Highlight večeri.
Ide Baja u 80-oj minuti u presing na zadnju liniju Rijeke.
Prvi njegov iza na svojih 40.
I onda upitnik!!!

Nakon ovakve utakmice nema se šta puno pametovati nego jednostavno čestitati.
I da odmah u startu kažem ono što mislim.

Rijeka ima ono što u Hrvatskoj nema nitko, a to je trener s velikim T.
Možemo mi svi skupa razglabati i laprdati o nogometu o kojem svi sve znamo i svi možemo bit treneri, al činjenica je nešto potpuno drugo.

Činjenica jest da jedan Benko dođe nakon godinu dana neigranja i postane najbolji igrač lige, činjenica jest da jedan Jajalo dođe nakon godinu dana neigranja (pustimo sad sa strane njegov govnjarski potez) i ode u serie A, činjenica jest da jedan Kramarić kao strašan talenat, ali toliko osporavan u godinu dana zabije preko 50 golova i dostigne cijenu od 10 mil. eura.

Oćemo dalje pa gledati kako dvije „škovace“ iz Osijeka i Hajduka čiji su navijači sapunjali mačora što smo ih kupili danas za Hr. prilike izgledaju ko Iniesta i Toni Kros, što jedan Anas Sharbini igra nogomet života.
Oćemo stopere koji igraju, a usput i jedu malu djecu, bokove koji ustvari neznaju di je njihova polovica...

E to što mi sada uživamo gledajući pod stijenama možemo zahvaliti samo treneru.
Dakako da pritom mislim isključivo na stanje na terenu.
Naravno da ni Matjaža ne bi bilo da nije bilo Miškovića, ali kad se u jednom klubu stvari hijerarhijski piramidno postave ovako kako su se postavile u Rijeci, onda ti takva vertikala donese ovo što mi (privilegirani) sada gledamo.

Donese ti da jedna potpuno nova vezna linija sa 15-ak zajedničkih treninga izgleda kao da igra od omladinskih dana zajedno. Donese ti da ti je rezervni golman neocijenjen u dva „derbija“ i da u prve dvije utakmice treće i četvrto plasiranom klubu HNL-a zabiješ 7 komada i ljudi pjevaju da su dobro prošli.

Neću dalje, al da guštam, guštam, a iskreno ovako kako se klub ponaša, izgleda i raste kraj kvasac efektu se ni ne nazire.

Utakmica.
Mislim da se cijela utakmica može sublimirat kroz onu Armadinu doskočicu „vratite nam Hajduk stari ovoga smo razjebali“.
Samo bi promjenio ono smo u su.
Kad nemaš volje da one jadnike ni ne zajebavaš, onda je sve jasno.

Oćemo malo o atmosferi, o krvoločnim riječanima koji nakon onog orgijanja kromanjonaca u Dugopolju u uzvratu zaplješću prilikom izlaska onom njihovom mulcu (sjajan igrač), a čijem vodstvu i igračima ne da nije pala dlaka s glave nego ih se nije ni pogledalo. A izveli su i par kornera uz B i F tribinu.
No dobro.

Po stoti puta, hvala cijelom klubu od glave do repa što ste nam vratili ponos i osmjeh na lice.