HNK Rijeka 2013/2014

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 31.07.2013.
Poruka: 291
04. studenog 2013. u 00:46
Rijeka je napisao/la:
Ljudi koji je vama Denis,

vi kao da ste jučer poćeli pratiti HNL
Realno Dinamo ima najaču ekipu u Hrvatskoj i to što se im je našmrkani gazda tu ništa ne znači , oni su imali krizu slabe igre, ali to na znači da na mišiće ne mogu pobjediti gotovo svakoga u HNL-u. I oni su favoriti bili i jesu do daljenjeg.ž
Hajduk je počeo super , bolje nego očekivano i mulci grizu ko blesavi ali to je dolje normalno, jebi ga tamo bi svaki od njih dao dupeta kad bi mu to značilo da će u 3 utakmice zabit 3 gola, a i sestrinog ako bi jedan bio dinamu... to je stanje duha, i imali su sreće da se usereš, sad su igrali 3:3 ako ne dobiju slijedeću odoše oni u tri krasne...i k akav tudor kakva igra oni tri pasa  na sredini nisu imali u pol sezone ko mi u 10 minuta u Lyonu
Split je prva ekipica i ako se sjećate predsezone oni su trebali biti s nama u borbi za prvu pratilju...evo ih dižu se, i nama očito ne leže
Lokomotiva, igra fino, trude se, dugo se znaju i nama su legli nekon prolaza u El , pa se ti motiviraj ( nemojte mi molim vas pričati o ligama petice, da su naši igrači kompletno toliko dobri i igrali bi u tim ligama... razlika u kompletnosti upravo isplivava)
Mi smo igrali odlično u početku iznad realnih mogučnosti ekipe... imali sreće u uzvratu u njemačkoj i došli u EL u kojoj se ekipa troši... jebiga to je pun kufer jakih utakmica I ONI NA TO NISU NAVIKLI, to su igači iz HNL i to po imenima ko Split što je raju uhvatila euforija to je druga priča i to je super, alirast kvalitete igrača je sinusoida..
Nama su i split i lokomotiva legli oko jakih EL utakmica. Meneviše smeta prisup na maksimiru protiv dinama nego ovo danas.
 
Kek postavi ekipu kako može da izvuče najviše što može i to mu je išlo do danas prilično dobro... tu se puno sere o ofenzivnoj igri pa nek i primimo 3 samo da igramo na golove... trener ne smije tako razmišljati ( iako jebo ga više krstanović, ali to je poet moje mišljenje) i da je scorija pristupom pol Keka di bi mu bio kraj...
Svi bi mi igali sa kramarićem ( tko zna u kakvom fizičkom stanju) i anasom ali...


Vidi cijeli citat


Slijepac pogledaj nas prvi gol Lokosicama i prvi danas, pa vi takvu akciju ni na treningu niste imali otkad ste osnovani.
Dva puta ste se izvukli protiv nas al iduci put cete nan sist na volej s ovon taktikon, igrate ka da se borite za opstanak, i Stanko ima hrabriju postavu od Keka
Rijeka
Rijeka
Željan dokazivanja
Pristupio: 01.02.2003.
Poruka: 708
04. studenog 2013. u 00:54
kairos je napisao/la:
Rijeka je napisao/la:
Ljudi koji je vama Denis,

Hajduk je počeo super , bolje nego očekivano i mulci grizu ko blesavi ali to je dolje normalno, jebi ga tamo bi svaki od njih dao dupeta kad bi mu to značilo da će u 3 utakmice zabit 3 gola, a i sestrinog ako bi jedan bio dinamu... to je stanje duha, i imali su sreće da se usereš, sad su igrali 3:3 ako ne dobiju slijedeću odoše oni u tri krasne...i k akav tudor kakva igra oni tri pasa  na sredini nisu imali u pol sezone ko mi u 10 minuta u Lyonu
Split je prva ekipica i ako se sjećate predsezone oni su trebali biti s nama u borbi za prvu pratilju...evo ih dižu se, i nama očito ne leže



Vidi cijeli citat


Slijepac pogledaj nas prvi gol Lokosicama i prvi danas, pa vi takvu akciju ni na treningu niste imali otkad ste osnovani.
Dva puta ste se izvukli protiv nas al iduci put cete nan sist na volej s ovon taktikon, igrate ka da se borite za opstanak, i Stanko ima hrabriju postavu od Keka
Vidi cijeli citat


