Ma ke stilske figure iz moržove radionice a sukus je da ga je Kek izbacio iz autobusa

Kek se naježi kad podravski pijetao zakukuriče

Očekivano glatko, bez obzira na to što je Hajduk izveo neozbiljnu »turističku momčad«, Rijeka je još jednom, petu godinu zaredom, napustila Poljud neporažena. Deveta Kekova pobjeda uz pet remija. Kada je Štajercu momčad u krizi (psihološkoj, tjelesnoj, rezultatskoj...), jednostavno naruči, poput ćevapa s lukom – Dajte mi Hajduk! Matjaž Kek je Hajdukov krvnik.

U nekoliko je navrata, naime, Rijekin trener vadio kestenje iz ognja upravo na Poljudu. I one prve sezone, 2013. godine, kada je vodio 11 posljednjih utakmica (izborio Europu), na Poljudu je dobio poslije dva uzastopna poraza! Ako je Hajduk antibiotik protiv svih upala i viroza, subotnji gost Rujevice, Slaven Belupo je – kost u Kekovu grlu. U četiri utakmice (remija!) prošle Rijeka je izgubila osam bodova! Dodajte šest (tri remija) s Interom i dobit ćete dijagnozu bolesti. Zbog čega je Rijeka toliko zaostala za Dinamom u utrci za nalov prvaka. Ali to nije sve, kada su u pitanju Podravci. Nanijeli su Matjažu Keku najteži poraz sezone. Uzvratni polufinalni susret Kupa Hrvatske zaključen je 3:0 pobjedom Slavena nakon što je na Rujevici bilo 2:1 za Rijeku. Šaka soli na bolne otvorene rane četiri remija. Jedan od tri poraza prošle sezone. Sva istim rezultatom 0:3. Nakon Aberdeena na Kantridi i Dinama u Maksimiru.

Slaven Belupo bio je posljednji gost stadiona Kantrida prošle sezone. U vatrometu 3:3!

Nakon pet pobjeda i jedan nesretni remi iz kaznena udarca u sudačkom vremenu (Inter, opet!) na otvaranju sezone, Rijeka u subotu želi izravnati račun s Podravcima. Držati korak s Dinamom. Rame uz rame nastaviti utrku za naslov prvaka.

Bez teksta i riječi ostali su teoretičari koji su tvrdili da je Rijeka rasprodala momčad, skinula gaće i odustala od utrke za naslov prvaka. Da je je postala »trgovačko društvo«. Ova momčad Rijeke, u očekivanju da možda u subotu zaigra i Austrijanac Alexandar Gorgon, jača je od one prošlosezonske. Na Poljudu je dotukla Splićane igrajući s pola snage, kao da je riječ o prijateljskom ogledu na nekoj seoskoj zabavi... Mišić, Andrijašević i Čanađija, nove su snage na sredini terena pored Maleša i Bradarića. Matjež Kek može slagati momčad po svojoj filozofiji okomitosti i osvajanja slobodnog prostora na terenu. Na sredini i igri prema naprijed može biti u visokom ritmu. Agresivno i visoko, jer ima nekoliko kvalitetnih zamjena za svaku poziciju. Druga je priča sa zadnjim redom, odnosno fazom obrane. Ali na Rujevici suparnici rijetko prelaze sredinu terena, ako im ime je – Dinamo!

Riječani protiv Slaven Belupa, nakon što su na Poljudu za sobom ostavili spaljenu zemlju. Koprivničanci nisu Dinamo ili Hajduk (ali su veći dužnici!), ali na Rujevicu Riječani dolaze zbog – Rijeke. Nakon šet pobjeda i jednog remija Kek i igrači zaslužili su pun stadion! S ovom novom Rijekom zabava je zajamčena.

Prošlo je vrijeme romantike. Nezaboravne su partije remija noć prije utakmice s Josipom Skoblarom, Mladenom Vrankovićem, trenerom i njegovim pomoćnikom, i Duškom Grabovcem, tadašnjim direktorom HNK Rijeka. Bilo je to prije trideset godina. Nije bilo današnje medijske džungle – stotine portala, radio i televizijskih postaja... Interneta. Danas svi – prepisuju i dodaju malo soli i papra ekskluzivnosti! Danas je nezamislivo da novinar putuje u istom autobusom s ekipom. Matjaž Kek bi vjerojatno dobio slom živaca. Napravio samoubojstvo.

Klub očito nije zadovoljan  medijskim tretmanom pa je uveo informiranje na kapaljku. Samo službeno. Europski način ophođenja s novinarima. Sigurno napredak. Kek nije poput Pušnika koji misli da ima špijuna na treninzima... Ali, vjerujte mi, nije daleko. Divljao je u – Istanbulu.

Krčmari – menadžeri dobit će svoj prostor serviranja ekskluzivnih informacija.

Osobno me ne zanimaju ni treninzi Rijeke ni ćakule iz svlačionice. Kada već ne mogu igrati remi s Kekom... Nešto zaraditi!