Planina je moj izazov, zna često kazati trener Udinesea Francesco Guidolin. I nogomet je, naime – biciklizam. Ma kuda krenuo, to je uzbrdo i protiv vjetra. Svaka utakmica. I one Riječana u polufinala Kupa (dvije), i prvenstvena za bodove. Prošli su kroz Pamićeva minska polja, više galame nego nogometa, snagom autoriteta i kvalitete. Dovoljno je bilo otvoriti jednu pukotinu u »istarskom zidu« da bi potekla voda na riječki mlin. U tim pobjedama ne treba tražiti dlaku u jajetu, Kekova je momčad »pedalirala« na – kronometar. Kek, kao i Guidolin, obožava biciklizam. Iz Maribora još nije doveo svoj trkaći bicikl (nitko ga još nije vidio na padinama Učke), ali priznaje samo kupanje u znoju, rad i samo rad... Njegovoj ekipi sada predstoji vožnja uzbrdo, u subotu s Hajdukom (15 sati), i nakon toga u subotu, u Maksimiru s Dinamom. Jedine dvije momčadi koje Kek još nije pobijedio ove sezone. Tri remija s Hajdukom, dva remija i jedan poraz (0-1, u 93'... u Maksimiru) s Dinamom. Guidolin je osvojio Zoncolan (dobro znan biciklistima), za sat i dvanaest minuta. Uspon od 10 kilometara, start je na 525, a cilj na vrhu, na 1.730 nadmorske visine. Hajduk, Dinamo, pa dvaput Dinamo u finalu Kupa Hrvatske za Rabuzinovo Sunce, Kekov je Zoncolan! Rijeka je ove sezone odigrala 46 utakmica na tri kolosijeka (28 u prvenstvu, 6 u Kupu Hrvatske i 12 na europskoj sceni), velika je bila potrošnja, fizička i mentalna, još više ozljeda. Kek se žalio i kukao zbog loših (nikakvih) uvjeta za trening, rekuperaciju... Zlu ne trebalo. Ne daj Bože da kola krenu nizbrdo, kao recimo Scoriji u Belupu, koji je izgubio svih osam utakmica. Mudar je koliko i stručan Štajerac koji glavu bistri trčanjem po Opatiji, dok ne stigne bicikl. Puno utakmica i sve što ide s time (kartoni, ozljede...), ali i igrača na raspolaganju. Toliko igrača da je »škartirani« Cesarec (otišao na posudbu) postigao dva gola za Osijek i srušio Dinamo. Osmostrukim prvacima Hrvatske nanio je treći poraz ove sezone. Tri poraza (Dinamo, Split i Zadar) upisali su i Riječani. Rijeka još dva (Guimaraes i Lyon) u Europi i sigurno je naučinkovitija hrvatska momčad – 5 poraza u 46 utakmica. Do kraja sezone je još deset ogleda, uključujući finalne Kup utakmice s Dinamom. Sutra će se odlučiti gdje će se odigrati prva finalna utakmica Kupa, u Maksimiru ili Kantridi. Ždrijebom ili dogovorom, vidjet ćemo. Postoje, naime, neka razmišljanja da se dogovorom odredi da se Sunce dodijeli na prepunoj Kantridi umjesto u maksimirskoj pustinji. Dakle, prva bi se utakmica igrala u Zagrebu. Srećko Juričić ima loša iskustva, prije dvadeset godina izgubio je 2:0 u Maksimiru, a u revanšu pobijedio samo 1:0... Kup su uzeli Ćiro Blažević (trener), i Zdravko Mamić (dopredsjednik). Rijeka je tri od četiri Kupa osvojila u dvije utakmica, od kojih je prva bila na Kantridi. Protiv Partizana (1979.) 2:1 i 0:0, Hajduka (2005.) 2:1 i 1:0 te Varteksa (2006.) 4:0 i 1:5. Teško je biti pametan, nogomet nije matematika, zbrojiš i dobiješ rezultat... Rijeka pod vodstvom Matjaža Keka zna igrati na »dvije utakmice«, u gostima obraniti minimalnu prednost s Kantride. Kao što je bilo protiv Žiline i Stuttgarta (oba puta 2:1) ili Osijeka i Istre u domaćem Kupu. Uspon Zoncolan je put do trofeja, ali i nedodirljivi Dinamo ima Ahilovu petu. Pronašli su je sada Osječani, a zanimljivo je razmišljanje Milana Radovića (rasnog strijelca), osvajača dvaju Kupova. – Kramarić bi trebao biti Rijekina dobitna karta za finale s Dinamom. Brži je i hitriji, jegulja koja sklizne iz ruke, od Šimunića i onoga tko bude igrao s njim u paru. U nedjelju Hajduk, pa 12. travnja u Maksimiru Dinamo, prije dvostrukog okršaja u finalu Kupa. Predstave za pamćenje, Rijeka ima prigodu oploditi jednu sjajnu sezonu – trofejom! |