Ova mi je jedna od dražih akcija
http://www.youtube.com/watch?v=LJrcCmQ5EqM

nerviraju me moralisti, oružje prilagoditi protivniku, a ne sebi pucati u nogu
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 11.10.2013.
Poruka: 171
04. studenog 2013. u 00:55
U direktnim dvobojim sa Dinamom, Hajdukom, Splitom i Lokomotivom nikog nismo pobjedili. To nije slučajno. Nakon ove utakmice definitivno se možemo pozdraviti sa borbom za naslov. Tako se ne osvajaju prvenstva. Kad 2 godine nemaš lijevog beka, a najgori igrač u momčadi je centralni vezni koji bi trebao biti fantazista i mozak ekipe, o čemu pričamo? Da sam Kek stavio bi si dva prsta na čelo. Nekima je definitivno mjesto u Pomorcu.
USF1926
USF1926
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 6.359
04. studenog 2013. u 01:19
dogo ri je napisao/la:
...a nadovezao bi se na post od maloprije......stvarno treba počet lupati po džepu za kretenske žute kartone.......mislim onaj glupi prekršaj na cdentru brezovca.......dali ima 2 tekme a da nije požutio.....
Vidi cijeli citat


Nema... Valjda mu je u glavi da cim udje na teren testira kriterij suca time da napravi onako jedan mesarski faul. Isto je bilo i u Ludbregu. Sreca sad ima 3 zuta pa preskace Dragovoljac.
Si Spiritus pro nobis, quis contra nos?
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 31.07.2013.
Poruka: 291
04. studenog 2013. u 01:21
Rijeka je napisao/la:


Ova mi je jedna od dražih akcija
http://www.youtube.com/watch?v=LJrcCmQ5EqM

Vidi cijeli citat


Dobro malo san se zaletija, al i ti si pa smo 1:1. Al moras priznat da smo ove sezone po igri bolji od vas.
USF1926
USF1926
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 6.359
04. studenog 2013. u 03:50
 
BOLAN POSRTAJ NOGOMETAŠI »RIJEKE« SINOĆ U SPLITU PORAŽENI OD ISTOIMENE MOMČADI U TRENUCIMA KAD SU MOGLI NAPRAVITI ISKORAK PREMA VRHU
RIJEKA PALA U PARKU MLADEŽI 
Glavina kaznio blijedo izdanje
Desetak minuta nadahnutog nogometa u nastavku utakmice bilo je premalo da bi Riječani izbjegli drugi prvenstveni poraz ove sezone 

Ivan VOLARIĆ
 
TRENUTAK ODLUKE – Denis Glavina pored Mate Maleša postiže odlučujući pogodak * Foto: I. TOMIĆSPLIT » »Split« ostaje »Rijekina« crna mačka! »Bijeli« ni u šestom pokušaju u posljednje dvije godine nisu uspjeli svladati »crvene« iz Parka mladeži, štoviše doživjeli su peti poraz, ali posebno bolan jer došao je u trenutku kada je momčad s Kantride mogla napraviti iskorak prema vrhu ljestvice. Splićani su dobili utakmicu na »mišiće«, iskoristili sredinom nastavka jedan od brojnih ubačaja s bokova nakon što se »Rijeka« nakon blijedog izdanja do odmora probudila početkom drugoga poluvremena i propustila tri dobre prilike. Desetak minuta nadahnutog nogometa u nastavku je, međutim, bilo premalo da bi se izbjegao drugi prvenstveni poraz ove sezone. 
    Matjaž Kek brojne nedostatke u obrani nadomjestio je povratnikom Ivanom Tomečakom, koji je zauzeo svoje mjesto krajnjega desnoga braniča. Prošlo je točno mjesec dana otkada je zaradio ozljedu mišića u euro-ogledu protiv »Betisa«. Na lijevoj strani obrane trener »Rijeke« je u izostanku oba lijeva beka (Bertoša kartoni, Škarabot ozljeda), ponovo bio prisiljen improvizirati. Posegnuo je za svojom tradicionalnom ovosezonskom »zakrpom« – Goranom Mujanovićem. Ispred obrane ordinirao je duet Maleš – Močinić. Usamljenom Benku u vršku napada podršku su trebale pružati tri polušpice: Kvržić, Alispahić i Sharbini. Koktel brzine i znanja otpuhala je, međutim, sirova splitska snaga. 
    
