HNK Rijeka 2014/2015
CIA je napisao/la:
Svi nekako čekujemo milione prodajom Kramarića ali kako bez njega
Nemamo ni blizu alternativno riješenje u trenutnom kadru a sumnjam da ćemo naći i u drugim klubovima pribliznu zamjenu.Zec je bio dobar ali Zeke više nema,treba Srećko kopkat ove zime.Imaš joker-zovi !! Znam ti ja pozivni...
stidna uš je napisao/la:
CIA je napisao/la:
Svi nekako čekujemo milione prodajom Kramarića ali kako bez njegaNemamo ni blizu alternativno riješenje u trenutnom kadru a sumnjam da ćemo naći i u drugim klubovima pribliznu zamjenu.Zec je bio dobar ali Zeke više nema,treba Srećko kopkat ove zime.Imaš joker-zovi !! Znam ti ja pozivni...
znamo da bi htio maglicu uvalit ...inace stecaj
CIA je napisao/la:
Svi nekako čekujemo milione prodajom Kramarića ali kako bez njegaNemamo ni blizu alternativno riješenje u trenutnom kadru a sumnjam da ćemo naći i u drugim klubovima pribliznu zamjenu.Zec je bio dobar ali Zeke više nema,treba Srećko kopkat ove zime.V E L D I N. K A R I C !
Bjele duse je napisao/la:
Decki, jel moze netko stavit ovdje cjeli clanak o Damiru i Snjezani Miskovic dat u N.Listu, ili ako ima neki link istog. Za nas u dijaspori, Bio bih vam zahvalan 
.SNJEŽANA I DAMIR MIŠKOVIĆ POZITIVNA ENERGIJA, KEMIJA I UPORNOST OBITELJI KOJA U SRCU NOSI RIJEKU
RIJEČKA BAJKA
Živjeli smo u istom kvartu, izlazili na ista mjesta, voljeli sport – i ljubav se dogodila
Dolazili smo i iz sličnog miljea, roditelji su nam bili ponosni radnici... Obitelj mora imati zajedničke temelje. Uvijek sam to tako postavljala: ja sam vam majka, no za neke odluke mora postojati potvrda i oca, sa smiješkom priča Snježana Mišković
Edi PRODAN, snimio Ivica TOMIĆ
Veze Rijeke i Seville, najvećeg i najznačajnijeg grada Andaluzije, kroz povijest su se svodile tek na sporadične turističke posjete. S obje strane. Sevilla jest lijepa i u svakom slučaju posebna, no kad je o emisiji hrvatskih turista riječ, najprivlačniji su Madrid i Barcelona. Kad je druga strana u pitanju, situacija je još i gora – Andalužani Hrvatsku skoro da i ne »doživljavaju«. No, lanjskog prosinca sve se okrenulo naglavačke: Sevilla je doživjela pravu invaziju razdraganih Riječana. Bilo ih je u svakom njezinom kutku, najviše dakako na glavnom gradskom trgu, uokolo monumentalne, gigantske gotičke katedrale Santa Maria de la Sede. Igrala se zadnja utakmica Europa League između Betisa i HNK Rijeka. I dok je za domaćine to bio još jedan u nizu europskih nastupa, »Rijeka« je plasmanom u to moćno natjecanje napravila jedan od najznačajnijih povijesnih uspjeha. I mnogi su, kako bi bili sudionicima upravo tog povijesnog trenutka, potegnuli do Seville. Ne računajući dakako da će se taj unikatni biser Andaluzije opet tako skoro pojaviti u žiži njihova zanimanja. Jer »Rijeka« je te 2013. godine ulovila EL, tko zna hoće li tako skoro opet. No, svega desetak mjeseci kasnije, ne samo da je »Rijeka« ušla u Europa League, nego je u skupini opet dobila jedan klub iz Seville, istoimenog aktualnog osvajača tog elitnog nogometnog natjecanja! Pa se tako Sevilla na Kvarneru prometnula u jedan od najznačajnijih ne samo španjolskih, već i svjetskih gradova.
Od Seville do Seville
Na simboličkoj razini period od Seville do Seville se pokazao kao vrijeme u kojem je »Rijeka« doživjela fascinantni preporod. I to ne samo u nogometnom nego i u društvenom, socijalnom, gospodarskom smislu, pretvorila se u sportski kolektiv koji je zapravo svjetlo na kraju poprilično mračnog hrvatskog tunela.
