Prijateljske utakmice bi se trebale igrati bez gledatelja. Ionako se igraju samo za trenere. Bez uloga nema ni natjecateljskog žara. U porazu vrijedi svako opravdanje o »teškim nogama« ili »ušli smo iz treninga u utakmicu«. Kao i »oni su u naprednijoj fazi priprema«. Kada je trener zadovoljan nakon poraza, jer vidio je što je trebalo (plebejci u gledalištu ionako ništa ne razumiju...), navijači mogu otvarati šampanjac. Ipak, jača je ona teorija o »pobjedničkom mentalitetu« – pobjeđujući. 
    Riječani otvaraju sezonu za šest dana (Kantrida, 4. veljače, 17 sati, Osijek, Kup), Koprani će prvi prvenstveni proljetni susret odigrati za 40 dana (8. ožujka). Potvrda da su to utakmice za – trenere. Keku da vidi koliko su »taktičkih nota« njegovi igrači pretočili u glazbu, Talijanu Vanoliju da shvati što mu je raditi do Dana žena! 
    Kek, dojam je, ima jasnu viziju što i kako Rijeka mora igrati u proljetnom nastavku. U pitanju su samo »digure«. Posložio je momčad u 4-4-2. Benko i Krstanović obavili su dobar posao u prvom poluvremenu, što je najbolji znak da je momčad imala glavu i rep, viziju igre, lopta je stizala do prve linije. Više preko »desnog veznog«, Jugovića, nego onog na drugoj strani terena, Alispahića, koji je nastojao više pomoći kao treći vezni. Brzina okomitosti tražila se ulaskom Kvržića uz lijevu aut liniju. 
    Puno reda i odgovornosti u rasporedu 4-4-2. Defenzivni su osigurači povremeno iskakali, ali u gustoj obrani. Konstrukciju momčadi držali su, kao i na kraju jeseni, Maleš i Močinić (do izlaska u 48 minuti). »Sijamski blizanci«, sjajno se nadopunjuju, zatvaraju koridore nogama i glavom, trkom i postavljanjem. Maleš u ulozi dirigenta diktirao je ritam u oba pravca... Kako bi rekli treneri. 
    Budući da je riječ o prijateljskoj utakmici sa suparnikom koji još ne zna kako će – izgledati, bolju igru Rijeke u nastavku utakmice treba gledati kroz na prizmu spremnosti i kvalitete Kekovih trupa, igrača koji se bore za mjesto u prvom sastavu. 
    Inače, utakmica ja bila mlaka voda, više dopadljiva, nego žestoka. Najvjerojatnije po ukusu trenera, kako je napisano u uvodu, jer igrači su se rastrčali, a nitko nije ozlijeđen! 
    Riječani su, ipak, pokazali da su na dobrom putu, kvalitetna je komunikacija između igrača i linija, ekipa se brzo zatvara u defenzivnik blok. Toliko je naglašen strah od prekida, slobodnog udarca, da se deset igrača posloži na dva metra granice kaznenog prostora. 
    U nastavku su zaigrali Sharbini, Brezovec i Brazilac Moises, s Kramarićem u napadu u varijanti 4-3-3. Brezovec–Maleš–Moises na sredini (premalo za sud), Krvžić (odsutan) i Sharbini na »krilima«. Mirni su i sigurni, izgleda, jedino igrači zadnje linije. S Mujanovićem na desnom boku, do oporavka Tomečaka, i Bertošom lijevo do dolaska – tko zna koga... Lijevi bok i nije rupa kada Bertoša igra samo obranu i razmišlja previše. Ipak, Kek očekuje nove darove, jer apetiti rastu. Proljeće kuca na vrata. Sve je to bilo pričam ti priču«, može ovako i onako, od utorka (Osijek) zbrajat će se samo golovi i bodovi. Koparska je limunada bila samo osvježenje.

Orlando RIVETTI