George Bush je napisao/la:
Angel Dust je napisao/la:
Ja osobno ne vjerujem u priću o dva napadača.Mislim da niti jednu utaknicu protiv Din,Haj,Lok i Spl.ove sezone nismo počeli u takvoj formaciji-tu naravno mislim na dva klasična napadača,ne Sharbu i Kvržića-uključujući i utakmice na Kantridi,pa nećemo ni ovu koju igramo u gostima.U svim tim utakmicama Kek je krenuo malo zatvorenije,što bi po meni u Splitu moglo biti pogrešno jer teško će nešto sam napraviti pored Maloče i Milovića.Hajduku,bar po najavama,fali dosta igrača i sigurno ni oni neće navaljivati ko Turci.Mogla bi to sutra biti jedna teška šahovska partija Keka i Tudora.
Vidi cijeli citat
4-4-2 ne znači ofanzivnije nego 4-2-3-1
nije stvar u broju napadača, jer se nekad i sustav sa nominalno jednim napadačem pretvara u igru sa tri-četiri napadača
stvar je malo zamršenija nego što prosječni forumaš može shvatiti
Vidi cijeli citat
Prvo pravilo taktike je da ne igraju sustavi igre nego igrači sukladno svojim ulogama u momčadi i principima igre koji su utrenirani. Teoretski nije velika razlika između sustava 4-4-2 i 4-2-3-1, jer u oba sustava je ista obrana, ista 2 zadnja vezna igrača, ista dva krilna igrača, dakle razlika je samo u dva igrača. Odmah da se ogradim od sitnih upadica, postoji više od 20 podvarijanti 4-4-2 sustava, ali trenutno pričamo o onome 4-4-2 kojeg je Rijeka igrala ove jeseni.
Čak i kad znamo da Benko igra u oba slučaja, rekli bi da je razlika hoće li igrati Alispahić ili Kramarić. Ono što bi ja volio (a mislim da se neće desiti) je da igra Kramarić. Smatram da bi se on snašao kao druga špica (možemo onda pričati o formaciji 4-4-1-1) i da bi više koristio na planu igre od Alispahića. Time bi vjerojatno imali nešto manji postotak lopte na kraju utakmice, jer bi nam akcije bile okomitije (rizičnija dodavanja, manji postotak točnih dodavanja, ali u protivničkoj polovici, gdje je najmanje 6 igrača iza lopte), ali bi definitivno dobili veću mogućnost presinga na protivničku zadnju liniju, što smo se složili da bi nam bila kvalitetna taktika za sutra.
Na taj način bi tjerali njihovu obranu da igra na duge lopte, što opet podrazumijeva da njima smanjujemo posjed lopte, povećavamo broj zračnih duela naše obrane (razlog više da igra Datković).
Ako ćemo već pričati o taktičkim detaljima, očekuje se da u fazi obrane naši napadači igraju u okomitom rasporedu, odnosno da Benko ometa dodavanja stopera, a da Kramarić ometa zadnjeg veznog koji se vraća po loptu, dok krilni igrač napada stopera-beka s loptom, a drugi krilni se povlači u sredinu na razmeđu drugog zadnjeg veznog i beka.
S druge pak strane, (sad konačno dolazi detalj koji sam htio istaknuti), volio bi da Kramarić u trenutcima kad imamo loptu (i krećemo graditi napad iz zadnje linije) se kreće u međuprostoru njihove obrane i napada, ili se (ovisno o potrebi) vraća još dublje po loptu, ali na polulijevu distancu. To smatram ključnim. Na taj način bi ostvarili više ključnih taktičkih prednosti:
1. Dijagonalni položaj u odnosu na Močinića koji je ipak naš glavni kreator igre i mogućnost kvalitetnijeg prijema lopte
2. Neposredna blizina Sharbinija, mogućnost suradnje na malom prostoru, driblinga i probijanje lijevog boka
3. Okomita lopta u prostor Benku
4. Prijenos težišta igre na lijevu stranu u napadačkoj polovici, kako bi rasteretili desnu stranu napada, iz čega proizlaze:
a) dijagonalne lopte u prostor Kvržiću
b) Prebacivanje težišta igre na desni bok visokim loptama Tomečaku što za posljedicu može imati prodor po boku za Kvržića ili centaršut u šesnaesterac gdje napadaju Benko, Kramarić i Sharbini, Maleš na odbijancu, a Močinić osigurač