Odbijene lopte

»Crveni« su do odmora bili kud i kamo agresivniji i pragmatičniji u svojoj igri. Mršićeva momčad je dugim loptama upućenih s bokova (posebno lijevoga na kojem je bio raspoloženi Glavina), tražila neugodnog Bilića ili Rocea, te relativno lako dolazila do riječkoga šesnaesterca i niza poluprilika zadobivši većinu zračnih duela i pokupivši većinu odbijenih lopti. U tome je ležao ključ splitske dominacije do odmora. Riječani su gubili duel za duelom i stvorili si pritisak kojemu su se oduprli zahvaljujući prisebnim reakcijama stopera Kneževića i Marića, te raspoloženom vrataru Vargiću. 
    Sve je počelo u drugoj minuti Bilićevim nepreciznim udarcem glavom, a nastavilo sve dvjema dobrim Vargićevim intervencijama nakon pokušaja Bellea (6' i 9'). U 27. minuti Vargić se definitivno prometnuo u prvo ime prvoga poluvremena nakon što je vršcima prstiju izvukao iz kuta Bilićev udarac glavom nakon centaršuta Rugaševića. U tom periodu gosti su zaprijetili samo jednom i to nakon što je u šestoj minuti vratar Zagorac istrčao izvan šesnaesterca i loše ispucao jednu loptu, ravno na noge Alispahića, čiji pokušaj loba s 40 metara je završio preko gola. Tek nakon pola sata igre Riječani su počeli malo organiziranije prelaziti centar. Dostatno tek za pokušaj Kvržića u 30. minuti koji se izborio za udarac nakon Mujanovićeve »svijeće«. Zagorac nije imao potrebe za intervencijom jer je udarac završio u Glumčevu bloku. 
    
Maleš kod Orlanda 
    
    Novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Niko Kovač, za dvostruki obračun s Islandom, pozvao je četvoricu igrača iz HNL-a, od toga su dvojica iz HNK Rijeka, prvi strijelac lige Leon Benko i zadnji vezni Mate Maleš. Šibenčanin Maleš stigao je na Kantridu preko Dinama i Lokomotive, doveden je ciljano, trener Kek tražio je takva igrača, i pokazao se punim pogotkom. Nametnuo se dobrim igrama u prvenstvu i Europskoj ligi što nije promaklo izborniku Kovaču, koji je igrao na istoj poziciji. I zna kakve odlike mora imati »zadnji vezni«. Mate Maleš bit će večeras gost u talk showu Orlando na Kanalu Ri (21 sat), između dva nastupa, sinoćnjeg u Parku mladeži i u četvrtak protiv Lyona na Kantridi. Zanimljiv je Malešov nogometni put do Kantride, kao i igre... Večeras Maleš o svemu, sebi i Rijeci, reprezentaciji i Kovaču. 
    
Armada bodrila bijele s istoka 
    
    Pola sata prije početka utakmice na istočnoj tribini »Splitova« stadiona, gdje se inače okupljaju one najvatrenije pristalice domaćih, osvanula je skupina od tridesetak navijača u »civilu« praćenih redarima i policijom. Ubrzo je postalo jasno da se ponovio uhodani scenarij s proteklih ogleda. Pripadnici Armade uspješno su probili još jednu blokadu i zaobišli HNS-ove mjere suzbijanja nasilja na tribinama te bez vaučera bodrili svoje ljubimce.

Glavina odlučio

Nastavak je ipak donio drugačije odnose snaga na terenu, ponajviše zahvaljujući hrabrijim i žustrijim gostima koji su u razmaku od 52. do 54. minute propustili tri dobre prilike za vodstvo. Prvo se u 52. minuti Močinić ohrabrio te povukao loptu prema splitskom kaznenom prostoru, a onda idealno proigrao Alispahića koji je iskosa izašao pred Zagorca i pogodio vanjski dio mreže. U 52. minuti Alispahić je centrirao s lijeve strane, a Benko se izvukao i atraktivnim udarcem zakucao loptu u travnjak od kojega se lopta odbila pod gredu. Vratar Zagorac je efektnom paradom izvukao loptu u novi korner. Nakon udarca iz kuta natrčao je na loptu Močinić čiji snažan udarac s vrha kaznenog prostora je završio u – bloku. 
    U 62. minuti uzvratili su domaći svojim oprobanim oružjem. Centaršutom Rugaševića s lijevoga boka po kojem je lopta zapela u gužvi, a prvi je do nje stigao Glavina. Njegov udarac s desetak metara je fenomenalnom reakcijom zaustavio – Vargić. Bila je to najava »Splitova« vodstva. Križanac je izborio prekršaj u duelu sa Sharbinijem i izveo slobodan udarac s desne strane, Glavina nadvisio Maleša i glavom loptu poslao u desni kut toliko precizno da ni Vargić nije mogao ništa – 1:0. Kek je povukao logičan potez, potpuno otvorio utakmicu, ubacivši i drugoga napadača – Andreja Kramarića. Povratna informacija s terena je izostala. Iskusna splitska momčad »ubila je utakmicu«, sačuvala teškom mukom stečenu minimalnu prednost.
 
