona Rijeke – moram reći da i meni najljepši stadion na svijetu više ne udovoljava ma kakvim standardima. Svakako nije on slika ambicije kluba niti grada koji ima prekrasan bazen i dvorane, ali nažalost nema arenu koju HNK Rijeka danas zaslužuje.

PROMOCIJA TOLERANCIJE U NOGOMETU

Koliko ste dugo u ovoj i sličnim funkcijama u nogometu?
– Jako je dugačka lista mojih aktivnosti, a i višekratni sam dobitnik priznanja za promociju tolerancije u nogometu. Ponosan sam i na priručnik »U boji snaga tolerancije« koji itekako može pomoći izbjegavanju i prevladavanju čitavog niza kriznih momenata na stadionima. Vodio sam i navijačka veleposlanstva na EURO-u 2008. i 2012. godine te portal i vodič za navijače EURO 2008 i 2012. Bilo je tu i navijačkih utakmica, pa tako i protiv Engleske, Belgije, a sudionik sam Europskih navijačkih kongresa, od 2008. godine, u Londonu, Hamburgu, Barceloni i Kopenhagenu.
Ono na što sam danas posebno ponosan je prijevod stručne publikacije »Vještine i tehnike nogometa« čiji je autor legendarni engleski reprezentativac Bobby Charlton.
na koja smo pristali samim sudjelovanjem u natjecanju kao što je to Europska liga. Naše stajalište i svrha rada je da navijači moraju stalno i uvijek tražiti te se boriti za svoja navijačka prava kao aktivni dionici s ostalima, ali argumentirano iznoseći svoja stajališta bez ucjenjivanja i stvaranja štete za klub za koji navijaju, pokazujući nivo kulture navijanja te pobijajući one koji kažu da su navijači huligani.
Moramo biti svjesni da UEFA ne želi niti joj je cilj stvarati negativnu sliku nogometa u javnosti, ali su jasna četiri koraka u provedbi propisanih sankcija. A oni kažu kako najprije ide novčana kazna, zatim novčana kazna i pražnjenje dijela tribina, pa novčana kazna i tribine prazne u cijelosti te kao najdrastičnija, konačna kazna – izbacivanje kluba iz natjecanja. Možemo debatirati o kontraproduktivnosti kazne koja će se primijeniti u susretu Rijeke i Lyona, ali pravila su propisana i UEFA zahtijeva njihovu provedbu. Posebno je čvrsta kad je riječ o rizičnim zemljama u koje se i mi, zbog svog stadionskog ponašanja, ubrajamo. Dakle, protiv Lyona – kazna i praznina na dijelu tribina ostaju aktualni.
Ne donosi li UEFA zaključke i izriče kazne bez konkretnog procesa? Točnije, stječe se utisak da kažnjeni nema pravo na žalbu, odnosno da je izmjena donesenog rješenja praktično nemoguća.
– Svatko ima pravo na pojašnjenje kazne te nakon toga i na žalbu ali izvršenje propisane sankcije ne odgađa provedbu u žalbenom postupku. Kako je i sam predsjednik UEFA-e Michel Platini u svom govoru rekao u Zagrebu: »ne mogu sakriti da smo razočarani slabim rezultatima koje ste postigli. Vi ste i dalje, nažalost, loš učenik, a vaše je prvenstvo minirano kriminalnim pojavama koje izazivaju sumnju u regularnost natjecanja«. Bilo bi stoga poželjno da se u Hrvatskoj zahvali na radu ljudima koji su stvorili ovakvo ozračje, što su svojim »profesionalnim« radom u nogometu omogućili »ugled« koji po pitanju sigirnosti na stadionima Hrvatska ima u zemlji i svijetu. Bilo bi stoga krajnje vrijeme da se prestane s izgovorima i svaljivanjem krivice na druge. Vrijeme je da se pokaže tko zna i hoće, a HNK Rijeka je zadnjih godinu dana jedan od najboljih primjera da se usvajanjem pravila i njihovim primjenjivanjem itekako može napraviti pozitivne pomake.


Nasilje ogledalo društva

Postoji li mogućnost da UEFA i FARE Hrvatskoj posvete detaljniju pažnju, da ju pokušaju bolje razumjeti? Naprosto da se do željenog cilja dođe na jedan mirniji, edukativniji način? Odgoj pa kažnjavanje, ne kao sada, kažnjavanje prije odgoja.
– Svakako prevencija uvijek donosi bolje rezultate, općenito za društvo pa tako i za nogomet. Represija je uvijek skuplja i stvara polarizaciju među partnerima kako u životu tako i na stadionu. Mi smo već sami sebi dosadni jer osam godina sve ovo govorimo nadležnima za nogomet u našoj zemlji, a valjda smo kao nacija kroz povijest naučili reagirati i mijenjati se tek kada nas stvarnost nemilosrdno pogodi, kad nas stignu brutalne kazne.
Slažemo se, bitka za civiliziraniju navijačku scenu nema alternativu. Kad bi se prema vašim predviđanjima moglo stići do proklamiranog cilja. Simbolički – kad će s hrvatskih stadiona nestati zaštitne ograde?
– Ne bih se složio, nasilje koje nam se zbiva na stadionima je samo refleksija ili ogledalo društva. Nas u udruzi jako zbunjuje i ljuti da se mlade ljude od 15 do 30 godina koji su naša ciljana grupa za koju se zalažemo u nogometu stigmatizira i ne štiti. U Hrvatskoj je naprosto »normalna« pojava da se igračima i trenerima ne isplaćuju redovite ugovorne obveze ili da se to radi »na crno«, da se godinama ne sankcioniraju klubovi koji nelegalno rade te da se opraštaju dugovi nesposobnih uprava, zapravo pijuna političkih moćnika, da provedba propisanih zakona za prekršitelje iz nogometnog svijeta naprosto ne vrijedi, da se sve navijače naziva huliganima pa se onda čudimo kad javnost više ne percipira nogomet kao pozitivnu, nego kriminalnu priču. A kad dođe do problema – »krivac« je UEFA ili mi, FARE. Nakaradna je to i naopaka situacija koju treba početi hitno i dosljedno mijenjati.
No, kao što znamo rezultat ne dolazi preko noći pa je vrijeme da shvatimo da svi koji žele pravi nogomet moraju inzistirati u interesu nastavka provedbe programa i suradnji svih partnera u mijenjanju aktera i slike koju imamo posljednjih 15 godina. Treba promijeniti profil političkih predstavnika koji su zavlačili i obmanjivali UEFA-u za ulaganje u infrastrukturu nogometnih igrališta, stvoriti održive nacionalne lige – definirati jesmo li smo profesionalna liga, amaterska ili kombinacija, a ne da stalno profesionalni klubovi traže od lokalnih samouprava i gradova da ih financiraju – Europa to ne dozvoljava niti prihvaća kao model rada i funkcioniranja. Svakao treba biti ustrajan i u činjenici da klubovi prije ulaska u natjecanja imaju stadione što zadovoljavaju propisane standarde, tehničke i sigurnosne uvjete. Da, i svakako – transparentan i uređen nogometni savez. Tek tada će, kao i na zapadnoeuropskim arenama, nestati ograde i nasilje na našim stadionima.