Marić - Datković

Nema se tu puno pričat. Marić je stoper koji se razvijao na lijep način, od Pomorca, preko Pule, pa sve do nas. Ima 50-ak prvoligaških utakmica u nogama i još toliko drugoligaških, a na to se može nadodat i cijela jesen u Europi. Sa 26 godina je dobio i ono potrebno iskustvo. Zna razlučit kad šta treba napravit. Kad treba napravit faul, a kad treba ispucat loptu na vrh tribine. To Datković još nema. Nije top stoper, ali mu to iskustvo daje jedan dodatni "edge". Igrač je koji je u potpunsti ispunio svoj igrački potencijal, pa i još malo više. U usporedbi sa Leškom, Mitrom, Datkom, on nije imao taj "hype" oko sebe, niti u njihovim godinama, niti sad. Dečko je došao od nikud i stvara si lijepu karijeru. Rijeci je dao puno, ali i Rijeka njemu. Bez ikakve sumnje je naš drugi stoper iza Kneževića, a na Leškoviću i Mitroviću je da mu to mjesto na ovim pripremama "oduzmu". Ipak, za klub koji želi rast iz sezone u sezonu, on vše nije taj. Ako želimo korak naprijed, na ljeto nam treba bolji stoper (daj Bože da je to Leško/Datko/Mitar)..

Datković je naš. I on je ubačen u momčad u par utakmica di je ispao pedro. Recimo u Maximiru di smo igrali nekih suludih (i pročitanih jer je Scoria cijele pripreme u NL "oglašavao" kako ćemo igrat) 3-5-2 sa Kreilachom na liberu, a bez veze i bez "veze". Golovi su padali preko njega, ali tu on nije mogao ništa. 3 igrača su konstantno išla na njega, a pomoći od bokova i veze nije bilo. Tu je njega Scoria jako zajebao. Slično se moglo dogodit i u Guimaraesu da je Kek stavio Bagadura, a ne Bertošu. To je bio jedan jako dobar Kekov potez. Potez koji pravi razlike između trenera. Sačuvao je mladog igrača. Tko zna, da se ono šta se dogodilo Bertoši u Portugalu, ili Datkoviću u Maximiru, dogodilo Bagaduru, možda bi i za par mjeseci njega kritizirali kao sad neki Datkovića, a isključiva krivica je na treneru.

Sam Datko je igač neviđenog potencijala. Čvrst u skoku (i defanzivnom i ofanzivnom), šta Marić nije, a jako dobro čita igru. Ono šta njemu fali da bude bolji su utakmice. Kad si pola sezone ozlijeđen, kad ne prođeš ljetne pripreme, a onda si bačen u igru, jako teško je odigrat savršeno. Pogotovo kad Rijeka ima trenera koliko i navijača. Njemu treba 10-15 utakmica u nizu, treba mu da stekne potrebno samopozdanje, treba mu dopustit da griješi (bolje u Speziji nego kod nas ), a onda ćemo, nadam se, imat pravog, reprezentativnog stopera. Nitko nije postao igračem na klupi, a niti na način da je ulazio svakih deset utakmica. Igračem se postaje igrom u natjecateljskim utakmicama, a to će, nadam se, dobit u Speziji.

Sad, u ovom trenutku, je Marić bolji i kompletniji i naravno iskusniji stoper od Datkovića, ali i stoper koji je na maximumu svojih mogućnosti. Datković je na početku svoje karijere, ima sve fizičke predispozicije da bude vrhunski stoper, ali mora krvavo radit, ali i igrat. Da sa ja trener Rijeke i da moram sad birat prvih 11 i da na raspolaganju imam Marića, Kneževića i Datkovića, odabrao bi Marića i Kneževića, ali kad se priča o budućnosti kluba i o igraču koji bi ovaj klub treba nosit do titula, onda je to Datković. Ali uz pravi razvoj. A taj razvoj nije na kraju rijekine klupe, nego na terenu.