https://telesport.telegram.hr/kolumne/topnicki-dnevnici/lazna-desetka/
Sve je bilo jasno svakome tko je makar i površno pratio HNL. Bradarić će se povući malo desno i primiti loptu od Josipa Eleza, odigrat će dva dodavanja s Josipom Mišićem, a onda će lopta otići desno gdje su kombinirali Ristovski i Vešović, a od tamo će gađati Andrijaševića, koji je dolazio zabiti gol iz drugog plana. Međutim, bez obzira što su svi znali što će Rijeka napraviti, Kekova momčad je to radila prebrzo i previše precizno. Niti je tko mogao zaustaviti mehanizam stvaranja viška na desnom krilu niti je tko mogao zaustaviti Andrijaševića koji je dolazio zabiti sve te centaršutove i povratne lopte uvijek na isti način.
To je, zapravo, indikator istinske dominacije — kad svi znaju što ćeš napraviti, ali te svejedno ne mogu zaustaviti.
Igrao je nešto slično onome što igra Mijo Caktaš u Hajduku koji je prošle godine zabio 20, a sezonu prije 19 golova, iako je nominalno veznjak. Međutim, u Belgiji su od Franka tražili da bude pravi vezni igrač, nisu ga koristili u ulozi u kojoj se pokazao najboljim.
Kada se prošle sezone se vratio se na posudbu u Rijeku, Andrijašević nije bio isti čovjek koji je otišao. Međutim, ni klub nije bio isti. Iz one šampionske generacije u svlačionici je zatekao samo Andreja Prskala i Alexandera Gorgona, a samim time više nije bilo niti Kekova mehanizma koji je on pratio i pretvarao u golove. Doduše, zabio je on svoje. Igor Bišćan ga je vodio u samo dvije utakmice prije nego što je napustio klub zbog sukoba s navijačima. U te dvije utakmice Andrijašević je zabio dva gola i dodao dvije asistencije, a Rijeka je igrala nešto slično onome što je radila pod Kekom — Zoran Kvržić na desnom beku je bio ključni čovjek za dolazak u završnicu, a Andrijašević je napadao kazneni prostor iz drugog plana demonstrirajući da i dalje ima kvalitetu.
Međutim, stvari su se promijenile kada je uzde preuzeo Simon Rožman i kad se klub odlučio riješiti Kvržića.
Od lažne desetke, Andrijašević se polako pretvara u pravu desetku.
Doduše, još uvijek je najefikasniji u svojoj ulozi napadača koji dolazi iz drugog plana i završava akcije, ali za Rijeku je sve važniji i kao vezni igrač koji pokušava povezati redove i kreirati napadačku igru, a time postaje vođa i možda još važnija figura nego što je bio u prvom mandatu. Ako ne važnija, onda barem kompleksnija i višedimenzionalnija.