Si Spiritus pro nobis, quis contra nos?
USF1926
USF1926
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 6.359
04. studenog 2013. u 03:52
Riječani bosi po crvenom trnju
 
 
I četvrti puta zaredom Rijeka je ostala praznih ruku u Parku mladeži. Jedan pogodak bio je Splitu dostatan za tri boda i približavanje gornjem domu. Riječani su poraženi drugi puta ove sezone (nakon Maksimira), s istim rezultatom na isti način. Kratki spoj u kaznenom prostoru nakon prekida. Prečesto iskaču osigurači na ubačene lopte, iz prekida, kornera ili ubačaja. Kek će valjda znati zbog čega se njegovi ljudi izgube u vlastitoj šumi. Činjenica je da su prekidi Ahilova peta riječke momčadi. A stoperi (Knežević i Marić) su još jednom imali samo jedan zadatak, čuvati vrući prostor. Jer, natjerati ih igrati prema naprijed nije izvedivo ni pod prijetnjom oružja. Zbog toga je, na drugoj strani, Križanec – velemajstor. 
    Rijeka sada kasni za Dinamom četiri, a za Hajdukom dva boda, jer u Parku mladeži nije nijednom uspjela zatresti mrežu domaćina. Prigoda je bilo, više nego, objektivno igre. Previše se kalkuliralo, čekao onaj trenutak (Alispahić, Benko...) koji nije stigao. Lopte su bačene u bunar. Na planu igre dvojica igrača, Maleš i Močinić, ne mogu držati cijelu momčad. Kek je u nastavku zamijenio svu trojicu ofenzivnih »polušpica« – Alispahića, Sharbinija i Kvržića. Pokazalo se da je kasno u vatru ubacio Kramarića. Dobro je sve izračunao, ali su dvije promašene prigode srušile taktičku konstrukciju. Krpao je momčad s Mujanovićem na »lijevom beku« (desno se vratio Tomečak), zaigrao na kartu brzine iz drugog plana, ali bez efekta. Nula golova, nula bodova. Nije to bila prava Rijeke, ni meso ni riba... 
    Splićani su uzeli bod u Koprivnici u sudačkom vremenu, a njihov je trener Igor Tudor još jednom podivljao, na suca, naravno. Navodno će mu darovati zlatni Rolex jer mu je »ukrao« par sekundi kada je Hajduk trebao zabiti gol... »Kome treba to što smo doživjeli u Koprivnici. Nitko mi ne može kazati da je sudac bio pošten«, kazat će Princ Igor. 
    Vjerojatno je zaboravio kako se provukao u Mladini u kup utakmici izjednačenjem iz izmišljenog jedanaesterca. Taj je sudac, pretpostavljamo, bio – pošten! Bitno je da ima ulja za navijačku vatru urote... 
    Hrvatska je razbila balkanske okove, otrgnula se iz neželjena zagrljaja. I službeno je postala dio Europe. Ali jednom djelu nogometnih navijača Srbija je ostala – uzor! Posljednji, 145. »večiti derbi« (C.zvezda – Partizan 1:0) pokazao je kako se divlja na Balkanu. Tamo gdje je u modi reket u oba pravca, iz klupskih uprava prema navijačima i obrnuto. Vatreni uvod u utakmici bile su tučnjave Delije i Grobara, bakljama, motkama, metalnim šipkama, kamenjem. Krvave i razbijene glave... Žandarmerija je morala »okupirati« zeleni travnjak kada su se spustili padobranci u crveno-bijelim bojama. Grobari su preskočili ogradu i krenuli u obračun sa »skakačima« mrskih boja. Na »Marakani« su gorjele stolice, stadion je bio buktinja. Vatrogasci su teško dolazili do vatre, navijači su je branili tijelima... 
    Scene koje ne bi nikada željeli gledati u našim gradovima, na našim stadionima. Ali, nažalost svi zajedno alimentiramo vatru kolektivnog ludila. Hrvatski nogometni savez i Udruga prvoligaša (u suradnji s policijom i drugim »represivnim« institucijama), s jedne i navijači s druge strane. A ministarstvo sporta odjednom ne čuje, ne vidi, ne govori... Nije lako protiv – naroda. »Vaučerizacija«, kao spasanosno rješenje, bio je kao da vragu uručite Sveto pismo. Sada barem imamo jasnu situaciju, navijači su se ujedinili protiv svojih »tlačitelja« (HNS-a i policije). U neubranom su grožđu klubovi. 
    Potezanje konopca donijet će samo jedno – pucanje na »srpski način«. Udruga prvoligaša mora pod hitno reagirati, u pitanju je egzistencija klubova. Zaustaviti samospaljivanje nogometa. Navijači ne mogu bez klubova, a jadni su klubovi bez navijača... Iz stanja kaosa i anarhije moguće je izaći samo dijalogom, obje strane moraju napraviti korak nazad prema zbližavanju. Da nam stadioni ne postanu – divlji zapad. 
    Najnoviji »zakon o navijačima« vrijedi manje od papira na kojem je napisan. Sve zbog toga što se ranije doneseni zakoni nisu poštivali, mnogima se gledalo kroz prste. Situacija je izmakla kontroli i batina više ne pomaže. Priča o reketarenju u Srbiji vam vjerojatno nije strana na našim prostorima. Mafijaši i divljaci (Savez i navijači), imaju isti DNK-a u Srba i Hrvata. Za dodatne informacije pitati Michela Platinija, predsjednika UEFA-e, uveo je nultu toleranciju na – divljaštvo i pirotehniku, kao i rasizam i govor mržnje. Možda ima putra na glavi (šef mafije ?), ali njegovi ljudi pišu zakone i kažnjavaju.
Si Spiritus pro nobis, quis contra nos?
USF1926
USF1926
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 6.359
04. studenog 2013. u 03:53
 
