I ovja iz mog primjera bi kada bi ga pitao za koga navijaš,rekoa bi za Rijeku,ali nije znao zašto ja žurim.  Nisu dolazili na kantridu jer ih ne zanima loš nogomet u lošoj i korumpiranoj ligi i za njih je nevjerojatno da neko po kiši ide gledat Rijeka-Cibalia borba za ostanak. To šta oni simpatiziraju Rijeku ne čini ih navijačima,a neki od njih sada imaju pretplate. S mog gledanja na to,sve ok i normalna stvar,ali je ljigavo kako se svi sad odjedaput predstavljaju kao veliki navijači.

Za nekoga sa mnom,za nekoga s Volpijem

Za nekoga sa mnom,za nekoga s Volpijem

Za nekoga sa mnom,za nekoga s Volpijem

Ja sam "Gashijevac",pa me zanima da li sam kao takav navijac Rijeke ili samo shiptar?
Molim da mi odgovore samo oni s preko 20 godina staza na Kantridi.
Hvala! 

Nek mu USF baci čevape pa nek ih ovaj jede sa poda

kao Džajić na Marakani

Pa dobro ovo šta piše Saher je istina i nitko niti ne bježi od toga da nije tako...tako i ja naletim ispred zgrade na poznanika, pitam ga šta ima a on meni da je upravo došao iz portugala, da su išli kombijem, nisam zapamtio dali su dva ili tri dana bili na putu...ja sam totalno zablesavio u tom trenutku jer nikad do tada njega nisam povezivao niti sa Rijekom, niti ga vidio na Kantridi, niti sam sa njim ikada progovorio niti jednu riječ u vezi Rijeke i nogometa...i tako ja u šoku pitam njega pa od kad ti pratiš Rijeku, a on meni onako bahato da šta ja znam šta su utakmice, da od Osijeka 99 nije išao na utakmice ali prije toga da je išao...više nismo ni riječ progovorili...ja sam i dalje bio u šoku, od prije devedeste sam na Kantridi, 94 prvo gostovanje i barem ih pedesetak imam u nogama, znam čovjeka cijeli život, ista generacija u osnovnoj i stvarno ga nikada nisam vidio na utakmici i sad takav lik odvoji svoja dva, tri dana u životu i ode u portugal na utakmicu...i šta je on sada, jel navijač ili...ja sam još uvijek u čudu...jaka Rijeka i zanimljiva euro gostovanja su bila mamac za mnoge "navijače" a nekima od njih i prva gostovanja u životu...svejedno mi nikad iz glave neće izaći ona slika iz stuttgarta kad je onolika masa navijača Rijeke okupirala njihov centar i kad je kolona krenula prema podzemnoj...cijeli život sam sanjao o tome na raznim livadama i stadionima, gdje god je Rijeka igrala i tamo sam to doživio iako više nisam aktivan po gostovanjima unazad par godina, a takva scena nebi bila moguća bez takvih likova...a tek kad sam na slikama iz lyona ugledao kolegu koji niti nezna pravila nogometa, nikad nije niti pričao o Rijeci niti o nogometu, ima blizu četrdeset, dvoje djece i on stoji u dresu Rijeke na Gerlandu...šta je sljedeće pitam se???                              

Na početku svakih priprema jedan od najvažnijih ljudi u stručnom stožeru svakog kluba je - stručnjak za fizičku pripremu. U HNK Rijeci to je profesor Ugo Maranza. Profesionalan, studiozan i s velikim iskustvom u radu, prvenstveno u talijanskoj Serie A. Njegov je glavni zadatak briga o kondiciji nogometaša. S njim smo porazgovarali u Rovinju, na početku zimskih priprema Rijeke za nastavak sezone.

Kako ste zadovoljnji uvjetima u Rovinju?

