Ma kad pročitam koje su individue nakon godina izbivanja izronile odmah mi dođe da otrčim do npr. Nigerije i poljubim Damira Miškovića u knopr.

Vidi molim te moralnih vertikala i uzornih mislioca djelovanja koji su iskočili ko gljive poslije kiše, već zaboravljenih karaktera, ljubitelja svog grada, bezbrojnih pripadnika kluba koji jako brinu o sudbini i postupcima nebitnog i malog kluba četničkog imena koji se jednostavno piše na čirilici.

Ili ajmo malo konkretnije.

Kad su ovi dole birali i tražili stručne ljude po Slavoniji, Portugalu, Španjolskoj, Sloveniji, BiH, Austriji itd. onda kad bi eventualno doletio na njihovu patologiju netko iz Peke pa ih lagano popiškio, vrlo brzo bi dobio pravila igre il bi letio ekspresno jer bi obrazloženje bilo gubi se na svoj topić i prati si nebitni klub. A po njihovom Moira Orfeiu je pisalo možda dvoje, troje ljudi.

Njihova demokracija.

E sad bi tu plemensko zadrugarsku demokraciju malo prebacili ovdje pa orgijaju već tjedan dana i više, naslađuju se, dijele moralne lekcije i broje glasove nebitnog kluba imena grada koji se jako lako piše na čirilici što u konačnici i nije loše.

Najbolji visin su.
I nema čiščenja.
Gomila ih je.

Jel Damir Mišković rekao da ne podržava Šukera? Jest. Isto ko ni Šimića.
Jel otvoreno rekao da je imao svog kandidata? Je. Čaša je poluprazna ili polupuna, kako se kome sviđa.

Po stoti put!
Mi nemamo Bandića i proračun Grada Zagreba iza sebe, nemamo političko zaleđe, niti imamo svjetinu koja može izreketarit Obersnela.
Ako mi to tako hoćemo, ako želimo biti kujice i šupci i biti kamera na Miškovićevoj kolonoskopiji, što to npr. pripadnike kako kažu najvećeg hrvatskog kluba boli qurac.

Jel mene boli mlohavko za Ivana Kosa ili onog portugalskog kalimera.
Jel iko od nas imao rjeđu stolicu zbog njihovog nadzornog odbora ili „navijača“ na platnom spisku.

Ma zaboli me đokica za njih.
Molim samo boga da tako nastave.
Što duže tim putem i tom cestom što sam i prije 5 godina napisao. Samo istim putem!

Il su možda nakon boca u glavu predsjednicima, šipki u terenu, stolica po trenerirama i pjesmicama božićnog karaktera po navijačima možda očekivali da im malo još i smegmu licnemo sa veseljka i da naprimjer zapivamo sa Stipom Pletikosom koji u svom životu ima samo dvije ljubavi, a to su Hrvatska i Hajduk.

Vozi Miško i moje isprike na svemu ružnom što sam napisao prošlo vrijeme.
Kako je dobro kad se malo uspavaš i povjeruješ u bajke, al sreća da uvijek postoje prinčevi koji te na vrijeme probude.