Kek: Nedostajalo je moći i agresije
 
 
MLAKI U DUELIMA – Matjaž Kek * Foto: I. TOMIĆSPLIT » Trener »bijelih« Matjaž Kek stigao je vidno razočaran na presicu nakon utakmice u Parku mladeži iako je svoje raspoloženje vješto skrivao. Razumljivo, čovjek nije ove sezone navikao gubiti utakmice. Osim toga, nije uspio razbiti jednu od rijetkih negativnih tradicija. Protiv »Splita« je osvojio bod u tri pokušaja... 
    – Porazi su sastavni dio našega života, čestitke domaćinima... – započeo je Kek. – Vidjelo se da u našoj igri nema prave dinamike i živosti. Puno smo kasnili u duelima, možda malo prespavali prvo poluvrijeme, a onda morali bolje iskoristiti 20 minuta nastavka. Na kraju dobijemo gol iz prekida. Međutim, kada ne zabiješ nemaš se čemu nadati. Ništa, idemo dalje. Za četiri dana je nova utakmica, ali vidi se da nam nedostaje malo svježine. 
    Pronijela se priča da ste na poluvremenu vikali u svlačionici?
    – Bez komentara! 
    Na ritam utakmica ne možete utjecati, kako onda osvježiti ekipu?
    – Možemo što bolje organizirati rekuperaciju, zarotirati igrače. Možda ovoga puta nisam bio sretne ruke, pravi u odabiru nekih igrača za ovu utakmicu. Igra je bila agresivna s puno duela, a mi smo imali previše igrača koji su s premalo odlučnosti ulazili u te duele. To je kada nedostaje snage i svježine. Bilo je puno šansi s obje strane. »Split« je u dobroj seriji, ali njihovih 14-15 utakmica ove sezone, a naših 26 ipak je razlika. Malo smo izgu
Mršić: Suci su bili na visini! 
    
    Stanko Mršić je izgledao kao umoran čovjek. I sam je priznao da ga je ova utakmica ispraznila. 
    – Umorio sam se od letanja uz aut liniju..., ali čim se pobjedi sve je lijepo i dobro. Vjerovao sam da možemo biti opasna ekipa, posebno u prvom poluvremenu gdje smo pokazali da možemo dobro igrati. Vargić je bio na visini, obranio je nekoliko teških lopti. U nastavku smo uspjeli zabiti gol iz prekida, iako i ranije smo imali nekoliko šansi iz prekida. Bio je problem do kraja jer su Riječani imali šansi, pokazali da su opasni. Najbitnije da smo pobijedili i da se polako stvara klapa. Dajemo do znanja svima da možemo biti opasni. 
    Spomenuo je trener »Splita« ničim izazvan i suce, koji nisu ništa ključno pogriješili, ali su kriterijem suđenja pogodovali agresivnijoj domaćoj momčadi.
    – Pohvalit ću i suce koji su bili na visini, bez greške! – rekao je Mršić. (I. VO.)
bili ritam, ali to sam i očekivao. Da su nas barem zaobišle ozljede bilo bi bolje. Vratili su se srećom Tomečak i Jugović, iako malo silimo s njihovim povratcima. 
    U idućih mjesec dana moglo bi se rasplesti sve u borbi za vrh?
    – Nas očekuje pravi spektakl, prava ekipa »Lyona«, a onda prije reprezentativne stanke »Hrvatski dragovoljac«. Onda se moramo svi u klubu aktivirati i napraviti sve za servis igrača jer oni su ti koji izgaraju na terenu. I tu moramo napraviti sve da bi ti igrači smogli fizički i psihički snage. To nisu alibiji, »Split« je jednostavno bio odlučniji. Falilo nam je moći i agresije. Treba se na to naviknuti, treba ući u naviku da bi svaka tri, četiri dana trebalo kopati, a tu smo imali dosta igrača koji nisu bili na to spremni – rekao je Kek. (I. VO.)
 
