Dobar jutar
ima utakmica debakla i blamage, dana prije, i dana poslje kad su navijaču obrazi crveni poput Obersnela Vojka kravate, kad mu je teško otići slijedeči dan na posao (tko ga još ima u ova olovna vremena krize gospodarstva i krize morala) a u glavi mu je košmar kao da je dan prije popio dvije litre opjevane Kastavske belice u mladom stadiju, a još mora slušati zadirkivanja kolega iz protivničkog tabora, a u najgorem slučaju mrskih rivala, sačuvaj me bože.
Koliko nas sječanja služe a sječanje u trenutcima traje, neželjeno vječno, katastrofe se pamte, isto kao i rijetki uspjesi.
0:2 protiv Osijeka možda ne ulazi u rang katastrofa, ali odzvanja po glavi, kao da ti je šamarčinu opalio Filipović Mirko, više glavom a manje bradom, ili direkt Kličko, sadašnji borac za Demokraciju i wanna be Eurofil.
Sjetimo se teškog poraza od Hajduka 5:2 na Poljudu 1994, rijetki se sječaju, bila je to tzv. Mladenovićeva generacija koja je dogurala do finala kupa
Zato se mnogi sječaju 0:6 protiv Segeste , sljedeče godine, poraz koji je uzrokovao potrese u klubu, a slovi kao jedan od rekordnih (u statistici se uvijek nađe poraza od atomskog Dinama pa ih ni ne spominjem)
Kako zaboraviti poraz od Hajduka 0:3 iste te godine, za vrijeme maškara sa transparentom "Rijeko pobijedi za nas" obješenim iznad cijelog zapada i zelenim bakljama
Debakl Gračanove Rijeke u Osijeku, na putu prema naslovu prvaka 1999. od 1:4 po prikazanoj igri mogo je biti i rezultatski gori, bila je to crna rupa na šampionskom pohodu i nevjerovatna sterilna igra
Prije toga Dinamo nam je očitao lekciju 0:3 usprkos 3.000 navijača pristiglih vlakom, Rijeka nije ozbiljno prešla centar, niti priprjetila na Maximiru
Poraz u finalu kupa u Varaždinu od 1:5 svezao je grop u želudcu 2.500 navijača pristiglih u Barokni grad
Ipak rezultat iz prve utakmice bio je dovoljan, međutim umjesto tih 1:5 komotno je moglo biti i 1:10 po prikazanom
Slavlja je ipak bilo na Korzu,kada je podignut Rabuzinov Važ
Sezone 2009-2012 bile su obilježene bolnim porazima i velikoj nemoči bijele momčadi, toga se sječaju valjda i ovi novi, mlađi i nadobudni, tzv Volpi Crew navijači.
Možda poraz od Partizana, 0:3 u kvalifikacijama za EL ali tada su glavne role igrali nepoznati novopridošli Matković i Peteh, pa barem neko opravdanje za neviđenu sramotu.
Poraza je uvijek bilo i biti će, bilo je poraza gdje smo bili i bolji, reklo bi se nezasluženih, npr. poraz od Dinama na Kantridi od 0:2 1999-te (poznata Kozniku-va šamarčina Viškoviću ispred centralne i pred očima suca)
Te utakmice Rijeka je imala mali milion prilika, a Dinamo je poveo iz nepostoječeg slobodnog udarca preko Biščana, bila su to vremena kad je svaki kontakt sviran u korist Dinama
Takvi porazi peku, kad si bolji, a nesreča ili božja ruka korumpiranog suca odnesu ti pobijedu, ali ispunjavaju te ponosom i prkosom.
sa druge strane,porazi poput subotnjeg, ostavljaju gorčinu i glavobolju, preplate se bacaju u sanitarne čvorove i glavom se lupa od zid.
Da li je moguće da nakon 20 udaraca prema golu protiv Zadra, Rijeka ne može u Osijeku otpucati 65 minuta na gol??
