Hebem sam sebe i moje izjave.
Da vratit će nam se kad – tad!?
Istra – stativa, Hajduk – stativa, Split – stativa, Slaven – stativa, poništen čisti gol u Splitu, promašen penal, poništen čisti gol protiv Slavena.
Dodaj tome npr. još samo čisti gol protiv Hajduka u Dugopolju i onda vidi tablicu.

Hebiga, da nas fortuna neće, neće.
Al mora se okrenut. Mora.

Ono što mene veseli više od svega to je naša igra. To kako mi okomito idemo prema golu, kako brzo i lako osvajamo prostor i dolazimo na 30 metara od gola je stvarno divota.
Znam, mnogi će (s pravom) reći, a di su golovi i bodovi.
I slažem se da se od ljepote ne živi, ali ako tebi igra ima onakve konture, okomitost i raznolikost, onda će i oni doći.

Opet, da od 34 udarca, ama baš ni jedan malo ne okrzne nekog njihovog obrambenog, da se ne odbije ni jednom našem, da onaj njihov golman betmen ni jednom ne pogriješi, da ti se ona jebena fucking stativa uvijek nasere kako ne treba...

No dobro. Mi igrom izgledamo bolje nego ikada od kada je krenula ova nova Rijeka. Igramo, vezemo i napadamo. Doći će golovi. Doći. A onda će netko gadno fasovat.

I moram malo o Slavenu.

Dugo nisam vidio pošteniju ekipu na Kantridi. Od igrača do trenera. Ljudi su odigrali koliko su mogli u svojim trenutnim realnim okvirima, ali u 90+ minuta nisu se jednom valjali po terenu, nisu glumatali ni zadržavali igru. Pokušali su koliko su mogli i na koncu ih je i sreća nagradila.
Njihove izjave nakon utakmice su toliko korektne i simpatične da dugo nisam čuo nešto tako iskreno. Najbolji je bio mali Mišić koji je kroz smijeh izjavio da ni sam ne zna kako su ovako prošli. I Čačić isto maksimalno realan i korektan.
Zato, svaka im čast i puno sreće u nastavku..