Si Spiritus pro nobis, quis contra nos?
USF1926
USF1926
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 6.359
04. studenog 2013. u 03:54
 
EKSKLUZIVNO NAŠ REPORTER U NOGOMETNOM KAMPU FONDACIJE SOCIAL SPORT U GLAVNOM NIGERIJSKOM GRADU ABUDJI
MOJA AFRIKA 
Božo čini pravu stvar
Uživam raditi s ovom djecom. Poštena su, neiskvarena. Vesele se svakom golu, prilici, sretni su što su ovdje. I ja sam sretan što sam dio projekta. Ovo je Afrika i važno je znati da činimo nešto dobro – kaže Božo Matijević 

Robert FRANK
 
NA NACIONALNOM STADIONU – Polaznici akademije »Football College Abudja«Ajde, ajde Onoko, trči, što si se predao! – viče Božo usred Abudje, glavnog grada Nigerije, koji tu afričku državu zamišljenom linijom dijeli na sjevernu i južnu. Abudja je u sredini Nigerije, novi je to grad u koji se dosta ulaže. Smještena između nekoliko brda, Abudja sada već broji milijune stanovnika, navodno njih desetak. A Božo je, naprosto – Božo. Svima u Rijeci i šire dobro poznati Božo Matijević – riječki nogometni trener velikih motivacijskih sposobnosti i još većeg radnog momenta. Nakon igračke i trenerske karijere koja ga je među ostalim preko Austrije odvela do Velike Kladuše pa do udaljenog Dubaija, sada se skrasio u Nigeriji. Matijević u srcu Afrike vodi Football College Abudja, skraćeno Akademiju iza koje stoji Fondacija Social Sport talijanskog poduzetnika Gabrielea Volpija, prvi suradnik kojeg, Riječanin Damir Mišković, i više nego uspješno vodi HNK Rijeka. Božo Matijević preuzeo je vođenje Akademije prije nešto više od godine dana. Za mnoge možda i neočekivano, odmah je počeo postizati odlične rezultate. U Abudji smo s njime proveli jedan trening. Na terenu se zeza s djecom koju je Akademijin autobus upravo doveo iz kampa u kojem žive. Šali se, ali ih i autoritativno dovodi u red. Scena izgleda nadrealno: 46 klinaca obučenih u čiste bijele sportske dresove, dva asistenta Ahmed Ahmad i Ahmed Lawal, trener vratara Ibrahim Sulejman, i rame uz rame s njima, i ispred njih, kao glavni Božo Matijević i talijanski mu kolega Renzo Gobbo. Trening se odvija na pomoćnom terenu Nacionalnog stadiona na kojem igra samo reprezentacija Nigerije. U nekoliko navrata na tom je stadionu zaigrala i Božina momčad. I nitko drugi!
    – Repka i mi jedini ovdje igramo – smije se Božo. Pomalo je neobično, pojašnjava, da Abudja, s tolikim brojem stanovnika i višim standardom života od ostatka Nigerije, među 18 klubova nema svog premijerligaša. Stadion, izgrađen prije samo nekoliko godina, može primiti 60 tisuća gledatelja, napola je ukopan. Izgleda veličanstveno. 
    – Ova djeca maštaju da će ovdje zaigrati prave, repezentativne utakmice. Njima je to strašan motiv – kaže Božo dok sa svojim igračima pozira na travnjaku Nacionalnog stadiona. Namještaju se, vole aparate i svjetla pozornice. Čim smo završili Božo ih dovodi u red. Počinje trening... 
    
Sjajne predispozicije

A Onoko, onaj Onoko s početka priče, kojeg je Božo upozorio da se ne predaje i nek' trči za loptom... Ma vraga se Onoko predao, na što ga je Božo upozoravao čisto iz pedagoških razloga, isključivo kako se mladi nogometaš ne bi previše opustio. Onoko za loptom juri k'o lud. 
    Ta djeca imaju pluća maratonca, odličnu fizičku konstituciju, trbušnjake, »pločice« vidljive iz aviona, imaju sve predispozicije za nogomet. 
    Ali, prije svega, kaže Božo, imaju vic, petu, nadigravanje, kombinatoriku i uživanje u igri. 
    – Djeca u Nigeriji, čega u Europi više nema, nogomet igraju na svakom koraku. Svaki slobodan prostor koristi se kao improvizirano
Jedan poraz u godinu dana 
    
    U nešto više od godinu dana koliko vodi Akademiju, Božine su momčadi odigrale oko 120 utakmica. Izgubile su samo jednu – od A reprezentacije Nigerije (4:1), iako su s tom reprezentacijom igrali i 3:3! Remizirali su i s reprezentacijom U-20 (0:0). Njegovi su dečki, na iznenađenje mnogih, u Rijeci osvojili Kvarnersku rivijeru. Trenutno su dva igrača Akademije, golman Sunday Alampaso i centralni vezni Alfa Abdulahi, standardni u postavi nigerijske U-17 reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Dubaiu, gdje po mnogima igra najljepši i najefikasniji nogomet, pobjedom nad Urugvajom od 2:0 ušla u polufinale! Uspjesi, zasad, prate Akademiju gdje god nastupa. Tako je prije mjesec dana u Abudji nastupalo osam najboljih momčadi u mlađoj dobi. Uvjerljivo prvi bili Božini su dečki. Dvojica njegovih, Etim Emanuel i Hilip Ikeocha, proglašeni su najboljim igračima. 
    