– Rekla sam mu najprije – Damire, budi oprezan. Dugo si ti izvan Hrvatske, druga su ti ovdje pravila ponašanja kad su gospodarstvo, investicije u pitanju. No, kad sam vidjela njegovu odlučnost, silnu energiju i želju da iskustva stečena radom u ozbiljnim poslovnim sustavima prenese i u Rijeku, bila sam jako zadovoljna što će pomoći nogometu našeg rodnog grada, našoj »Rijeci«.
Istaknula nam je to Snježana Mišković, supruga predsjednika HNK Rijeka Damira na početku razgovora koji smo jučerašnjeg jutra s njima vodili u VIP salonu stadiona Kantrida. Kišna noć, poplava, »bazen« ispred mitskog zdanja stiješnjenog između stijena i mora, ali i period velikih sportskih uspjeha, tek četrdesetak sati nakon sjajne pobjede protiv moćnog Standarda iz Liegea. Povod susreta bila je dakako transformacija kluba u sportskom smislu, no jednako su nas zanimale i refleksije na život grada koje se događaju zahvaljujući investiciji Social Sporta u HNK Rijeku, preuzimanja 70-postotnog vlasništva. Ono što se kroz period »Miškovićeve Rijeke« također snažno nameće je zapravo prenošenje pozitivne energije jedne obitelji na razbijanje depresivnog stanja na razini ne samo grada, nego i društva u cjelini.
Mišljenja smo naime da temelj uspjeha »Rijeke« zapravo leži u »osovini« na čijim se krajevima nalaze upravo Snježana i Damir Mišković. Njihova kemija, upornost, svijest da se samo cjelodnevnim radom bez »fige u džepu« može do uspjeha. Jer ma koliko je priča o toj obitelji dijelom jedna od čestih kad su u pitanju Rijeka i njezino gospodarstvo unazad dvadesetak godina, ipak je riječ ne tako čestoj hrvatskoj pojavi, o ljudima koji na valu osobnog uspjeha sebe nesebično daju svojoj okolini.
Očevim stopama
Znamo, devedesetih godina prošlog stoljeća nekadašnji je industrijski gigant velikom brzinom ostajao bez radnih mjesta tako da je podugačka kolona Riječana bila prisiljena egzistenciju pronaći na brodovima, platformama, u Nigeriji.
– Prvi je u Nigeriju krenuo moj otac. Bilo je to ranih osamdesetih. Nije da smo živjeli loše, taman smo se bili preselili u novi stan na Zametu, u Ulici braće Cetine, ali ukazala mu se prilika. Kasnije, kako sam ja završavao škole, a riječ je o špedicijskom smjeru pomorskog zanimanja, bilo je nekako najlogičnije da se pridružim ocu. Nisu to lake odluke, no život je takav, ne nudi jednostavna rješenja želi li se u njemu uspjeti, ističe Mišković.
Put ga dakle vodi u ni malo sigurnu Nigeriju gdje uz teške klimatske uvjete prijete bezbrojne zdravstvene opasnosti, prijeti i silan kriminal. No, želi li se suvereno upravljati svojim životom, mora se preuzimati i određene rizike. A jedino s čime je teško upravljati nosi naziv – ljubav.
– Tko nas je povezao... Živjeli smo u istom kvartu, na Zametu. Ja u neboderu, on malo ispod. Damir je rođen u ožujku 1965. godine, ja sam četiri godine mlađa. Ja vodenjak, on riba. Zajednička mjesta izlazaka, kad malo bolje razmislim bilo je tu i utjecaja moje sestrične Višnje (danas Persen, op. a.), zanimanje koje smo oboje iskazivali prema sportu, jer ja sam u mladosti bila rukometašica, on je nekad igrao nogomet, odnosno branio. Dolazili smo i iz sličnog miljea, roditelji su nam bili ponosni radnici... Ma, ljubav baš i ne pita za detalje, ona se naprosto desi, sa smiješkom se prisjeća njihovih početaka Snježana.
Zajedništvo
Brak, malo za tim i djeca. Starija Matea rođena je 1993. godine, dvije godine kasnije na svijet dolazi i Anna.
– Damir u Nigeriji, ja s curama doma. Išle su u zametski sportski vrtić, no čim su malo poodrasle, i ja sam s njima preselila u Nigeriju. Nije to bila laka odluka, no obitelj ipak mora imati zajedničke temelje. Uvijek sam to tako postavljala: ja sam vam majka, no za neke odluke mora postojati i potvrda i oca. U Nigeriji smo živjeli nekoliko godina, a kad je Matea trebala krenuti u školu, a bila je to OŠ Gelsi, vratila sam se s djevojčicama u Rijeku. Danas studiraju, u inozemstvu, vani se to zove bussines, kod nas bi bilo najbliže ekonomskom fakultetu.
