Ajde da branim neobranjivo .

Sva ova verbalna gimnastika koju zadnja tri dana prakticira Mišković iskreno je svakom navijaču Rijeke (a i ne samo njemu) da budem baš blag, neprobavljiva.
Meni svaka rečenica koja započinje sa „razgovarao sam sa Vrbanovićem“ ili „kako je rekao predsjednik Šuker“ radi jedan kvalitetan remix gastritisa i disfunkcije probavnog sistema.

Svaka komparacija u kojoj je jedan relevantni element skraćenica narodne stranke u Hrvata može izazvat samo jednu emociju. Bijes.

E sad, uvijek ima onaj jebeni, ali.

Ukoliko se ispostavi ovo što se sada govori, a to je da je na koncu ovakav izlet Miškovića ipak izazvao podosta uznemirenosti kod raznih Ničota, Olivarija i Alača koji su samo najobičniji indigo funkcioniranja i djelovanja vrhuške, možda je čovjek jednostavno fucking hladni biznismen koji jako dobro zna kako i na koji način možeš doći do cilja koji si zacrtao i kako razjebati mulj.

Ili da budem i malo plastičniji.
Imamo već desetogodišnji bunt Hajduka koji je, ma koliko god se mi sprdali s njima, institucija, pojam i autoritet hrvatskog nogometa.
Imamo njihove pokušaje na xy načina da sruše hegemoniju koja je vrlo pažljivo ustrojena kroz razne županijske saveze i način kadroviranja u ovu ili onu organizaciju.
Pokušali su „legalno“ kroz lik i djelo I.Š. Izgubili su za dlaku. Pokušali su kroz županijske saveze – poučak Šupraha (iako je ovo i povezano). Ni tu nije uspjelo.
Digli su 30 000 ljudi na prosvjed na Rivi. Ništa. Izlobirali Zakon o sportu koji se ne provodi, a na vlasti su njihovi, itd, itd...

E kako onda očekivat moć Rijeke, koja je do sada imala utjecaj i autoritet na funkcioniranje saveza, otprilike kao K.G.K. na micanje Rusa s Krima.

Mišković je čovjek iz surovog biznisa, 3-4 je čovjek firme koja ima 20 000 zaposlenih.
Tamo nema sentimenta. Ali tamo za participirat u upravnom ili nadzornom odboru firme se moraš jebeno istelit i izlobirat da bi uopće došao u mogućnost sjest za stol i postat subjekt.

Koliko uspijevam pohvatat taj njegov modus operandi i u ovom se konkretnom slučaju ponio na taj način.
Ja sam običan navijač i kao takav mogu biti bjesan, ono što mislim i što bi izgovorio o Burilima, Saletima, Šukerima, Vučemilovićima i djelovanju saveza se ne može i ne smije ni prenjet na papir, ali ozbiljan predsjednik tako ne smije djelovat.
Ne zato što je to loše ili zato što je pakšu, nego zato što on mora hladno i objektivno sagledat što je dugoročno najbolje za klub.

Probao je sa zavjetom šutnje.
Nismo srali nakon svakog kola, a najpokradenija smo, naglašavam najpokradenija ekipa posljednje tri godine u HNL-u, ali je zato sada kad je digao glas nešto ipak prodrmao.
S druge strane izgubio je onaj prvobitni zanos i ogromnu dozu sreće kod običnog navijača Rijeke kad je napokon rekao ono što u Rijeci svi žele i hoće. To je sada opet jedna jebena situacija.

Uglavnom.
Da mi je drago radi distanciranja od prvobitne odluke, nije, ali nadam se i trudim se vjerovati da zna što radi.

Ovi su gore načeti. Jako su dobro načeti. Mamića čekaju jako teško osporive optužnice.
Uz njega je i prijatelj nam Vrbanović. Ona retardirana brendovska njuška će kad oni padnu nestat ko vnogo u školjci i u toj situaciji Rijeka napokon može doći do malo zraka.
Naravno, ne samo Rijeka.