Riječki putokaz 
    
    Akademija radi 11 mjeseci u godini. Prestaje s radom samo od 15. prosinca do 15. siječnja. Ostalo vrijeme se trenira i igra. 
    – Cijelo ljeto, na 35 do 40 stupnjeva, ta djeca igraju bez problema. Iako je vlažnost zraka velika, oni tome odolijevaju. Bez problema treniraju dva puta dnevno po dva sata. 
    Prepoznaje li Božo među svojim igračima iz ovih dviju generacija koje vodi nekog s potencijalom za Rijeku, hrvatsku ligu ili možda i nešto više? 
    – Čuj, ponovit ću ti: nama je prioritet da Akademija ima socijalni karakter, da smo društveno angažirani i da djeci omogućujemo što je moguće normalniji razvoj. Ako pritom neko dijete pokaže potencijal za Rijeku i Europu, to će biti super. No, pravi odgovor na pitanje naći ćeš u njihovom rezultatu koji su postigli na Kvarnerskoj rivijeri. Iako najmlađi, bili su prvi – kaže Božo. 
    
Bijeg iz siromaštva 
    
    Božo kaže da su mladi nigerijski nogometaši izuzetno izdržljivi, brzi, imaju urođenu agresivnost, upornost i borbenost. 
    – Nevjerojatno su motivirani. Žele postati uspješni nogometaši. Ovdje svako muško dijete želi postati – nogometaš. Osim što ga vole, nogomet može biti, budimo iskeni, i bijeg iz teškog života i siromaštva – kaže Božo.
igralište. Nogomet se igra svugdje i stalno, svakog dana, gotovo svakog sata – kaže Božo, navodeći kako ulični nogomet u Nigeriji, za razliku od Europe, nije odumro. Taj svakodnevni, neopterećujući dodir djece s loptom, kad ona uživaju u igri i zdravom nadmetanju po Božinom je mišljenju jedan od važnih faktora za uspjeh nigerijskog nogometa i Akademije. 
    I ono što je važno, možda i presudno u jednom dijelu dječjeg nogometnog razvoja – na tribinama, uz igralište koje koristi Akademija koju vodi Božo Matijević, nema histerije, nema bolesnih pritisaka na djecu da moraju uspjeti. Takvih problema nema jer na treninzima i utakmicama nema roditelja čija su djeca u Akademiji. Nema ih jer žive stotinama ili koju tisuću kilometara dalje. Ali i da žive u blizini, roditelji na treninge svoje djece ne bi dolazili iz dva razloga. Prvi je taj što je u Nigeriji, bez obzira na stupanj njene gospodarske i društvene razvijenosti koji nije previsok, nezamislivo da roditelj uz ogradu pritišće trenera da mu dijete mora igrati. Drugi je taj što su u Nigeriji svi fokusirani na stvaranje što normalnijih uvjeta života. To je u Nigeriji, državi u kojoj se infrastruktura ne uspijeva dovoljno brzo izgraditi kako bi zadovoljila potrebe nevjerojatno brzo rastućeg broja stanovništva, težak posao. Roditelji zato rade po cijele dane, a to djeci i trenerima, rasterećenim pritisaka, osigurava normalno bavljenje sportom. 
    