Godine na Kvarneru lete, »Rijeka« tone. Pa je njezin direktor, prerano preminuli Robert Komen, u jednom trenutku pokucao na vrata Predraga Slobode i Damira Miškovića.
– Mi smo tada već imali lijepe uspjehe s vaterpolistima »Primorja«. Komen je došao do nas i zamolio nas pomoć. Ne pretjerano veliku, no za mene vam vrijedi samo jedna deviza: za svaku se kunu mora znati gdje će završiti i čemu služi. Nema velikih i malih iznosa. Nisam bio za takvu, jednokratnu pomoć, druga mi se misao »motala« po glavi: a da mi vlasnički uđemo? Volpi se složio, drugo je poznato, priča Damir Mišković.
Da, a onda opet na vidjelo dolazi ona Snježanina: Damire, nemaš ti pojma kako u Hrvatskoj stvari funkcioniraju! Odrastao si u drugom miljeu, ovdje baš i ne ide tako kako ti misliš.
– Nema vam u našoj kući snažnijeg, dominantnijeg, nema vam onog koji će donositi odluke bez razgovora, bez obostranog nadmudrivanja ponekad, ali nikad bez obostranog uvažavanja. Istina, netko na kraju mora donijeti odluku, presjeći ako ne ide drugačije, ali ni u kom slučaju na nekakav diktatorski način. Ja vam recimo volim živjeti u uvjerenju da sam ja taj koji donosi odluke...
– A ja sam vam pak ta, nadovezala se na supruga Damira Snježana, koja se koristi tradicionalnim ženskim principom: pusti ga da misli kako je njegova zadnja! A zapravo sugeriraj mu svoje mišljenje koje će prihvatiti kao – da je njegovo. Mi vam žene na takav način zapravo dominiramo, a da vi muškarci mislite kako ste uvijek u pravu, kroz smijeh nam je Snježana pojasnila princip rada »osovine Mišković«.
Prije svega upornost
Sudarao se potom Damir sa Snježaninim upozorenjima, s domaćim »poslovnim principom« u kojem većina pomalo zajedljivo, apatično čeka trenutak u kojem će se nadobudni investitor nasukati na hridi hrvatske neposlovnosti. Čeka, sve se nekao mazohistički nadajući da će se i on priključiti njihovoj depresiji.
– Nije mi jasno, i to me silno ljuti što se naporima i financijskim sredstvima koje u »Rijeku« ulaže Social Sport ne pridružuju drugi riječki, ili općenito hrvatski gospodarski subjekti. Pa nismo mi jedini, ima tu još podosta onih koji ne samo da mogu pomoći sportu, nego i svojem poslovnom uspjehu! Ali se ne uključuju, ne ulaze u druge potencijalno uspješne sportske kolektive. A bez pomoći i ispravnog postavljanja poslovne politike mnogi će od njih nestati, onako kako to na žalost možemo vidjeti i u obližnjoj Kostreni, ljuti se Damir.
Mada, ima tu jedan »keč«: Snježana i Damir Mišković su jako uporni, ustrajni ljudi koji će sve poduzeti prije nego li će im podmetanja i apatičnost poremetiti planove. Još su manje ljudi koji će prihvatiti poraz. Stoga, ma koliko »kilave« znale biti pojedine točke poslovnog okruženja, umjesto da spuštaju radni elan, oni ga još i dižu.
Malo nakon konsolidacije, poslovne i sportske koja je uslijedila s dolaskom trenera Matjaža Keka, kreće i »akcija stadion«. Ne dakako poput one iz filma što je opisivao događaj iz II. svjetskog rata, nego nešto sasvim suprotno: stvaranje svih preduvjeta za izgradnju novog stadiona na Kantridi, ali i polivalentnog sportskog kampa na Rujevici. Bilo je otpora, nevjerice, no i to je prije početka ovogodišnje nogometne sezone prevladano tako da stara Kantrida zapravo živi svoje zadnje dane.
