Igor Pamić, uz Igora Tudora (Hajduk), jamačno najupješniji trener u HNL-u ove sezone, izbjegao je »obraćanje javnosti« poslije prve polufinalne kup utakmice s »Rijekom« na Kantridi. Šteta, svi smo zakinuti za visokoumne taktičko-psihološke analize s naglaskom na omraženi sudački orkestar. Umjesto presice »žminjski je boškarin« lovio bijele miševe ispred stadiona dok mu je u glavi bijesnila oluja čudnih zvukova (zvižduka), splitskog »princa Gabrila«. Pokušao je Pamić nešto objasniti i Damiru Miškoviću, predsjedniku HNK »Rijeka« i Udruge prvoligaša (ukida se u ponedjeljak !), imputirajući mu »mamićevsko ponašanje«... Zavist je pljesan duše. Odlikovanje zaslužuje svako tko je u stanju prevesti Pamića žednog preko rijeke. Jer, kada su u pitanju »suci i suđenje«, »Mamići i Širići...?«, Igor Pamić nije naivna sobarica, dapače. U jednon je razdoblju »posjećivao« povjerenika za suđenje svakog prvog dana u novom tjednu. Pamić je svog odanog suradnika (tajnika), iz vremena kada je »Karlovac« bio »svjetsko čudo« (istopio se kao sladoled na suncu), Nevena Šprajcera, doveo na stadion »Aldo Drosina«. Šprajcera USKOK tereti da je za 3.000 eura kupovao suce (rasprodaja...), novac dao Širiću. Svako je nevin dok mu se ne dokaže krivnja. U Šprajcerovu »suđenju stoljeća« završna rasprava je – danas. Jedan od svjedoka bio je i Igor Pamić. Kakav tandem je Pamić – Šprajcer! Jadno je skrivati se iza prsta (suca), ali očito i to je dio taktike u očekivanju uzvrata iduće srijede na stadionu »Drosina«. Tko vjeruje da je Pamić časna sestra koja je zalutala u hrvatskom nogometnom bordelu? Ne budite naivni. Ovdje ne vrijedi ona »neka prvi baci kamen...« Nitko nikome ne vjeruje, a na glavama mnogih je toliko putra da bi se jaja mogla ispeći. »Rijeka« će na uzvrat s »pola gola prednosti«. Tako je bilo u europskim utakmicama (isti, 2:1 rezultat), protiv Žiline i Stuttgarta, i oba je puta »Rijeka« – prošla remijem. Na pulskom travnjaku gorjet će trava i tribine, Pamić je već počeo dolijevati ulje na vatru, svjestan da ima slabiju momčad. Matjaž Kek uhvatio je boškarina na rogove tek u nastavku utakmice, kada je s klupe podigao rovitog Kramarića. Dva gola u dvije minute i pulski je bunker miniran. Neobjašnjiva je bila igra »Rijeke« u razdoblju do odmora. Puljani su materijalizirali jednu kontru (riječkoj naivnosti nema kraja), pa svi iza lopte, s nožem u zubima, braniti prostor, napadati igrača i loptu. Riječani su bili izgubljeni u »istarskoj šumi«, udarali glavom u stabla. Djelovali su sporo, u glavama i nogama, olakašavajući posao gustoj i koncentriranoj Pamićevoj obrani. Puljani su poput zmije, ugrizi u kontri i zatvori se u ježa. Tako su na gostovanjima (prvenstvenim), ostvarili čak 7 pobjeda u 14 nastupa (uz dva remija). Deset bodova više (23), nego kod kuće (13). U srijedu Puljanima treba minimalna pobjeda (1-0), za povijesni uspjeh, Riječanima remi za sedmi finale Kupa. Sve je otvoreno. Kakva će biti utakmica? Taktički rat. Pamić je na Kantridi dizao »kineski zid«, neće napasti niti na svom terenu. »Rijeka« mora odigrati puno bolju utakmicu od one u srijedu ako želi dohvatiti finale s »Dinamom«. Nikad zanimljijvi i značajniji regionalni derbi, Riječana i Istrijana, neka bude utakmica za pamćenje. Suca bi, recimo, mogao predložiti Igor Pamić (dobro pliva u močvari), Riječanima je svejedno – moraju pobijediti i Pamića i suca. Sve osim finale bio bi – neuspjeh. Svaka čast Puljanima, ali nakon što na Kantridi nisu uspjeli prodati »Trojanskog konja«, sada im za prolaz treba »utaknmica stoljeća«. |