Činiti dobro

I upravo zbog toga, dakle, nigerijska djeca u kampu koji vodi Božo Matijević imaju privilegij razvijati svoje sportske vještine i brusiti svoj nogometni talent bez bolesnih imperativa. 
    – Znaš što, Frank? Uživam raditi s ovom djecom. Poštena su, neiskvarena. Vesele se svakom golu, prilici, sretni su što su ovdje. I ja sam sretan što sam dio ovog projekta. Ovo je Afrika i važno je znati da činimo nešto dobro. Da pomažemo, da smo korisni, da smo neku djecu izvukli iz siromaštva, osigurali im pristojan smještaj, tri i više nego pristojna obroka na dan, omogućili smo joj školovanje i igranje nogometa, putovanja svijetom po turnirima. Otvaranjem ovakve Akademije može se reći da smo za društvo u Nigeriji, koje je uglavnom i dalje siromašno, napravili dobru stvar. Nitko od ove djece ne mora uspjeti kao nogometaš. Nitko od njih ne mora zaigrati ni u Rijeci ni u Europi. OK, ako se to dogodi, to će biti super. Ali, ponavljam ti, nama je cilj, i tako je postavljena filozofija naše Akademije, prije svega socijalni. Želimo djeci dati priliku za normalan životni razvoj. To je i prepoznato. Djeca nam se sama javljaju. Broj zainteresiranih puno je veći od trenutnog kapaciteta Akademije. Iako u Nigeriji već 20, čak i 30 godina postoje neke akademije, tisuće djece pred vratima čeka ulazak u naš program. Pokazalo se da znamo raditi s djecom i da imamo rezultate – kaže Božo. 
    Akademija trenutno vodi brigu o 46 djece, osim Bože, Renza Gobba, dvaju asistenata i jednog trenera golmana, još su zaposleni i jedan komandant kampa u kojem djeca žive, dva oružara, po jedan doktor i fizioterapeut, dvije kuharice, tri administratora te vozač autobusa što je u vlasništvu Akademije. 
    Na terenu do ovog na kojem igraju Božini dečki, grupa djece igra međusobno. Nadmeću se, žele se pokazati, žele svoje mjesto u Akademiji. Petkom ih, kaže Božo, on i njegovi pomoćnici pogledaju. To je dan otvorenih vrata Akademije. 
    – Jedan mali, beskrajno simpatičan, svakog dana satima žonglira uz naš teren. Želi da ga primjetimo – kaže Božo dok do terena na kojem njegovi treniraju dva dječaka od 11 godina oblače svoje bijele dresove, navlače kopačke, razgoračenih očiju promatraju sretnike iz Akademije i priznaju mi da je to i njihov san. Svakog dana nakon škole s torbama punih knjiga i sportskom opremom dolaze na Božine treninge. Najprije gledaju Božine igrače, pa onda zaigraju na susjednom terenu i strpljivo čekaju priliku. Božo ih promatra krajičkom oka. Kaže mi da cijeni upornost. A ova su dvojica uporna. Sjedimo na plastičnim stolicama malo poviše terena. Skreće mi pažnju na teren. 
    – Gledaj ovog malog od 12 godina, samo ga gledaj kako se kreće. Prepun je samopouzdanja iako igra s dečkima starijim od sebe po tri, četiri, nekad i pet godina. Zapamti njegovo ime. Zove se David Mark i igra lijevog bočnog. 
    Božo i ja pratimo nadigravanje na dva gola. Igraju 96. i 97. protiv 98. i 99. godišta. Teren je malo grbav pa lopta po zakonima fizike malo više odskače. Ali to malim Nigerijcima ne smeta. Svaki od njih brzo je primiruje i još se brže rješava. 
    – Stalno se kreću. Dobri su u igri jedan na jedan. Neke stvari njima su naprosto urođene – kaže Božo.
 
Si Spiritus pro nobis, quis contra nos?
USF1926
USF1926
Mali dioničar
Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 6.359
04. studenog 2013. u 03:57
LYON SKUPA CIJENA ČETVRTE POBJEDE
Anthonyju Lopesu pukli lumbalni kralješci
 
 
* Foto: Foto REUTERSLYON » Momčad Lyona, suparnik Rijeke u četvrtak na Kantridi (21.05) u susretu 4. kola I skupine Europske lige, ostvarila je prvu prvenstvenu pobjedu (ukupno četvrtu) poslije 22. rujna i šestoga kola. No, trobod u ogledu s Guingampom (2:0) imao je visoku cijenu. Koloniji ozlijeđenih priključili su se vratar Anthony Lopes i Maxime Gonalons. Lopes ima frakturu drugog i trećeg lumbalnog kralješka i bit će dva do tri mjeseca izvan stroja. Vratar Lyona, koji je stradao u sudaru u 32. minuti, drugu je noć proveo u bolnici. Na njegovo mjesto stiže Remy Vercoutre, povratnik poslije šest mjeseci stanke zbog ozljede koljena... 
    Kapetan Maxime Gonalons stradao je u jednom neopreznom startu Moustaphe Dialla, ozlijeđen je desni gležanj. 
    – Moglo je biti puno gore, ali ostao je samo pečat na gležnju. Nije tako strašno. Više se radilo o strahu... – kaže Gonalons, koji bi ipak mogao zaigrati na Kantridi. 
    Sastav Remija Gardea pokazuje znakove buđenja, igrajući u sistemu 4-3-1-2.... Pogled na ljestvicu baš nije sjajan, Lyon je na 12. mjestu s 15 bodova. (Z. H.)
Si Spiritus pro nobis, quis contra nos?
  • Najnovije
  • Najčitanije