Prošla su samo dva mjeseca, ali sam hod otkrio je da nešto ne štima. Trebao je, barem prema riječima predsjednika Miškovića, postati predvodnik na terenu, no već nakon dva mjeseca govor tijela sugerirao je - razočaranje.
- A što da vam kažem, ne znam ni ja.
Zoran Kvržić ove je zime trebao dakle postati bingo. No umjesto euforije uletio je u apatiju. Recite, žalite li za Rijekom?
- Pa... Ma ne žalim, ne treba žaliti ni za čime. Ali da sam prezadovoljan, baš i nisam. S Rijekom sam postigao sve što sam mogao postići, više se nije moglo. Stoga sam trebao pronaći novu sredinu, ali ispostavilo se da to nije trebalo biti ovo.
Zašto?
- Drugačiji stil igre, mnogo više orijentacije na obranu... Nisam baš sretan, definitivno nisam.
Dobro, mogli ste očekivati da talijanski nogomet ne nudi lepršavost, pogotovo ne radna liga poput Serie B.
- Da, istina je, mogao sam, ali eto...
Jeste li razgovarali s trenerom Bjelicom?
- Mnogo razgovaramo, ali mislim da me on baš i ne vidi ovdje. Tako da, izdržat ćemo još ova dva mjeseca i krenut ćemo dalje. Odnos je korektan, on svoj dio posla radi sa 100% mogućnosti, ja svoj dio posla također obavljam besprijekorno. Samo očito nisam dio njegove vizije i to je to.
Kvržić jučer za yutarnji