Jako jebena situacija za nas.

Ono što sam pretpostavljao da će se događati počelo se ostvarivati i prije i jače nego što sam mislio.
Igre Rijeke i njenih nosica nisu mogli proći ispod radara i dogodilo se očekivano, a siguran sam da tu nije kraj i da će se skoro svi od ovih najboljih igrača povezati do kraja prijelaznog roka sa nekim ozbiljnim transferom.

Defakto nije ni počeo prijelazni rok, a mi smo već jednog transferirali, Ristovski je već i u Sampdoriji i Basaksehiru, Bradarić u WBA, tek počinje oko Vešovića, neće dugo ni oko Andrijaševića, Gorgona, Gavranovića...

S financijske strane i bildanja imagea napravljen je korak od 200 milja i tu bez okolišanja treba kompletnom rukovodstvu na čelu s Miškovićem skinut kapu do poda na koji nivo i do kakvog statusa u euro okvirima su doveli Rijeku, dakako u konteksti zdravog i normalnog financijskog funkcioniranja kluba u hrvatskoj stvarnosti.

Ako ti bez problema prodaš Mitrovića u turskog prvaka za 4,2 miliona eura, plus bonus od još milion ako odigra 25 utakmica i 25% od idućeg transfera, ako se oko Bradarića okreće cifra od red – veličine 10 miliona pa bez obzira koliko tu ima istine i koliko je to uopće realno.
Jer, ovih 10 miliona nije izvalio Mišković na jučerašnjoj press konferenciji preko svojih satelit informatora, nego je informacija procurila iz engleskih medija i internetskih transfer bespuća.

Ponavljam, ne ulazim uopće u istinost i realnost izgovorenih cifri jer igra i igrica oko transfera nogometaša je bilo i biti će ih, ali je poanta da se cifre koje se vrte oko igrača Rijeke u samom startu priče mjere u milionima i to realnim, prikazanim, a ne off shore milionima.

Tu dolazimo do onog jebenog dvosjeklog mača.
Nitko ne može garantirat, jer takav trener i sportski direktor još nije rođen, da ćeš ponovo uspjet pogodit.

Uzmimo hipotetski da se nakon Mitrovića proda i Bradarić (ili Vešović, Gorgon, nebitno).
Rijeka je podigla ljestvicu i pronaći će zamjene.
Sada sigurno puno lakše jer kad nekom na stol sada baciš ponudu ne barataš argumentima i ješkom da imaš dvije uzastopne pobjede u prvenstvu protiv Šibenika i Kamen Ingrada te da si nakon 10 godina izborio intertoto kup i uspješno transferirao svog centrocampistu u Kuburaspor za 500.000 eura. (svaka sličnost s Damirom Kreilachom je istinita).

Sad barataš klubovima i plaćama u Bundesligi, Serie A, Premiershipu, turskim prvacima ili u najgorem slučaju bogatom istoku i europskoj sredini.
Dođi, zaradi 200-300 milja po sezoni i katapultiraj se. Provjereno dokazani modus operandi.

E sad opet onaj ali.

Tko će ti garnatirat da ćeš skuplje platiti jednu zamjenu za npr. Filipa Bradarića kojeg si godinu dana čekao da dođe na ovaj nivo, i da će ga se jednako uspješno zamjenit na terenu.
Isto vrijedi i za zamjenu za Mitrovića ili bilo kojeg drugog našeg potencijalno prodanog igrača. Lovu ćemo zgrnut, to smo dokazali da znamo i možemo, ali hoćemo li biti sposobni u ovoj našoj sadašnjoj povijenoj prilici za naslov prvak, adekvatno i naravno brzo kompenzirat takve eventualne daljnje odlaske.

„Šteta“ je već i učinjena jer nitko normalan ne može ostat čist, ako mu netko negdje ponudi milion nečega u komparaciji sa 100 ovoga. Nitko. Ni ja na poslu, ni igrač na terenu. To je ljudski i normalno.

Uglavnom, jebeno će bit iznivelirat ambiciju zadržavanja kvalitete na terenu i izvanredne zarade za klub i igrače.
Jako jebeno, a u povijesnoj smo šansi.