Nisu se još niti otrijeznili dečki koji su jučer pili pred staklenikom i po podravskim kletima, a već nas sustiže nova utakmica. Utakmica u kojoj ne smije doć do kiksa. Osijek bi trebao bit dovoljna opomena.
Odmoreni Kramarić i Moises kao garancija pokretnijeg i agresivnijeg veznog reda i ubojitog napada, Maleš sa formom podignutoj na razinu one zbog koje je pozvan u reprezentaciju, a diže se i Močo, igrač za kojeg su neke nogometni analfabeti predviđali treću ligu. Ali i njima je oprošteno, pad sa pozicija uz nadolazeće godine i gubitak seksualne funkcije vodi ka težim frustracijama, pa samo preostaje sipat otrovne strelice. Na žalost, preciznost im je poput Lordove u dresu Rijeke. Razumljivo je to, nogometno znanje im je ionako upitno, a tu manjkavost pokušavaju kompenzirat omalovažavanjem. Pomalo me podsjećaju na kolege sa juga, popularnu Lignju i Gogija.
No vratimo se na one bitne stvari, zna se šta smrdi kad se u to dira. Vratimo se na Rijeku. Pamiću u srijedu preostaje krenut po gol. Kako njegova momčad igra kad mora napadat najbolje prikazuje utakmica protiv Zd pred par dana. Jalovo. To je momčad selekcionirana za defanzivu i kontre. Najbolje igre pružaju protiv boljih od sebe kada se začahure i ubadaju preko Joa, Havojića i mezimca riječke publike, Radonjića. A u srijedu valja ić po gol. Ili dva. Moraju se bar malo otvorit i tražit igru, a to je sa Blagojevićem i Batarelom poprilično teško.
Ipak, Kek valja bit na oprezu. Na nama je da zabijemo gol, jer oni će teško dva ili više. Onakva utakmica sa kraja jeseni će se teško ponovit.
VAŽ JE NAŠ! SVI U PULU!
[uredio tripice - 24. ožujka 2014. u 09:43]