Cijela priča koliko je komplicirana je ujedno i jednostavna. Ako želiš imati uspješnu tvornicu sa konkurentnim proizvodom na tržištu onda ti je sirovina ključni sastojak. Ukoliko istu izgradiš na mjestu gdje te sirovine ima onda ti te akcije uvelike rastu. Ukoliko potrebnu sirovinu nadomjestiš zamjenskom, ulaziš u rizik.
A mi imamo više tih rizika. Prvi je Ampem!
Ako imaš tog igrača, koji je označen, a kroz igre u Šibeniku,čak i protiv nas, pokazao da je vrlo dobar i brz igrač na krilu, koji, s oproštenjem, kurac, igra na lijevom beku? Ampem u svim dosadašnjim utakmicama, znači cca 10-tak, ima dva prodora po strani, jednom je pao/srušen unutra, drugi put je izašao s loptom u gol aut. Znači, žrtvuješ jednog igrača, neki njegov forte da sam pokriva cijelu lijevu stranu, gdje defanzivni nije jel i potrošiš ga ofenzivno. Svaki loptu koji primi na stani oko centra uredno vrati stiperu. No, da je primi sa strane na 30 metara od protivničkom gola možda bi vidjeli nešto drugo.
Abass. Čovjek nije prva špica, nije krilo, on je drugi napadač, AMC, igrač koji je opasan kad ima loptu u nogama u zoni udarca prema golu. Ovo ostavljanje da on se vraća u vezu, pa pokušava nešto kemijati je enormna potrošnja.
Sustav. Totalno faljeno sa 3 iza. Već spomenuto da gubiš Ampema u napadu, a ne daje ti defanzivnu, stoperi ti organiziraju igru, gdje, kad igra prednjači Smolčić u uporno ulazi u neke prodore i driblinge sa barem 2 izgubljene lopte koje mogu biti ključne. Protiv Paoka je za prvi gol isto kriv Esco, koji je ispratio igrača u njihovu polovinu i tamo ostao čime se otvorila rupa u obrani.
Utakmicu započinje 11 protiv 11 igrača, no, pozicije i taktika uvelike odlučuju. Jasno, i kvaliteta, no ne postoji savršena ekipa, i ako prepoznaš njihovu slabu stranu možeš uvelike kompezirati svoj manjak kvalitete. Našu slabu stranu su prepoznali svi, i oni kvalitetniji i oni manje, osim nas samih.
Trenutni naš roster omogućuje sustav 433, eventualno čisti 4231, sve drugo su kompromisi i potezanje vraga za rep.
I za kraj, u cijeloj ovoj priči oko Paoka, mene je jedan detelj najviše razjebao, razočarao, razbjesnio. Vučkić!
Pa čovjek nema snage doslovno za 10 minuta visokog tempa i ti njega Tomiću uvodiš kao nekog tko bi trebao dignuti tempo, donijeti prevagu? Čovjek je bez sape, neznam kakve su mu kvalitete, ali njegova fizička sprema je na razini termin ekipa u petak navečer, nakon što su odradili smjenu i popili par piva. I onda Tomić redom ubacuje s klupe po nekom rendom razmišljanju, ajde ti, pa ti, ti si ovaj, ti si igrao tamo, ti imaš CV...
