Evo da i ja uletin na vašu temu s pogledon iz drugog kuta. Razumin nezadovoljstvo brojem članova pogotovo uzmete li u kontekst rezultate Rijeke. Ali...

Nerazumi upiranje prstom u klub i marketing kako ne rade dovoljno na omasovljavanju članstva. Oni to neče nikad ni radit jer ne rade iz ljubavi nego za plaću.

Nisu tu radili ni u Hajduku koji je ima puno veći navijački potencijal pa smo znali imat i jedva 1000 članova. Sve dok odjel za članstvo nisu preuzeli navijači i Naš Hajduk. Ni tad se nije čekalo da se ljudi samo učlane nego se izašlo na ulice, u kafiće i kvartove. Radile akcije učlanjenja i edukacije šta članstvo znači za klub i navijače pa smo sa jedva 7500 članova skočili u prvoj godini na 42000, kasnije se to stabiliziralo na nekih 32-33k. Ove godine je opet neki hype pa imamo već 26000 u niti 20dana. Ali opet su navijači na štandovima po selima, malim mistima, kafićima i opet 99,9% odrađuju volonteri. Ove godine se i klub mozda prvi put aktivnije ukljucija u promoviranje članstva.

Druga stvar koja je bitna klubu je pokazat da navijač nije bankomat. Da nije tu da samo kupuje karte i dresove i bude kulturan na utakmici. Da bi se više indetificira sa klubom mora se i njegov glas čut i mora ga se uzet u obzir. Starijim i ozbiljnijim navijačima koji su davno prerasli Ultra đir ako su uopće bili dio njega ili na nekakvom rubu triba artikuliranija platforma od one koju može ponudit Armada ili Torcida da bi ostali aktivni i na okupu u kasnim 30tima i dalje.

Rijeka nažalost nema dovoljno veliku bazu da poput NH mora težit navijačkom klubu. Opcija sa 1 vlasnikom (bilo Mišković ili netko drugi) za klub takve veličine je odlična i garantira joj nekakve rezultate za razliku od prosječnosti u kojoj je živila. Ali za veće i konstantnije indetificiranje s klubom mora se približit navijačima, pustit ih u klub da sudjeluje u donošenju nekih odluka.