Ovo me podsjeća na kraj prošle sezone kad se sipalo drvlje i kamenje, kad su neki čak govorili da je bolje da se ne ide u Europu (na forum.hr). Jbt, nama još nije niti počeo proljetni dio, do kraja je 16 utakmica, a tu je još i kup, a već se pizdi. Već se kritizira.

Mrtvi se broje na kraju. A do kraja je puno.

Ja sam jebeno zadovoljan sa svim, a pokušavam bit i realan. Mi smo ekipa koja je do pred sezonu i pol bila u rasulu. 11., 9. i 9. To su naši plasmani. Mi smo ekipa koja nema pomoćni teren. Ekipa koja ne zna di će trenirat. Ekipa koja tek sad počinje dobivat liječničku službu. Ekipa koja ne zna dal će igrat utakmicu ako padnu tri kapi kiše. Mi smo ekipa koja se stvara.

Osobno mislim da imamo najbolju ekipu u državi. Ali ja sam navijač. I subjektivan sam. Ali tako i navijač Hajduka misli o svojima, a navijač dinama o svoijma. Realnost je ipak malo drukčija. Mi smo daleko još od šampionske momčadi, ali ako nas sreća pomazi možemo zaprijetit. Možda već ove sezone. Svoje ciljeve imamo. Rezultatski su oni Europa i ako Bog da kup, a organizacijski su oni možda još i veći. Kamp, stadion, OŠ, ustrojstvo kluba...

Puno toga se mora još napravit da mi dođemo na sam vrh. Čekam to cijeli svoj život, a mogu se strpit još par godina. Ono šta mi radimo su temelji. Temelji momčadi koja će godinama bit na vrhu hrvatskog nogometa. Bez obzira na Mamiće, Brbiće, Canjuge, Novaliće... Stvaramo veliku Rijeku. Rijeku koja nam je već sad, ne nadano, donijela veliku sreću.

Ono šta je najzanimljivije je da će dio onih koji sad kritiziraju, sutra u 19.05, ako (KAD) mi pobijedimo, potpuno promijenit ploču.