– Rujevica je ono nešto zbog čega sam se i upustio u projekt stvaranja snažne »Rijeke«. Nije meni prvenstveni cilj da »Rijeka« bude najbolji klub na svijetu. Da se razumijemo, i ja jedva čekam dan u kojem će »Rijeka« postati prvak Hrvatske, i ja živim za vrijeme u kojem ćemo u Rijeci ugošćavati najmoćnije klubove Lige prvaka, no ono zbog čega ja živim, a vjerujem da većina dijeli moja razmišljanja je sreća i zdravlje mladih ljudi u Rijeci. Želim da u okviru našeg kluba trenira na stotine i stotine djece, da se maknu s ulice, da budu uspješni i zdravi sportaši. Hoće li netko u toj priči postati i svjetska klasa, nadam se da hoće, siguran sam da hoće, ali to nije prvenstveni cilj višemilijunskih investicija u Kantridu i Rujevicu, u HNK »Rijeku«, vatreno nam pojašnjava dubokim, pomalo promuklim, jer i on je na svakoj utakmici »samo« navijač, glasom Damir.
A »Rijeka«? Ona se transformira brzinom svjetlosti. Klub je stasao i u organizacijskom smislu. Iako je i dalje premalo zaposlenih u njemu, oni koji rade to čine mnogo duže no što to predviđaju radno vrijeme i granski kolektivni ugovori. Baš kao što to čini sportska sprega Srećka Juričića i Matjaža Keka kao i svih njihovih igrača koji izgaraju na terenu pretvarajući »Rijeku« u jedan od 100 najboljh klubova Europe, baš tako to čine i svi ostali.
– Članica sam nadzornog odbora, osoba koja će u svakom trenutku nesebično pomoći, tim više što Damir često izbiva iz Hrvatske, no neću se bezrazložno nametati. Tim koji smo postavili u klubu radi odlično. Ima grešaka, pa tko od nas ponekad ne griješi, no sve ispravljamo u hodu. Da, mislim da se Damirova i moja energija u svakom smislu prenijela na sve, da »Rijeku« vodi tim koji to radi ne zbog toga da bi negdje zaradio plaću nego zato što to – voli. Ovdje se radi s emocijama, a kad je tako, ni uspjesi ne mogu izostati, pojasnila nam je Snježana.
Poučna priča
Što dalje? Nama bi primjerice bilo zanimljivo da se priča o brzoj, uspješnoj transformaciji »Rijeke« preslika i na opće gospodarske prilike. Ne treba zaboraviti da se Social Sport u Rijeci pojavio s ne pretjeranim sredstvima. Očistila su se dugovanja i postavilo temelje uspješnog poslovanja. Pa i sam Mišković ističe kako mu je jasno da će proći godine ulaganja, ali isto tako nikad ne propušta istaknuti obvezu kako će se kroz nekoliko godina »Rijeka« morati pretvoriti u poslovni subjekt koji troši upravo onoliko koliko zarađuje. Baš onako kako to čini i većina hrvatskih obitelji, baš onako kako je to naučila i obitelj Mišković, djeca vrijednih radnika, danas uspješni ljudi što dio svojih sposobnosti, u svakom ne samo materijalnom smislu, dijele sa svima nama, posebno onima koji već desetljećima čekamo titulu, onima koji ustrajno dolaze pod stijene Kantride ma koliko sportski rezultati često i ne bili razlogom za stajanje na kiši ili suncu. Riječka bajka? Možda, ali bajke su u pravilu jako lijepa i poučna štiva. Pišu li ih Snježana i Damir Mišković, tim više.
Hrvatski hit
Znamo da ima nemalo onih koji zlurado čekaju kiks »Rijeke«, no daleko je više onih koji joj se dive, koji su njome, ne samo rezultatima koje postiže, oduševljeni. Indikativan je primjerice slučaj kad su u Rijeci svoj godišnji kongres imali stradalnici Vukovara, ljudi koji su proveli mjesece u zarobljeništvu srbijanskih logora. Dio njih je posjetio utakmicu »Rijeke« na Kantridi i bio oduševljen silnom pozitivnom energijom. Slična je priča i s velikom kolonijom Zagoraca koji prate svaki značajniji nastup »Rijeke«.
Istina, povezani su oni s Jožom Kramarićem, ocem silno traženog Andreja, no na pitanje hoće li i nakon njegova odlaska u neki drugi klub ostati vjerni »Rijeci« spremno odgovaraju: naravno, emocije koje se doživljavaju na Kantridi se ne napuštaju niti zaboravljaju. Podrška Rijeci stiže i iz Dalmacije, Šibenčani prednjače u tome, a bezbroj je SMS-ova koji su i nakon Standarda na riječke mobitele stigli iz Zagreba. Naprosto, svi oni kojima je stalo do sporta i svekolikog prosperiteta vole – »Rijeku«.
