Utakmica sezone, istine, života, povijesti…kako li sve volimo nazivati ovakve utakmice. Da je velika utakmica, zaista stoji, jer se radi o dvoboju dvije najbolje momčadi u Hrvata, dva kluba koji su kvalitetom daleko iznad ostatka lige. Radi se o utakmici koja možda direktno odlučuje o naslovu i tituli prvaka i koja može uvelike promijeniti zbivanja i zgode u našem prvenstvu. Rijeka to “može” ali da li “hoće” to je pitanje koje se ne rješava na predivnom travnjaku zamjenskog stadiona na Rujevici. Nažalost, u toj zaista krasnoj i predivnoj zemlji Hrvatskoj, postoji jedan mali šumarak toliko taman i ogavan, toliko zadrt i odbojan, previše mračan i poguban. Šumarak oznake 128 u kojemu se događaju stvari koje sport kao takav ne bi smio uopće poznati, stiže u Rijeku. Stiže uzeti zadovoljstvo i sreću ljudi koji su zaslužili više i bolje od toga što imaju. Stiže uništiti sve ono što predstavlja narod, događanje, spektakl, ljubav i strast.

Iz šumarka svakodnevno izlaze klonovi. Vojska klonova različitih brojeva i imena ali istog cilja i zadaće. Usne im se smiju, a oči migaju dok svojim zvižducima paraju tužno nebo iznad praznih nogometnih zdanja, napuštenih od svih, samo ne od skupine mazohista i luđaka, zovu ih “zaljubljenici”. Prema tim “zaljubljenicima” klonovi nemaju milosti, kao ni prema dresovima opozitnima modroj boji. Kao dresirani paradni konji nose pokrivala za oči, gledaju samo pravo i klanjaju se pred “najkatoličkijim” oltarom u državi. Svako istupanje plaća se degradacijom, svako ispunjenje cilja nagrađuje se unaprjeđenjima, a ponekad i apartmanima, automobilima i stanovima. Ruše sve pred sobom u strahu od velikog vladara tog zlokobnog šumarka, spremni su ginuti ali nikad posrnuti. Iz tjedna u tjedan bore se poput “viteza” za pravednost i čist obraz, za preuređivanje “noćnih klubova” i slavlje pred desecima gledatelja, za profit i prodaju. To je njihovo poimanje sporta, nogometa i zabave.

Povijesna priča kaže da imate dva izbora u borbi protiv skrivenog šumarka. Možete pasti i praviti se da ste mrtvi, neka vas pregaze ti paradni konji s gospodarima u sedlu, nadajte se da vas kopito neće jako udariti i da će te se nekako iskrasti. Postoji i drugi način, onaj teži, ali jači, moćniji i svrsishodniji. Pozovimo tu trulež, taj mulj i plijesan na obračun. Stanimo jedan uz drugoga, ponosito poput zastave koja se na Gradini vijori. Stanimo moćni i jaki poput Učke što se iznad Lovrana izdiže. Kada smo gore na vrhu svi nam izgledaju tako mali, što u stvarnosti i jesu. Ti klonovi i ljudi iz skrivenog mračnog šumarka nisu ništa drugo nego proklete duše zavidne i ljubomorne na zrake sunca, na silnu energiju i silu. Tužne spodobe koje svoje komplekse liječe s umjetno stvorenim i prljavim novcem plaćenim utjecajem, titulom ili mjestom na tronu. Svaki kralj ima svoj kraj, a nasljednik ne mora nužno biti netko iz njegovoga šumarka.

Sutra naša Rijeka kreće u završnu bitku, u boj protiv svega onoga što predstavlja loše u našem nogometu ali i sportu. Kreće u bespoštednu bitku za svoje navijače, za svoje ljude koji žive s njima svakoga dana i svake noći. Utakmica je to u kojoj nema mjesta predaji, nema mjesta klanjanju moćnijemu niti saginjanju glave. Sa štitom ili na njemu. Uz vas će uvijek pa i sada biti vaši navijači, oni koji su se toliko puta napatili, koji su tolike nevere pregrmjeli da im sutrašnja utakmica predstavlja samo jednu od novih rundi protiv zla i nevolje. Krepat ma ne molat!

Hoću Ri


https://www.youtube.com/watch?v=FfHrKxnbo9I