Da li je pitanje puštanja,ili igranja u nižoj brzini, kako neki kažu, ili ipak pitanje kvalitette, koja je nedovoljna ako momčad nije na 130% za pozitivan dojam i u konačnici pozitivan rezultat
Zanemarimo prvi slučaj, jer u sportu toga ne bi trebalo biti, više me čak brine i drugi slučaj jer pokazuje da Rijeka, usprkos Rockfellerovskim sredstvima u okviru HNL-a, nije uspijela stvoriti kompaktnu i dovoljno kvalitetnu momčad u dvije godine.
Možda 4 gola u maksimiru za 20 minuta daje odgovor na dato pitanje ?
Ako je tako potrebni su rezovi, a rezove ne može provoditi forumski puk, nego stručni stožer.
Rezovi su potrebni da bi se klub digao na veču razinu od ove sad, a navijači sladili, ako ne uvijek dobrim rezultatom, onda bar kompetentom i dobrom igrom, naručito protiv objektivno nekvalitetnijih protivnika, poput Osijeka.
Što se tiće potpisnika ovih redova, nemam nikakvog omiljenog ni neomiljenog igrača u sadašnjem kadru, svi su zamjenjivi i svi mogu završiti na klupi ili tribini, ili u Pomorcu.
Pa i taj famozni Moča, kojeg smušeni pojedinci i nazovimo to stručnjaci uzdižu u nebesa, uspoređuju ga sa Pirlom ili Modrićem, a dečko još mora puno palente popapati da bi se nametnuo jednom Pašaliću ili Mišiću iz Osijeka, jedan gol i jedna asistencija u prvenstvu je malo pre malo, a njegove dobre utakmice ne sječaju se ni njegovi najzagriženiji zagovaratelji.
Vargić (iako nije kriv za neke golove) prima golove kao na traci davno ugaslih hrvatskih tvornica, istrčavanja su mu rijetka kao i dobar potez ove jadne hrvatske vlade, ali je preplačen na jedinicu
Kvržić igra neke svoje utakmice, a nadam se da je Pokrivač rezervirao kartu u jednom smijeru
Ako je Šarbini tijelom u GV a glavom u grobničkim oštarijama odmah Leovac ispada gori od Bertoše (što zasigurno nije)
Na kraju ispada da je nedostajao učinak Brezovca, kojeg opet ti isti, nemušti pojedinci razapinju na križ poput Isusa Krista.
Pre više je tu osciliranja i ipak relativne fizičko/psihičko/tehničke nekvalitete da bi Rijeka bila močni stroj, nismo balansirani i nemamo vođu na terenu
Kad ne ide i kad netko nema svoj dan, sve se raspadne poput kule od karata
Ipak, i da sve utakmice do kraja izgubimo, mnogi će sezonu proglasiti uspješnom, bili bi najmanje treći, finale kupa i europa.
mentalitet pobijednika po meni se ukazao samo jednom ove sezone, kad smo pred prepunom Kantridom cijelu utakmicu atakirali na gol Hajduka i izvoljevali velebnu pobijedu, koja je mogla biti izražena sa večim rezultatom.
Mnoge dobivene utakmice smo propustili dobiti baš radi nedostatka istog (Dinamo na Kantridi i Hajduk na Poljudu)
Povlačenje u svojih 16 i prepuštanje i propuštanje zasluženog slavlja nemaju opravdanja.
Ali samo zbog toga jer smo navikli na mrvice sa stola, svatko će uzeti prije Jastoga kad mu se nuđa na istom stolu, umijesto kozica sumljivog podrijekla iz Bangladeša, za sada Rijeka ne...
Kad se godinama hraniš mrvicama, ne znaš za okus kolača (Sahertorte) dovoljne su ti i krušne mrve..
Na mentalitetu pobijednika treba se raditi godinama, nadam se da će brzo doći taj dan, svi su uvijeti tu, ponuđeno treba uzeti
doviđenja

[uredio George Bush - 21. travnja 2014. u 07:46]