Navijači
Preponosan sam na naše navijače, na našu Armadu. Koja ljubav, koja energija, koja pozitiva! Ali znam biti i žalostan kad vidim da stadion nije pun. Uvijek mora biti pun, na svakoj utakmici. Ne samo na europskim ogledima, nego i kad gostuju manje značajni hrvatski klubovi. Na Kantridu se ne dolazi zbog drugih, nego zbog »Rijeke«, ona je najvažnija, rezolutan je Mišković.
Nova Kantrida
Iskreno se nadamo, jednoglasni su Snježana i Damir Mišković, da će novi stadion na Kantridi postati mjesto na koje će sa zadovoljstvom dolaziti brojni posjetitelji.
Mjesto svakodnevnog druženja, zabave, ne samo u danima kad se odigravaju utakmice. S druge strane, i na samom stadionu žele sve dobne skupine, žele da se svi dobro osjećaju. Od Armade koja nesebično žrtvuje vrijeme i novac kako bi pratila »Rijeku« na gostovanjima, ali noniće i none koji će na utakmice dolaziti s unucima.
Hoće li se to dogoditi? Hm... Mogući su i negativni raspleti, no tako se mislilo i kad je Social Sport preuzimao »Rijeku«. Nije bilo malo onih koji su priželjkivali brzi krah tog »projekta«. Dogodilo se suprotno, vulkan emocija, kako Miškovićevih, tako i Armadinih, nadjačo je sve i svakog tako da je danas Kantrida sigurno mjesto na kojem prevladavaju silno pozitivne emocije. Nema razloga da tako ne bude i kad se izgradi novi stadion, da to ne bude mjesto na koje će ljudi dolaziti pozitivom puniti svoje baterije.
Nogometni svijet
Dalić pred odlukom: Tri reprezentacije žele hrvatskog stručnjaka
Engleski nogomet
Bruno Guimaraes pred transferom karijere: Arsenal sprema ponudu, Brazilac nije došao na pripreme
Nogometni svijet
Infantino kupuje podršku Afrike s 40 milijuna dolara: 'Kada su ljudi lojalni, ne zabija se nož u leđa'
Konferencijska liga
Igrač s jednom rukom napravio senzaciju u kvalifikacijama Konferencijske lige
- Najnovije
- Najčitanije
Dalić pred odlukom: Tri reprezentacije žele hrvatskog stručnjaka
32 min•Nogometni svijet
Barcelona predstavila mladog krilnog napadača iz Club Bruggea
1 sat•Španjolski nogomet
Infantino odustao od plana o prodaji udjela u Svjetskom prvenstvu
1 sat•Nogometni svijet
Odlične prognoze za hrvatske predstavnike: Hajduk i Rijeka imaju ogromne šanse za prolazak u play-off
12 sati•Konferencijska liga
Infantino kupuje podršku Afrike s 40 milijuna dolara: 'Kada su ljudi lojalni, ne zabija se nož u leđa'
12 sati•Nogometni svijet
Visoki direktor Fife napao Infantina zbog SP-a: 'Ako ovo znači da ću izgubiti posao, barem ću mirno spavati'
14 sati•Nogometni svijet
Sergej Jakirović bit će peti hrvatski trener u Premier ligi, nitko se još nije približio Biliću
15 sati•Originalno
Infantino pod povećalom američkog Kongresa zbog odnosa s Trumpom
3 dana•Nogometni svijet
Navijači traže povratak Igora Štimca nakon ispadanja Zrinjskog iz Konferencijske lige
22 sata•Konferencijska liga
Odlične prognoze za hrvatske predstavnike: Hajduk i Rijeka imaju ogromne šanse za prolazak u play-off
12 sati•Konferencijska liga
Evo protiv koga, kada i gdje Dinamo igra u trećem pretkolu Lige prvaka
3 dana•Liga prvaka
Drama od koje ne treba raditi grčku tragediju
23 sata•Lako Pero
Ljutiti iz makarskog kluba: Novo Vrijeme izgubilo pravo nastupa u hrvatskom Superkupu
21 sat•SuperSport HMNL
KRONOLOGIJA: Pafos - Hajduk 4:0, produžeci (kvalifikacije za Europsku ligu)
1 dan•Europska liga
Infantino odustao od plana o prodaji udjela u Svjetskom prvenstvu
1 sat•Nogometni svijet