Ne znam sta rec...
Život je još jednom pokazao kako nije fer, a smrt uzela najboljeg riječkog sportskog novinara..a i šire
Kako je taj čovjek volio život i klub..
Jedan od rijetkih koji je imao muda i oplesti ako je trebalo ali činio je to tako inteligentno i argumentirano, pravo novinarski i istraživački
Korado je bio biser kakav ce se teško opet pojaviti..Tihi čovjek iz sjene
U trenucima najvećeg slavlja i uspjeha on je ostajao profesionalan, imajuci uvijek poštovanja za protivnika, što se rijetko vidja,iako se istovremeno i veselio kao malo dijete što je uvijek u sebi i ostao..
Kad su krali samo je "zakljucivao", koristeći se nerijetko sarkazmom i ironijim, humorom koji ga je uvijek hranio,a u kombinaciji s ciničnim i znamo svi kakvim, davno izgubljenim bratom ferlinom, činio je ubojitu kombinaciju
Ugodnog poluhrapavog glasa i recenica iz kojih je izvirala pamet,a ne pusto najbrajanje fraza ili dernjav a,korado je u eter donio nešto novo i školski je primjer onoga kakav radijski komentator treba biti
Pojavom i duhom uvijek je bio u žiži..Ako treba i u sedam ujutro, seretskog osmijeha i polusuljajuceg hoda, doista nepojmljivo za tako velikog čovjeka, bio je prvi za intervju i vijest,sinonim za informaciju..Legendarni mali diktafon, odmjerena pitanja i smedja vindjakna
Da znaju (svi) navijači rijeke što je sve prošao s klubom voljeli bi ga i više, a kamo je sve pošao, i kakve su to anegdote s putovanja bile, ma za knjigu napisati
Zbog takvih ljudi mi je drago za prvenstvo..I u doba europskih pobjeda i sramoćenja na najjace bio je uvijek tu,u prvim redovima,
Dobri čovjek Korado..Definitivno će nedostajati,počivao u miru
[uredio kille - 15. veljače 2018. u 01:54]