- Mjesto je predivno, ali najbitnije od svega je da ovdje imamo sve što nam treba. Imamo odlične uvjete za trčanje u obližnjoj šumi, imamo odlične terene, odličan hotel i što nije manje važno – ljudi su nam jako naklonjeni. Omogućuju nam sve što nam je potrebno – rekao je na početku razgovora talijanski stručnjak.

Što je glavni cilj ovih priprema po pitanju fizičke pripreme?

- Rekao bih da imamo vremena, ali ne baš tako puno. Ipak počinjemo s više razine, nego što smo počeli na početku prošle sezone. Prvi tjedan će biti posvećen uglavnom povećavanju snage, ali isto tako baš svaki dan uvedemo i malo tehničko – taktičkog dijela treninga. Svaki dan dečki bar malo dotaknu loptu i to je za mene jako važno. No tek za par tjedana rad na fizičkoj spremi će se malo smanjiti, a sukladno tome pojačat će se rad s loptom.

U kakvom su se stanju nogometaši vratili nakon pauze?

- Vrlo sam zadovoljan jer i nakon dva tjedna pauze dečki su bili u zadovoljavajućem stanju. Ono što je važno sad – poboljšati osnovne sposobnosti. Aerobni kapacitet, aerobnu izdržljivost, snagu i stabilnost trupa tijela. Imamo dva treninga dnevno, ali imamo i dovoljno odmora. Svi zajedno se hranimo i sve nam to zajedno pomaže da što prije dođemo do zadanog cilja. Ovo je zapravo savršeno vrijeme za to.

Od početka veljače pa do sredine svibnja, kad završava sezona, Rijeku očekuje 16 ligaških utakmica, plus nastup u Kupu gdje ih na početku očekuju dvije utakmica četvrtfinala Kupa s Osijekom.

- Sve je to jako bitno jer nas ipak čeka zahtjevan proljetni dio. Raspored je opet gust. Sezona je kratka i opet ćemo u prosjeku igrati svaka tri – četiri dana. To je vrlo teško i fizički i mentalno, a ovaj dio je na neki način i mentalni odmor. Samo rad, bez stresa.

U ekipi ima i nekoliko igrača koji su dugo bili ozlijeđeni. Koliko su oni spremni za zajednički rad?

- Za svakog igrača znamo u kakvoj je trenutačnoj situaciji. U ovako složenom programu, svatko tko treba nešto više, dobije nešto više. Rekao bih možda ne toliko u smislu količine rada, nego u drugačijem pristupu radu. Jako pazimo na indivudualni pristup.

Kakvu Rijeku očekujete na proljeće?

- Nisam čarobnjak ni ne bi ni htio biti. Ja sam realist i vrlo praktičan. Sve će biti u redu, samo ako svako od nas vuče u istom smjeru. Nije za uspjeh bitan sam fizički rad. Tu je i mentalna spremnost, motivacija, tehnički i taktički rad. Ako baš svaki dio kluba bude na potrebnom nivou onda možemo reći da ćemo biti na našem maksimumu. Možemo onda i izgubiti utakmici ili pobijediti, ali ako znamo da smo dali sve od sebe, počevši danas od priprema pa do same utakmice, onda ćemo imati motivaciju za dalje i za daljnje uspjehe. Motivacija je ključ.

Kako ste Vi osobno zadovoljni životom i radom u Rijeci?

- Ovo je već skoro druga godina da sam ja ovdje i ja nisam jedan od onih koji će slijepo vikati kako je ovdje sve savršeno. Meni žao što moja obitelj nije ovdje i to me rastužuje. No ja sam profesionalac već dugi niz godina i znam da je to moja realnost. No sa svime ovdje sam zadovoljan. Imam odlične suradnike i odlične igrače. U Rijeci, kao gradu se osjećam lijepo i ljudi su me odlično prihvatili. Jezik? Trudim se, razumijem ga ali nemam nažalost vremena za učenje jezika – zaključio je razgovor Ugo Maranza.