Na ovo naprosto moram reagirati. Tebi osobno sve 5, nemam ništa kontra tebe, ovo je teza koja se često provlači. 


Nije problem u pojedincima koji žele biti treneri, već u sustavu koji je na više različitih načina potpuno pogrešan. Dva najveća problema su što o trenerima uglavnom odlučuju predsjednici klubova, što je nonsens, jer nestručni odlučuju o sudbinama stručnih (ili onih koji bi trebali biti stručni).

Baš čudno što npr. laici nisu članovi državnog sudbenog vijeća pa da odlučuju koji sudac će biti unaprijeđen. 

Drugi problem je status trenera, odnosno njihova plaća. U Hrvatskoj ima možda 200-tinjak profesionalnih omladinskih trenera i još barem 10 puta toliko trenera koji su strogi honorarci (crnjaci) i dobivaju na crno 1500-2000 kuna. 

Nogometna akademija skuplja pare za licence i obnavljanje istih, a kad dolaze vanjski stručnjaci držati predavanja, to nije u organizaciji HNS-a, već drugih udruga i kotizacija bude po 1000-1500 kuna za dvo-trodnevni sastanak. 

Tko od onih trenera koji dobivaju mjesečno 2000 kuna (a troše skoro pola toga za benzin) će platiti toliku kotizaciju? HNS i klubovi participiraju s razumnih 0% u edukaciji.

Odlazak 2 tjedna u neki inozemni klub na edukaciju (nakon što imaš debelu vezu ili konjske živce za uopće uvaliti se u neki klub jer nemaš potporu HNS-a ili udruge trenera) te košta minimalno 10.000 kuna. Tko si to može priuštiti?

U udrugama trenera su uhljebljeni podobni. U ZNS-u (koji zapošljava 80ak trenera) su uglavnom zaposleni podobni, od kojih je dobar dio neraspoređenih ili su npr. individualni treneri u Dinamu, pomoćni treneri juniora u Dinamu i tome slično. 

Kakav je sustav, treneri su entuzijasti luđaci i pravo je čudo da ikakvi igrači izlaze iz omladinskih pogona. 


U cijeloj toj priči Pilipović je još jedan u nizu podobnika koji je svoju licencu dobio za ručak u Okrugljaku i koji prije dolaska u omladinski pogon Rijeke nema odrađenih 50 utakmica kao trener klinaca, dok u riječkom prstenu ima trenera entuzijasta koji imaju iza sebe po 500 utakmica i za sitniš su dali pol života u edukaciju klinaca i naučili ih osnove.

Ono gdje zaostajemo 30-40 godina za europom je zatucano mišljenje da bivši igrač je automatski savršen izbor za trenera i obzirom da nije dovoljno dobar da bude trener seniora ga se pukne u omladinski pogon da se uči na "tamo nekoj" djeci. Onda je čudno da nakon što se on uči 3-4 godine na nekoj generaciji ta generacija dođe u kadete i uopće nije perspektivna. 

Bivši igrač može ostati kao pomoćni trener u seniorima, jer seniorski i omladinski trener su dva posla usporediva tenisačima i stolnotenisačima. Toliko imaju dodirnih točaka, unatoč riječi tenis u oba pojma. 



Kad je zadnji put raspisan natječaj za mjesto trenera u omladinskom pogonu ijednog kluba? (Da se oglas objavi na cijeloj stranici Sportskih novosti, to je 2-3 tisuće kuna, a u Rijekinom slučaju s tim uvjetima bi se javilo više od 100 kandidata, siguran sam). 

Kad je zadnji put uzet student s KIF-a na stručno stažiranje (makar sad za 1600 kuna) godinu dana uz mentora, pa da može stjecati iskustvo godinu dana i onda početi samostalno raditi s primjerenim kategorijama?