ROVINJ » Srijeda ujutro, 10 sati. Igrači »Rijeke« istrčali su umjesto na travnjak u Rovinjskom selu, na plato kraj otvorenog bazena hotela »Lone« (proglašen svojevremeno za najljepši kongresni hotel u Europi). Trener »bijelih« Matjaž Kek prepustio je igrače u ruke kondicijskog trenera Uga Maranze. Istezanje, pa vježbe snage. Sve zajedno malo manje od jednog nogometnog poluvremena. Drugo poluvrijeme uslijedilo je u šumi. I to ne bilo kakvoj. Park šuma Zlatni rt jedna je od naljepših i najvećih u Hrvatskoj, ali i na Mediteranu (20-ak tisuća kvadrata). No, nogometaši »Rijeke« nisu imali prilike uživati u brojnim pješačkim ili biciklističkim stazama, razgledavati natpise ispod stoljetnih stabala ili u skrivenim uvalicama uživati u pogledu na otok Svetu Katarinu ili pučinu na kojoj su odmarali galebovi. Maranza je pronašao jednu kosinu, šumski put, postavio čunjeve, te servirao igračima – šprinteve. Uzbrdo, naravno. Prvo malo s »zdezna« pa onda malo »zlijeva« kako bi rekao talijanski stručnjak koji je u ovih godinu i pol dana koliko je na Kantridi naučio većinu hrvatskih izraza neophodnih za vođenje treninga. – Počeli smo raditi na bazičnom dijelu fizičkih priprema, dakle od razvijanja aeorobnih kapaciteta, odnosno vježbi snage, pa do izdržljivosti... Pojednostavljeno krenuli smo od nule i svaki dan činimo nešto više – objašnjavao je Maranza nakon treninga. Prazni spremnici Iza igrača je relativno kratka stanka, prošlo je tek 15-ak dana od posljednjeg treninga u 2013. godini pa do okupljanja u 2014. godini. Pretpostavka je da »spremnici« u igrača ipak nisu potpuno prazni. – Sigurno da situacija nije kao što je bila prije primjerice godinu dana ili kada sam došao. Startna pozicija je ipak s jedne više razine. Međutim, ovo je razdoblje kada očekujem da ćemo osjetno podignuti kapacitete jer smo u posljednjih dva mjeseca jesenskog dijela sezone imali utakmice svaka tri dana i nismo imali vremena za kondicijske treninge. Ovako ćemo raditi otprilike do polaska u Španjolskoj. Tamo će veći naglasak biti na odigravanju utakmica i morat ćemo mijenjati ritam rada, ali i konačan cilj treninga će biti drugačiji – rekao je Maranza koji je oduševljen onime na što je naišao u Rovinju. Doduše, nije mu prvi put. »Rijeka« je često u Rovinju u posljednjih godinu, dvije. Zapravo, za svakih većih kiša »bijeli« su prisiljeni potražiti gostoprimstvo u Istri. Srećom da je blizu i da su uvijek tamo dobrodošli. Uostalom, »Rijeka« je oduvijek tamo imala puno simpatizera i navijača. – Rovinj je sjajan, perfektan za ovaj dio priprema. Imamo šumu, travnjak, fitnes... Sve što nam je potrebno! – poentirao je Maranza koji nije spomenuo more, iako su igrači »Rijeke« na kraju treninga (prije ručka i odmora uoči poslijepodnevnog treninga) opuštali mišiće u plićaku na obližnjoj plaži ispod hotela »Lone«, te gledali kako jedan, pretpostavka je domaći čovjek, odvažno niže plivačke ture kao da je u najmanju ruku kraj rujna, a ne početak siječnja. Trener Matjaž Kek kaže da bi mu se rado pridružio, očito nije zimogrozan tip, da nije u »radnom okruženju«. I »šef« je prezadovoljan s prvim danima priprema i svime na što su on i momčad naišli u Rovinju. Tomečak po posebnom programu Jutarnji trening u park šumi kraj hotela »Lone« pored vratara preskočio je i Ivan Tomečak. Desni bek riječke momčadi odradio je poseban trening u klupskom fitnesu zajedno s fizioterapeutom Alenom Ilićem. Kvržić se priključio Kompletirali su se riječki redovi u Rovinju. Nakon što je dobio nekoliko dana više slobodnih od ostatka momčadi u hotelu »Lone« priključio se BiH reprezentativac Zoran Kvržić, koji je u poslijepodnevnim satima počeo s treninzima. Cijeli teren samo za vratare! Jedini vratar na treningu kraj hotela »Lone« bio je Ivan Mance. Iako u sportskoj opremi najviše vremena proveo je s mobitelom na uhu. Cijena novoga poziva kojega je izabrao! Nije bilo njegovih dojučerašnjih kolega Ivana Vargića, Simona Sluge i Dine Raspora. Trener Siniša Ćaleta s njima je radio na travnjaku u Rovinjskom selu. – Ovo je prvi put u osam godina otkada sam u klubu da je cijeli travnjak bio na raspolaganju samo za vratare. Osjećao sam se kao gospodin trener! – pohvalio se Ćaleta nakon treninga.Hvala domaćinima – Kako sada sve to skupa izgleda, možemo samo zahvaliti klubu što nam je sve to omogućio i ljudima u hotelu »Lone«, ali i na igralištu u Rovinjskom selu. Ovo su sada uvjeti koje bi svaki trener mogao samo poželjeti. Iako, treba reći i da vrijeme igra za nas. Barem zasada smo napravili sve što smo planirali, igrači rade s puno motiva i želje. Znam da im nije lako, ali koje pripreme su lagane. Neću o stereotipima da su ovo najteže i najbolje pripreme, jer to će vrijeme pokazati. Meni je važno da su igrači željni i zdravi i da imamo uvjete kakve mislim ipak »Rijeka« i zaslužuje – govori Kek. Čovjek je prošao sve u nogometu, pripreme u Turskoj, Španjolskoj, pa i na »svojem« Pohorju. Možda je i najmeritorniji dati odgovor na upit zbog čega Rovinj i(li) Istra nikako ne mogu postati – Antalya. – Treba dovesti ljude i pokazati im kako to izgleda. Normalno, budući da mi igramo nogomet, tu su u prvom planu igrališta. Puno toga ovisi i o vremenu. Sada je idealno, ali kada na kontinentu zahladi onda zna i ovdje biti hladno. Kada bi sve ostalo kao što je sada ne bi trebalo ići ni u Tursku, niti igdje drugdje. Opet, traže se i protivnici. Za ovu fazu imamo uvjete više nego što sam očekivao. Hvala svima koji nas sa smješkom dočekuju u Istri. Osjećamo se kao kod kuće! – zaključio je trener »bijelih«. Igrači ipak nemaju baš tako široke osmjehe na licu kao »Rijekini« domaćini jer prolaze kroz onaj najteži i najnaporniji dio priprema. Bez obzira što su se metode treninga u posljednjih dvadesetak godina malo promjenile, uvijek se ovi prvi dani svode na izlizanu priču o »krvi, znoju i suzama«. Nema druge ako se želi spreman dočekati nastavak sezone. |